"U Hrvatskoj sve manje nade za bilo šta, osim za kretene"

Podsećajući na slogan Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), Milorada Pupovca, na proteklim evropskim izborima, koji je ispisan latinično-ćiriličnim pismom "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?", novinar Vladimir Matijanić u komentaru za hrvatski portal Indeks ističe da je i nakon 24 godine od rata u toj državi sve manje nade za bilo šta, osim za, kako kaže, "kretene kojima smetaju nečiji govor, ime i prezime i oni koji ih podržavaju".

Koristeći se sloganom SDSS "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj", Matijanić konstatuje da "slavonski sezonci to sada znaju".

"Biti Srbin u Hrvatskoj, kaže Matijanić, je tako da ćete dobiti batine govorite li ekavicom, na primer, u pitomom Supetru na ostrvu Braču, gde je najveća ratna trauma početkom devedesetih bila raspodela srpskih vikendica izbeglicama hrvatske nacionalnosti."

Matijanić ističe da biti Srbin u Hrvatskoj znači i da ćete u "pitomom Supetru" dobiti po glavi jer ste u sitan sat pričali ekavicu na javnom mestu i to tačno četiri meseca nakon što su igrači Crvene zvezde napadnuti na splitskoj Rivi jer su hteli da popiju kafu.

Navodi i da biti Srbin u Hrvatskoj znači da će napad na ljude koji su u Supetru govorili ekavicom prećutati valjda kompletna hrvatska politička elita zabavljena internim intrigama i trkom za rejtinzima u čemu zaštita prava Srba na normalno postojanje može samo da joj zasmeta.

Ukazuje da se nakon ovog incidenta, osim supetarske gradonačelnice, niko od nadležnih više nije oglasio.

"Ćuti se stoički, od vrha države naniže", ukazuje autor.

Odgovarajući na pitanje "Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj", Matijanić navodi i da to znači da vas, kako kaže, mrzi "dvadesetdvogodišnji kreten", a jedan od napadača na Srbe u Supetru ima 22 godine.

"Dakle, kreten rođen dve godine nakon rata, tj. nakon što je broj Srba u Hrvatskoj sveden na matematički zanemarljivu manjinu. Tako da ste opkoljeni prezirom i mržnjom koji se uzgajaju vredno i brižno. Decenijama. Po sakristijama, udruženjima i kabinetima, na predsedničkim inauguracijama u društvu filonacista i ratnih zločinaca", naveo je.

Ako ne znate kako je biti Srbin u Hrvatskoj, Matijanić poručuje da se treba staviti u kožu mladih sezonskih radnika iz Slavonije izudaranih u Supetru ili vaterpolista napadnutih na Rivi. Ili Splićana, Srba i normalnih pripadnika svih nacija, koji su 10. maja, na primer, slušali kako momci u klubu navijača lokalnog prvoligaša slave uspostavljanje endehazije uz kolektivno pevanje u slavu Maksovih mesara.

"Pokušajte zamisliti kako izgleda biti objekt mržnje, a ne biti nikome ni kriv ni dužan zbog bilo kakve traume ili frustracije", poručuje autor i dodaje da biti Srbn u Hrvatskoj 2019. godine, pod vlašću "uglađenog evropejca Andreja Plenkovića i ambiciozne Kolinde Grabar-Kitarović, izgleda, da se ne zafrkavamo, jezivo".

"To znači živeti u državi gde ti neki kreten uvek može razbiti glavu zato što ga provocira tvoje ime, prezime, govor, postojanje, a da ni sam kreten, zapravo, nema pojma zašto ga provocira tvoje ime, prezime, govor, postojanje...", naveo je Matijanić.

Autor ukazuje i da je 24 godine nakon rata u Hrvatskoj sve manje nade za bilo šta, osim za kretene kojima smetaju nečiji govor, ime i prezime i oni koji ih podržavaju. Otvoreno ili ćutanjem, svejedno je, ističe Matijanić, uz poruku: "Eto, tako je biti Srbin i čovek u Hrvatskoj".