Gase škole, pa i onu za decu sa posebnim potrebama?

Roditelji dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom su prestrašeni zbog najave gašenja Osnovne škole "Radivoj Popović" u Zemunu.

Izvor: B92

Sreda, 08.02.2017.

10:55

Gase škole, pa i onu za decu sa posebnim potrebama?
screenshot

Na blogu portala B92 je objavljeno obraćanje javnosti majke deteta koje pohađa tu školu Ane Knežević, koja navodi da su roditelji očajni.

“Naime, ovu školu pohađaju deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, različitog tipa ometenosti i socijalnog statusa. Prvobitno je škola namenjena obrazovanju gluve i nagluve dece iz cele Srbije, ali u poslednjih nekoliko godina kako se povećava broj dece sa višestrukim smetnjama u razvoju za ovu školu se odlučuju roditelji dece iz autističnog spektra i ostalih razvojnih smetnji. Ovo je jedna od dve škole u celom Beogradu koja zapošljava defektologe-surdologe i jedno od dva mesta u Beogradu gde deca koja su neverbalna (ne mogu da govore zbog različitih smetnji u razvoju iako možda imaju očuvan sluh) mogu da nauče komunikaciju znakovnim jezikom“, navela je Kneževićeva. Prema njenim rečima, školu trenutno pohađaju 83 deteta.

“U internatu boravi 20 dece iz cele Srbije. U poslednje dve godine je upisano više od 50 dece. Na vrtić i predškolsko je ogromna navala. U najavi je upis dva puna odeljenja prvog razreda. Sva su odeljenja trenutno puna. U poslednje dve godine nijedno dete nije ispisano iz ove škole“, dodaje.

Najavom da se planira ukidanje škole ili spajanje sa nekom drugom, kako navodi, deca bukvalno ostaju na ulici.

“Za decu sa smetnjama u razvoju veliki je problem promena sredine, i to ne samo zbog dece, već će im i u obrazovnom smislu ovo biti veliki problem. Kada se dete premešta u novu sredinu potrebno mu je četiri do šest meseci dobre procene i navike na nastavnike i nastavnika na njega. Znači gubi se vreme. Dete regresira! Deluje kao da je ovu odluku doneo neko naprečac, i to neko ko nema dovoljno i poznavanja obrazovanja i potreba dece sa invaliditetom, niti razumevanja za složenost situacije u kojoj ta deca odrastaju! Možda misle da je obrazovanje i napredak naše dece nebitan?!“, ističe Kneževićeva.

Dodaje i da je škola u poslednje dve godine bila predmet interesovanja raznih donatora i humanitarnih akcija.

“Sve što je ulagano ulagano je u napredak i razvoj dece sa invaliditetom, a ne u vrtiće i redovne škole. Znači sve zahvaljujući deci kojoj su donacije namenjene i sposobnosti rukovodstva škole. Naša deca (deca sa smetnjama u razvoju) su naišla na jako veliki otpor od strane predškolskih ustanova i redovnih škola, i danas posle više godina od donošenja krovnog Zakona o sistemu obrazovanja i vaspitanja pojedini nastavnici i profesori dozvoljavaju sebi sa govore protiv inkluzije. Inkluzija se uvek nekako dovodi u vezu sa uključivanjem dece sa smetnjama u razvoju u redovan sistem obrazovanja, ali u stvari svako uključivanje i socijalizacija je inkluzija! Ako se već navodi da 'inkluzija nije dobro sprovedena', zašto se jedna ovakva škola koja ima sve potrebne resurse za individualan rad sa decom, ljudske i stručne i svu potrebnu opremu, ne posmatra kao resurs u zajednici već kao višak prostora kojemu je potrebna prenamena. Ako su samo zidovi u pitanju, hajde da napravimo nove zidove. Meni deluje kao da je u pitanju neki veći interes, a to svakako nije interes dece sa invaliditetom! Kako je uopšte neko mogao školu ovog profila da stavi u grupu sa redovnim osnovnim I srednjim školama? Da li postoji mreža škola za obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju?“, pita Kneževićeva.

Ona takođe postavlja pitanje da li nekome smetaju ta deca na tom mestu. Kompletno obraćanje javnosti Ane Knežević, samohrane, nezaposlene majke 13-godišnjeg dečaka koji ima višestruke smetnje u razvoju, pročitajte na ovom LINKU.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: