Hitno povučen zakon; tražio Vučić; "Imamo informacije, spremani neredi"

Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin saopštio da je Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima povučen.

Izvor: B92

Četvrtak, 23.09.2021.

11:38

Hitno povučen zakon; tražio Vučić;
Shutterstock/BalkansCat

"Moraćete da potražite neki drugi razlog za krv na ulicama Beograda."

Podsetimo, pojedine opozicione stranke kritikovale su nacrt tog zakona, smatrajući da on krši ljudska prava, omogućava kontrolu države nad građanima i zadire u njihovu privatnost. Takođe, pojedine stranke smatrale su i da se zakonom daje mogućnost ministru policije da formira paravojnu jedinicu.

U današnjem saopštenju ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina, prosleđenog medijima se navodi, između ostalog, da ga je predsednik Srbije zamolio da povuče nacrt zakona.

Saopštenje prenosimo u celosti:

"1903. godine u Beogradu su izbile krvave demonstracije, jer je policija donela uredbu po kojoj su kalfe morale da u legitimaciji imaju fotografiju. 2014. godine, Zakon o radu koji je promenio Srbiju, dočekan je demonstracijama i pretnjama pobunom. Obavezno ostavljanje otisaka prstiju bilo je napadano kao kršenje sloboda i označeno kao policijska represija. Pravno regulisanje postavljanja kamera koje bi prepoznavale lica i siluete i nemerljivo pomogle policiji da rešava ubistva i najteža krivična dela, napadnuto je od svih zapadnih nevladinih organizacija i njihovih finansijera i nalogodavaca. Borbom protiv svega novog u sektoru bezbednosti, ubice i lopovi će biti malo sigurniji, a policija i građani će biti mnogo nesigurniji. Kamere koje su London učinile bezbednim napadnute su u Beogradu, ono što je dobro za građane EU označeno je kao represija za građane Srbije. Obaveštajnim radom došli smo do informacija da je nekoliko stranih zapadnih obaveštajnih službi preko svoje agenturne mreže u medijima, nevladinim organizacijama i političkim partijama izvršilo medijsku pripremu za organizaciju nasilnih protesta koji za cilj imaju destabilizaciju Srbije. Njima srpske glave nisu bitne i spremni su da ih bacaju u besmislenim sukobima. Sagledavajući sve činjenice, predsednik Vučić me je zamolio da Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima povučem iz procedure. Predsednička se ne poriče, i ja ću to uraditi. Ovo je moj lični poraz i ja ću snositi njegove posledice, ali i ovim putem želim da upoznam javnost da ću nastaviti da se borim za bezbednu Srbiju uprkos agentima i njihovim finansijerima. Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima je povučen, moraćete potražiti neki drugi razlog za krv na ulicama Beograda."

Šta je pisalo u "spornom" nacrtu zakona?

Chalabala/depositphotos/Ilustracija
Obrada biometrijskih podataka detektovanog lika, zabrana objavljivanja podataka o identitetu službenog lica, dodatna ovlašćenja ministra, šifra umesto prezimena na uniformi... samo su deo novina koje je Nacrtom zakona o unutrašnjim poslovima predložio MUP.

Poslednji dan javne rasprave o tekstu Nacrta zakona u unutrašnjom poslovima bio je 18. septembra, 20. dana nakon što je ovaj predlog objavljen. Zakon koji, da je bio usvojen nasledio bi dosadašnji Zakon o policiji, i napisan je na 117 strana, a novine koje su njime bile predviđene podigle su veliku prašinu u javnosti. Najviše osporavani predlog jeste onaj u kojem se predviđalo video i audio snimanje građana, a koji podrazumeva i obradu biometrijskih podataka detektovanog lika.

Prema rečima Bojana Eleka iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, ovlašćenje obrade biometrijskih podataka podrazumeva kamere koje imaju automatsko prepoznavanje lica.

"To potencijalno znači da neko u policiji može da unese na osnovu imena i vidi gde se ko nalazi. To je model preuzet iz Kine, a to nema veze sa bezbednošću već sa policijskom kontrolom. Ta biometrija nije u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka u ličnosti, a postoje i preporuke UN da se to ne primenjuje, imamo uporednu praksu da to nije dobro rešenje", kaže Elek za "Blic".

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Milan Marinović naglašava da je ovo samo predlog zakona.

"Što se tiče snimanja na javnom mestu, novina u zakonu je da mogu biti obrađivani biometrijski podaci. Treba praviti razliku između dve stvari. Policija je obrađivala biometrijski i ranije, prilikom izrade ličnih dokumenata i to je bila strogo kontrolisana obrada u prostorijama MUP, nije bila obrada snimanja javnog prostora. Ovaj drugi deo nije bio regulisan zakonom. Za obradu podataka putem video-nadzora treba postojati pravni osnov", kaže Marinović i dodaje da bi ovakvo nešto bilo najbolje rešiti posebnim zakonom ili zakonom o obradi podataka. On objašnjava i da Zakon nije sam po sebi osnov, već da ukoliko bi se pristupilo toj obradi mora se prethodno dostaviti procena uticaja.

"Treba razlikovati i da će se snimci koristiti za otkrivanje nestalih lica, lica sa poternica, terorista begunaca, ali da i da bi podaci o običnim građanima morali da se brišu u vrlo kratkim rokovima", objašnjava Marinović i naglašava da u obradi podataka mora učestvovati mali krug ljudi koji su posebno obučeni, ali i da mora biti omogućena kontrola pristupa.

Nacrt zakona u unutrašnjim poslovima predviđa i posebnu meru zaštite policajaca. U prevodu, kako Elek navodi, to će značiti da će biti kažnjivo da se otkriva identitet policajaca u obavljanju ovlašćenja.

"Biće onemogućeno snimanje policajaca, a menjaju im se i oznake pa će umesto prezimena biti brojevi i slova. Samim tim, ukoliko vas napadne policajac mnogo teže ćete moći da otkrijete identitet i kažete 'taj i taj me je tukao'", pojašnjava Elek.

Ukoliko bi ova odredba bila usvojena, to ne bi značilo da bi bila apsolutno primenjivana. Zašto? Kako objašnjava poverenik Marinović, praksa ove institucije je da podaci koje su zadatke vršila određena službena lica budu dostupni javnosti.

"Ne znam šta se htelo sa tom odredbom, ali videćemo od slučaja do slučaja. Poverenik će razmatrati u svakom pojedinačnom slučaju da li je u interesu javnosti da se sačuva informacija. Sama činjenica da će to biti propisano zakonom ne znači da će se uvek tako primenjivati, jer čak i ono što je propisano kao vid tajne podleže postupku", objašnjava Marinović.

Ovaj Nacrt zakona, prema rečima Eleka, ima još nekoliko spornih tačaka, a među njima su i one koje se odnose na to ko može biti policajac.

"U članu zakona 25, a koji se odnosi na to na policijske poslove i pojam policije, navodi se da "pravo na upotrebu pojma "policija" ima Ministarstvo, organ državne uprave nadležan za poslove odbrane i sindikati koji deluju u Ministarstvu u skladu sa zakonom, a ostali subjekti samo uz odobrenje ministra. Po tome kako je napisano deluje kao da ministar može da odluči ko će da bude policajac", pojašnjava Elek i dodaje da je zakonskim rešenjem konkurs koji je uveden prethodnim zakonom zamenjen "legalizovanim nepotizmom":

"Oni navode da se deca pripadnika MUP primaju bez konkursa. To je u redu za članove porodice poginulih policajaca, ali ne i za svakog policajca i njegove članove porodice. Primanjem svakog bez konkursa MUP se pretvara u porodičnu firmu", zaključuje on.

Da bi odredbe zakona koje se odnose na video i audio nadzor doprinele prilikom rasvetljavanja zločina smatra Predrag Milovanović, tužilac iz Udruženja tužilaca. Prema njegovim rečima, nacrt zakona upućuje na to da se video i audio nadzor može isključivo odnositi samo prilikom obavljanja policijskih poslova koji su jasno precizirani zakonom.

"Moje mišljenje je da tako nešto može doprineti u radu tužioca koji rukovodi predistražnim postupkom u saradnji sa policijom, i to isključivo u cilju otkrivanja učinioca krivičnog dela. S druge strane, moraju postojati jasni mehanizmi kako se iz upotrebe prava ne bi "skliznulo" u zloupotrebu tog prava. Naime, ZKP poznaje meru tajnog praćenja i snimanja, a ovde se radi o javno dostupnim kamerama, tako da za tako nešto shodno važećim odredbama ZKP nije potrebna naredba suda da bi se na taj način nadzirali građani. ZKP poznaje dokazivanje putem isprave. U konkretnom smislu audio i video zapis jesu materijalni dokazi koji mogu da posluže kao dokaz u sudskom postupku", navodi Milovanović i naglašava da je važno da ni policajac ni tužilac ne zloupotrebljavaju audio i video snimke za nešto što je privatna stvar, već to treba služiti za otkrivanje učinioca dela.

"Kao tužilac uviđam prednosti toga, a sa druge strane kao građanin imam dozu rezerve da li postoje dovoljno efikasni mehanizmi da se ti audio i video zapisi ne zloupotrebe u neke privatne svrhe", dodaje on

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

43 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: