Nerešen problem životinjskog otpada

Umesto u spalionicama, životinjski otpad u Srbiji baca se na divlje deponije, u reke, kraj puteva, na nelegalna groblja životinja, ali i u stočnu hranu.

Izvor: Veèernje novosti

Utorak, 31.03.2009.

01:06

Default images

Stručnjaci upozoravaju da organski ostaci, bačeni na otvoreno, trule i raspadaju se, preteći da postanu izvorište zaraze.

"Kako kod nas ne postoji fabrika za preradu životinjskog otpada, koje nalažu standardi EU, on se u kafilerijama najčešće koristi za proizvodnju mesno-koštanog brašna, a ono, pak, za ishranu svinja i živine, neretko i pasa“, kaže pomoćnica ministra zaštite životne sredine Ljiljana Stanojević.

Prema njenim rečima, u EU je zakonom zabranjena upotreba koštanog brašna, jer se na taj način prenose zarazne bolesti, kao što je to pre nekoliko godina bio slučaj sa “ludim kravama“. U zemljama EU taj otpad spaljuje se u cementarama.

Da je reč o opasnom otpadu govori i činjenica da su klanice na spisku postrojenja koje najkasnije do 2015. godine moraju da pribave integrisanu dozvolu za rad.

Na toj listi nalaze se PKB “IMES”, “Živinoplus” iz Vladimiraca, “Mitros”, “Neoplanta”, “1. decembar” iz Žitorađe, “Proteinka” iz Sombora, Fabrika za preradu animalnih belančevina, “Žibel” i Industrija mesa “Topola” iz Bačake Topole, “Juhor”, “Karneks” iz Vrbasa koji je i jedan od najvećih zagađivača Velikog bačkog kanala.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 5

Pogledaj komentare

5 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: