Neka pobedi (naj)bolji

U emisiji "Utisak nedelje" 13. januara gosti su bili predsednički kandidati DS-a i SRS-a , Boris Tadić i Tomislav Nikolić. Oni nisu direktno sučeljavali stavove, nego je svako imao svojih 45 minuta u emisiji. Izdvajamo najinteresantnije delove oba razgovora.

Izvor: Olja Beækoviæ

Četvrtak, 17.01.2008.

19:16

Default images

Gost Boris Tadić

Bećković: Kako se vi osećate u ovom času? Dakle, za sedam dana u ovo vreme će se prebrojavati ti glasovi. Imate li osećaj straha, uznemirenosti ili ste mirni ili šta?

Tadić: Ma, ja sam u načelu uvek miran i vrlo stabilan i to jedna od dobrih prednosti u bilo kom poslu kojim se bavim. A s druge strane, neizvesnost postoji u Srbiji zbog toga što, kao i uvek, ljudi imaju težnju da ostanu kod kuće, a nemaju težnju da učestvuju u ovako važnim pitanjima koja se tiču njihove budućnosti. Nekako još nismo dovoljno uverili ljude da su izbori važni, pa se kod nas ne dešava kao u drugim evropskim zemljama da 70-80 odsto ljudi učestvuje na izborima ili skoro 100 odsto. Tako da o tome se iznad svega radi, ali bez obzira na sve to, ja ću naravno nastaviti narednih nekoliko dana da ubeđujem ljude da izađu na izbore i da se opredele za svoju budućnost. Moje je uverenje apsolutno da će ova politika koja definiše i evropsku budućnost Srbije odneti pobedu i ovaj put na izborima, jer ne radi se ovde o mojim ličnim stvarima ili mom ličnom ćefu, nego se ovde radi stvarno o jednom zajedničkom pitanju, pitanju svih koji u ovoj zemlji žive i glavnog pravca kojim se mi krećemo.

...

Bećković: Ukoliko pobedi baš u ovom trenutku proglašen najvažniji i jedini protivkandidat ozbiljni, Tomislav Nikolić... Da li vi možete da kažete "neka pobedi bolji"?

Tadić: Pa, ja sam ubeđen da sam bolji i zbog toga kažem "neka pobedi bolji". A što se tiče dramatičnih promena, da ili ne? U svakom slučaju, neka pobedi protivkandidat, a ubeđen sam da je to nemoguće, Srbija će biti prosto zemlja koja će drugačije biti vođena. I nema nikakve dileme da osnovne ideje Srpske radikalne stranke - velika Srbija, linija Karlobag-Karlovac-Virovitica - nisu izašle iz glavnih koncepcija te stranke, da je to politika koja svakako sve naše susede uvodi u veliku neizvesnost, da je to politika koja nas uvodi u nove sporove, u nove konflikte, sa nesagledivim posledicama. Da je politika koju ja predlažem, i na ovim i na svim budućim izborima, politika najboljih mogućih odnosa sa susedima, bez ikakvih teritorijalnih pretenzija. Kao što ne dozvoljavamo da bilo ko upućuje teritorijalne pretenzije prema nama, ne želim da mi upućujemo teritorijalne pretenzije prema susednim državama. Tako gradimo jednu regionalnu politiku, koja na kraju ima dramatične ili vrlo dobre konsekvence po život svih naših građana.

...

Bećković: Da bi se desilo da vi pobedite, neophodne su i određene podrške. Analitičari kažu da ključ rezultata izbora leži u rukama Vojislava Koštunice.

Tadić: Ključ rezultata izbora leži u rukama građana Srbije, ne u rukama jednog političara. Ne leži ni u mojim rukama ni u rukama mojih protivkandidata nego građana Srbije i to je trenutak kada ne odlučuju političari nego stvarno odlučuju građani...

Što se tiče Vojislava Koštunice i mene, uopšte nije nikakva tajna da mi o nekim stvarima imamo apsolutno isto mišljenje, a o nekim stvarima veoma različito mišljenje, ali to ne znači da ne možemo da nastupamo zajedno oko tih magistralnih pravaca ili centralnih ciljeva, strateških ciljeva, koje treba Srbija da ostvari. Evo, Vojislav Koštunica sigurno nije toliki entuzijasta evropske budućnosti Srbije kao što ja jesam. On sigurno ne smatra da Srbija treba tako brzo i dinamično da izvodi reforme kao što ja mislim da Srbija treba da radi da bi došla do Evropske unije. Jer ja smatram da je nama dinamika priključenja Evropskoj uniji definisana i samim evropskim pravilima i našim egzistencijalnim i životnim potrebama i moramo hitno da rešavamo probleme života naših građana, a to nas, što je dobra okolnost, vodi bržem članstvu u Evropi. Ali imamo i neke veoma zajedničke stvari, kao što je politika na Kosovu i Metohiji. Bilo je u Demokratskoj stranci različitih ideja o politici vezanoj za Kosovo i Metohiju, ali ja sam, kao čovek koji smatra da u Demokratskoj stranci postoji prosto jedan državotvorni princip od početka do kraja, kroz čitavu njenu istoriju, koja traje od Ljube Davidovića preko Dragoljuba Mićunovića, Zorana Đinđića i sada mene, mora da postoji taj... Troslojno stablo politike koja čuva državu. Ja sam, dakle, zajedno sa Vojislavom Koštunicom kreirao politiku vezanu za Kosovo i Metohiju. Pregovarački proces smo definisali apsolutno zajedno. Uvek smo konsenzusom donosili odluke, pa i u nekim vrlo teškim okolnostima, oko ove rezolucije, koja je pre nekoliko nedelja bila. Mi smo prodiskutovali ta pitanja i našli zajednički jezik. To je po Ustavu.

...

Tadić: Ako je patriotska politika jedenja korenja, što su neki predlagali devedesetih godina, da se podsetimo onih čuvenih tzv. patriotskih mitinga, ja smatram da nije, ja smatram da je to antipatriotska politika i duboko uperena protiv životnih interesa i samog života svakog građanina, pa time i srpskog naroda i naše države. Imali smo politiku osiromašenja i slabe ekonomije koja je bila proglašavana patriotskom i znamo konsekvence kada su pitanju odbrane elementarnih i legitimnih nacionalnih interesa za našu zemlju. Bilo gde da živi naš narod - i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori, naravno i u našoj južnoj pokrajini, na Kosovu i Metohiji - posledice te politike i danas osećamo i zbog toga sada i ja, kao predsednik Srbije, moram da rešavam probleme te politike, iako sam u to vreme bio profesor psihologije i nisam se bavio politikom na ovaj način. Ali dobro, došlo je meni u ruke da se bavim tim poslom i spreman sam da preuzmem i odgovornost i sve moguće rizike, da završavam ovaj deo posla. To je sada... Prosto, osećam se kao lekar koji je ostao sam sa mnogo pacijenata, kojima mora da spašava život. I ja to moram da radim. Nemam preveliku pomoć sa raznih strana. Pozivam sve moje kolege da dođu i spreman sam da zajedno sa njima učestvujem u ovom poslu, ali svakako ne mogu da obavim ovaj zdravstveni proces sa onima koji su pacijente doveli u smrtnu opasnost. I zbog toga se sukobljavam sa njima na ovim izborima i na svim budućim izborima, kao što je to bilo i na prošlim. Dakle, da odgovorim vrlo konkretno - bilo kakav proces evropskih integracija jeste suštinski važan i za odbranu ne samo egzistencije naših građana, naše snažne ekonomije, nego i našeg integriteta. Svaki proces udaljavanja od Evrope direktno nas vodi ka slabljenju ekonomije, lošem životnom standardu, ali i ekonomije, sad govorim o državnim pitanjima, ne o građanskom interesu, ekonomije, koja je suštinski važna za snagu naše zemlje u međunarodnoj politici i za odbranu Kosova i Metohije.

Dakle, ukoliko mi neko objasni kako ćemo mi to braniti Kosovo i Metohiju ukoliko nam je slaba ekonomija, ukoliko imamo hiperinflaciju, ukoliko imamo socijalne probleme u zemlji, ukoliko ne možemo da rešimo probleme dečijeg dodataka, ukoliko ne možemo da rešimo problem nezaposlenosti, ukoliko imamo bune i nemire među našim stanovnicima, ukoliko ne možemo da pomognemo Srbe na Kosovu i Metohiji, na primer dostavljanjem semena za ovu godinu, poljoprivrednih mašina, energenata, socijalne pomoći... Prosto nema nikakve logike da je to nešto što doprinosi očuvanju našeg integriteta.

Bećković: Dobro.

Tadić: Sad moram još nešto da objasnim...

Bećković: Kažite.

Tadić: ...našim građanima, to je jako važno pitanje. Mi uvek u Srbiji se suočavamo sa iskušenjem i sa problemom da pojedini političari pokušavaju da zamene teze. Uopšte se na radi o tome da li u Evropu ili ne u Evropu, uopšte se ne radi o tome da Evropa ucenjuje Srbiju da se mi odreknemo Kosova i Metohije, uopšte se ne radi danas o tome da li će evropska misija biti na Kosovu i Metohiji ili ne. Pravi se utisak da mi ne želimo evropsku misiju na Kosovu i Metohiji. Ma, ne radi se o tome. Nije nama bitno da li je slovački ili španski vojnik pod komandom Kfora ili evropskog komandanta, uostalom Evropljanin danas i komanduje Kforom na Kosovu i Metohiji. Nama se radi o tome da se ne prekrše elementi međunarodnog prava i mi hoćemo da svaka misija koja bude na Kosovu, koja će uvesti mir i štititi naše građane na Kosovu, bude pod određenim regulama i pravilima Ujedinjenih nacija. Mi to branimo. Mi tražimo od Evrope da poštuje ta pravila. Ja tu uopšte nemam nikakvu razliku u odnosu na premijera Srbije niti na bilo kog političara u našoj zemlji. Ja insistiram takođe na tome i neću da odustanem od toga. Ali to pitanje nema nikakve veze sa našim evropskim integracijama i, ako neko pokušava da pravi tu vrstu uslovljavanja, pravi štetu našim građanima i budućnosti ove zemlje, pa čak i našim kapacitetima da branimo Kosovo i Metohiju...

...

Bećković: Kako sa identitom, ako vi potpisujete Sporazum sa onima koji će priznati nezavisno Kosovo?

Tadić: Odgovor je više nego jednostavan: u Evropskoj uniji postoje države i postoje politički lideri koji više nego iko brani prava Srbije na Kosovu i Metohiji i srpski identitet na Kosovu i Metohiji. Nemojte da vam pominjem predsednika Rumunije Baseskua, slovačkog predsednika vlade Fico ili predsednika Kipra, koji meni kaže u Njujorku na pregovorima, kaže: "Pa, kad bi neko u Srbiji, gospodine predsedniče, i hteo da prizna nezavisnost Kosova i Metohije, ja vam kažem, Kipar nikad neće, brani svoje interese". Ne možemo mi sada i te ljude, koji su naši iskreni prijatelji kada je Kosovo u pitanju i koji veruju u evropsku budućnost, kojima takođe treba Srbija u Evropi, da guramo od sebe. Nama je potreban svaki saveznik, svaki glas nam je potreban. Drugo, ovde neko pokušava u našoj javnosti da postavi pitanje da Evropa cela hoće da prizna Kosovo. Evropa uopšte nema mehanizam da prizna Kosovo i Metohiju. Evropa nema te institucije. Evropa je sastavljena od 27 država i svaka država ima svoju politiku i zastupa svoje interese i u toj Evropi, pa se tako odnosi i prema budućnosti Kosova. U Evropi imate političare, kao na primer španski predsednik vlade i neki drugi, pa rekao sam rumunski, mađarski predstavnici se jako dobro ponašaju u čitavom ovom procesu, Bugarska, Grčka... Imate mnogo zemalja koje, potpuno uvereni, brane i naš integritet kada je u pitanju Kosovo i Metohija i neće da priznaju Kosovo i Metohiju.

Bećković: A šta ćete sa ovima koji hoće?

Tadić: Pa, njih ćemo da nastavimo da ubeđujemo da to ne rade, a ako, ne daj bože, Kosovo proglasi nezavisnost, pa mi ćemo se i dalje boriti, ali ne možemo da isečemo našu vezu sa čitavom Evropom.

Bećković: Hoćete da prekidate diplomatske odnose?

Tadić: Pa, evo, odgovoriću i na to pitanje. Mi imamo jednu dinamiku političkih odnosa u svetu kakva nikada nije bila u istoriji. I mi ćemo to pitanje da sagledavamo, ne daj bože, u trenutku ukoliko se tako nešto desi. Ali mi dozvolite da ja nemam pravo, kao predsednik države, da govorim o merama, o akcionom planu Srbije, ukoliko bi se tako nešto desilo, ali moram da kažem, da je Srbija potpuno spremna i za tu mogućnost. Mi moramo, kao odgovorna zemlja, da budemo spremni za sve mogućnosti, ali to ne znači da treba da isečemo vezu sa potencijalnim saveznicima. Pazite, ja razgovaram sa svim političarima u svetu i govorim sa njima od kad sam postao predsednik Srbije. Ja znam da su, mislim da budemo potpuno fer, da kažem, kada sam postao predsednik Srbije, sve zemlje sveta su vodile politiku koja je Kosovo na neki način zakonomerno vodila prema nezavisnosti, jer su konstatovali, svi, slegnuli su ramenima: mi znamo da to nije u skladu sa međunarodnim pravom, mi znamo da je to nepravedno, mi znamo da to ugrožava Srbiju, ali mi ne možemo da izbrišemo posledice rata devedesetih godina, mi ne možemo da izbrišemo posledice nasilja i prema Albancima i prema drugim narodima i utisak da je Srbija bila kriva za sve to. Ja sam onda na to odgovarao: Srbija nije bila za sve to kriva, srpski narod nije bio kriv za sve to. Postoje neka legitimna, istorijska prava srpskog naroda, u svim bivšim jugoslovenskim republikama, kao što postoje legitimna prava drugih naroda i u Srbiji. Mi hoćemo politiku pomirenja. Mi hoćemo da gradimo nove odnose i sa vama, iako ste vi bili u sukobu sa Miloševićevim i radikalskim režimom. Počeli smo jedan veliki proces. Pružili smo ruke jedni drugima. Definisali smo zajedničke ciljeve, zajedničke interese i nama nije bilo lako da branimo naše interese na Kosovu i Metohiji, kad smo počeli pregovore. Svi su predviđali da će Kosovo za šest meseci postati nezavisno. E, mi znamo kako smo doživljavali tu situaciju, koji smo bili u pregovaračkom timu, ali smo gradili naše šanse. U jednom trenutku pregovora, Rusija je postavila na jedan mnogo odlučniji način svoju politiku vezanu za Kosovo. Ne pre svega braneći Srbiju, nego, što ja potpuno poštujem, braneći vlastite interese. Rusija se suočava sa vlastitim izazovima i problemima, ne samo kada je u pitanju Južna Osetija ili Abhazija, kada su u pitanju zemlje koje se nalaze na južnim granicama, strateškim pozicijama Rusije, nego i kada je sama Rusija u pitanju, Čečenija i mnogi autonomni pokreti ili separatistički pokreti, koji na prostoru čitave Rusije i dan danas postoje. I Rusija brani vlastiti interes time, što ja poštujem i o tome sam razgovarao sa predsednikom Rusije, gospodinom Putinom. Mi smo definisali naše odnose, ali smo uspeli da dobijemo i Rusiju na našoj strani, ali Rusija je bila tada prilično neutralna, pre toga. Rusija je bila... Kina je bila prilično neutralna pre toga, vrlo neutralna. Ne moram da dokazujem, pa uostalom u drugim odlukama Saveta bezbednosti, mi smo zbog te neutralnosti i dobili razne probleme, zato što nije bilo suprotstavljanja u Savetu bezbednosti. Sad su se izmenile okolnosti. Odlično! Hajde da nastavimo da menjamo okolnosti i da pravimo prijateljske odnose sa svim drugim državama. Sada bi neko želeo da, zbog toga što neke države imaju različit odnos prema Kosovu i Metohiji, da mi uđemo u trajno neprijateljstvo sa zemljama koje definišu budućnost čitavog sveta. Pa, to nije pametna politika. To je opasna politika. To nije racionalna politika. Uostalom, kada bi neka politika u Srbiji donela takvu odluku da uđemo ponovo u neprijateljstvo sa ključnim zemljama sveta, zemljama Zapada, ja vam garantujem da bi za pet godina ovaj narod podigao ponovo bunu i ponovo bi ljudi hteli da nađu životnu šansu.

...

Bećković: Verujem da to ne čujete sada prvi put od mene, ali dakle, i vi ste nekoliko puta pomenuli jedinstvenu državnu politiku oko Kosova i Metohije, zajednički nastup, ne samo vas i premijera, nego i cele Skupštine, koja stoji iza vas, i ipak se u javnosti proturi ta priča da je negde sumnja pala da biste vi bili najmekši da odustanete od te borbe. Šta mislite, kako je to išlo?

Tadić: Ja mislim da sam ja najtvrđi zagovornik ove politike, to ću vam reći, znači, najtvrđi zagovornik ove politike. I neko će se možda iznenaditi zato što duboko verujem da, s jedne strane, ideja da Srbija mora da se bavi isključivo Kosovom i Metohijom i samo Kosovom i Metohijom i ničim drugim do Kosova i Metohije ili samo evropskim integracijama i ničim drugim do evropskim integracijama, duboko ugrožava i našu budućnost na Kosovu i integritet naše zemlje i naš evropski put....

Ne možemo mi da jurimo prema Evropi, jer se ta dinamika od nas očekuje, to znači da sprovodimo brze reforme, ukoliko nemamo dostojanstva. Pa, svaki vlasnik kompanije veoma dobro zna da mora da poštuje dostojanstvo svojih zaposlenih, da ljudi koji rade u kompaniji, u nekoj firmi, u nekom preduzeću, ako nemaju utisak o poštovanju vlastitog identiteta, ukoliko ih kompanija ne uvažava, ne doprinose radu te kompanije. U porodici, ukoliko dete, žena, sin jesu zlostavljani, ne uvažava se njihov identitet, oni ne doprinose integritetu porodice. U državi, građani koji su pripadnici nacije, jedne ili više nacija, ukoliko nemaju poštovanje njihovog identiteta, ne doprinose reformama i ubrzanom ekonomskom i tehnološkom razvoju. Zašto ja, između ostalog, takođe insistiram, ne samo zbog ljudskih vrednosti, nego i zbog funkcionalnog pitanja, na poštovanju svake etničke zajednice u našoj zemlji, uvažavanju elementarnih, osnovnih prava, izlaženjem u susret i nekim drugim pravima etničkih zajednica - zato što nam trebaju svi za ovaj ogromni reformski put, koji je pred nama. Olja, mi smo jedna nacija koja se suočava sa izazovom kakvim se ne suočava nijedna evropska nacija. I postoje takvi istorijski trenutci koji se nameću i koji su nad glavama pojedinih naroda. Narodi, ukoliko pronađu rešenje u takvim okolnostima, stvarno izlaze u jednu izvanrednu perspektivu. Mi sada odlučujemo zbilja o tome. Samo od nas zavisi, od građana ove zemlje. Od svih nacija koje ovde žive, od srpskog naroda, svih etničkih zajednica koje ovde žive, od politike koju budemo vodili, od lidera koji predstavljaju građane. Da li ćemo mi 2013. godine biti zemlja koja rešava bez problema socijalne probleme sa kojima se mi suočavamo, da li ćemo mi 2013. godine imati kapacitet da branimo naše granice i naš integritet, da li ćemo mi imati stepen bezbednosti kao i drugi evropski narodi ili ćemo biti zemlja u dugotrajnoj, dugogodišnjoj, višedecenijskoj zaostalosti, zaostajanju, tehnološkoj zaostalosti itd.

...

Bećković: Kako ste doneli odluku da se u ovoj kampanji ne pominje borba protiv tajkuna? Dakle, to je jedna od popularnih tema i juče, juče ili prekjuče, vaš protivkandidat Velimir Ilić kaže da ste i vi i Toma Nikolić kandidati Miškovića, dakle, preuzima temu Miškovića od LDP-a, što je dosta zanimljivo, a vi se ne odazivate i niste objasnili građanima zašto ste u Skupštini odbili da podržite inicijativu za osnivanje anketnog odbora i primili na sebe taj teret da zapravo štitite Miškovića.

Tadić: ...Što se tiče tajkuna ili krupnog kapitala, moj odgovor je vrlo jednostavan; dakle, svi koji su se na nezakonito - i to sam neprekidno govorio, dakle, ja to stalno govorim - svi koji su nezakonito stekli imovinu, treba pred sudom da odgovaraju, ja nisam sudija. Hoću da sudovi rade svoj posao. Hoću da državne institucije rade svoj posao. Ja znam da građani od mene očekuju da budem ponekad i sudija i policajac i predsednik vlade i ministar za ekologiju i ministar zdravlja, ali ja ne mogu i da operišem i da se bavim razvojem proizvodnje, ne mogu da budem i sudija u isto vreme, jer ja nisam mađioničar. Ja sam samo predsednik Srbije i ubeđen sam da ću biti i posle ovih izbora predsednik Srbije, ali hoću da dam svoj doprinos, hoću da podstaknem inicijativu, dakle, Udruženju za borbu protiv korupcije, odnosno našoj instituciji koja se bavi borbom protiv korupcije, sam uvek davao podršku i ovih dana i u prethodnom periodu i kad sam postao predsednik Srbije i na kraju ovog, prethodnog mandata, ja to činim. Što se tiče krupnog kapitala, ja njima kažem vrlo jednostavnu rečenicu: vi, ljudi, imate veliki novac, vi zapošljavate mnogo građana i ta kompanija koju ste pomenuli, da ne ističem sada, da ne pravim marketing kompanijama, zapošljava 20.000 građana. To je 100.000 ljudskih sudbina. Kada bismo sve krupne kapitaliste u našoj zemlji poređali, to je jedna stvar, a druga dimenzija, iza paravana, iza te političke debate, koja ima dnevni prizvuk, nalazi se činjenica da stotine hiljada radi kod njih i da hrane svoju decu i da svakog prvog moraju da obezbede egzistenciju svojoj deci. Ja sad tu postavljam pitanje, od 5. oktobra postavljam to pitanje: da li smo mi dovoljno jasno razdvojili one koji su čestito stekli novac od onih koji nisu stekli čestito novac? I uvek pozivam sud i policijske institucije, znači, naše službe bezbednosti, da definišu ko je to uradio. Nemojte da ja to radim, jer u tom slučaju ja sam autokrata, ja nisam demokratski predsednik, ja sam prigrabio svu vlast u svojim rukama.

...

Tadić: Moram da samo pošaljem sledeću poruku čitavoj našoj javnosti. Ovo su izbori, kao i svaki od 2000. godine, koji imaju prelomni karakter. I od sada pa do našeg ulaska u Evropsku uniju, svaki izbori će biti prelomni. Mi u svim izborima biramo da li ćemo da nastavimo dalje ili ćemo da se vratimo u ’99. godinu. Mi sada odlučujemo da li idemo hrabro prema 2009., pa i dalje ’13., kada ćemo verovatno postati članica Evropske unije ili tu negde, ili ćemo ići u ’99. godinu i godinu izolacije. Vrlo jednostavno. Građani treba da izađu na izbore i da odluče o svojoj sudbini. Ja sam ubeđen da 70 odsto građana koji hoće evropsku budućnost će izaći na ovim izborima i samo pozivam da izađu i da glasaju.

Gost Tomislav Nikolić

Bećković: Kako se vi lično osećate? Je l' imate bojazan da...

Nikolić: Osećam se relaksirano, mislim da sam na vrhuncu političke karijere i da je sve ono što sam radio, svih ovih godina, pred očima javnosti, pod lupom javnosti, a sada došlo da bude procenjeno. Prvi put, prvi put možda, realno procenjeno, bar mislim na ovaj prvi krug, mada i sada imam tih dasaka podmetnutih svuda da se spotaknem, ali videćemo kako će biti u drugom krugu, ali u ovom prvom krugu zaista Srbija ima šanse da izabere ili kandidata režima ili kandidata opozicije, što je po meni jedan ideal demokratije kome težim...

U principu, najbolji je onaj ko pobedi. I tu ne možete ništa. Ako nemate dokaza da su izbori lažirani, a ja ću učiniti sve da mi niko ne ukrade ni jedan glas ili da sprečim neku preranu euforiju, kojom bi bila moja pobeda sprečena, u principu, kada građani odluče, onda možete samo da čestitate. Tako da je uvek najbolji onaj ko je tog časa pobedio. Ne mora da znači da će najbolje da vlada, zato postoje novi izbori. Ne mora da znači da će uvek da bude najbolji, da će ga građani uvek hteti, zato postoje izbori i tu je sreća Srbije što je stalno imala nekakve vanredne izbore, ali u velikoj meri ovo jesu sudbonosni izbori. Ja o tome ne govorim, ja više govorim o tome šta ću da uradim i šta bih voleo da drugi urade pod mojom kontrolom i pod mojim nadzorom, ali čujem moje saradnike i potpuno se slažem sa njima, nijednog nisam opomenuo kad je rekao da su izbori sudbonosni. Ne za Srpsku radikalnu stranku, sigurno, nego za ogromnu većinu građana Srbije, koji su u beznađu i koji ne znaju gde će Srbija dalje da krene.

...

Bećković: Ako biste vi postali predsednik, da li ova vlada ostaje u ovom sastavu, sa ovim premijerom i sa ovim ministrima?

Nikolić: To zavisi od vlade i odnosa u vladi. Što se mene tiče, ovu vladu je izabralo 126 poslanika i, dok ima tu podršku u parlamentu, može da vlada. Nije moja pobeda, nije uzrok, nije posledica moje pobede, to da Srpska radikalna stranka dođe na vlast ili da Demokratska stranka ne bude na vlasti. Hajde da razdvojimo predsedničke izbore od parlamentarnih. Imali smo parlamentarne jako skoro, dobili smo vladu koja je rastrzana sukobima, koja će možda posle ovih izbora biti još više razdvojena ili će se možda njihovi odnosi učvrstiti u želji da kandidat režima pobedi. Ja to sad ne mogu da prognoziram. To ćemo znati, ja mislim, 21, 22. kada se svi budu izjašnjavali o drugom krugu, ako ga bude. Naravno da ću pozvati predsednika vlade na razgovor onog časa kad položim zakletvu, na ozbiljan razgovor, zato što želim da sarađujemo na... Pred velikim iskušenjima koja nas čekaju, pa i gospodina Borisa Tadića, kao političara koji vodi najjaču stranku u režimu, u vladajućoj koaliciji. Ja ne bežim od toga. Ja ne tražim na predsedničkim izborima da Srpska radikalna stranka dođe na vlast, nego da građani Srbije kažu da li su zadovoljni sadašnjom vlašću, dosadašnjom vlašću, ili vladavinom predsednika Republike. I tražim da preuzmem funkcije koje pripadaju predsedniku Republike, meni ne pripada da vodim vladu.

Bećković: Dobro. Takođe se govori da je u toj neizvesnosti, da zapravo sve zavisi od Vojislava Koštunice i od toga koga će on podržati u drugom krugu.

Nikolić: Pa, ne zavisi.

Bećković: Ne zavisi?

Nikolić: Vojislav Koštunica nije kandidat. Zavisi od kvaliteta kandidata. Zavisi isključivo od Borisa Tadića i od mene. Ko bude kvalitetniji, pobediće. Koga narod bude više voleo, pobediće, bez obzira na podrške drugih odustajanja drugih. Kad dođe vreme...

Bećković: Zar niste pre nedelju dana tražili od Koštunice da se izjasni da vas podrži?

Nikolić: Ne, ne, ne, tražio sam da se izjasni da li će podržati Borisa Tadića. Baš tako. I nisam dobio odgovor. I od onda više ne govorim o tome šta treba Vojislav Koštunica da uradi. Voleo bih da sam znao. Ne zabrinjava me podrška i ne vidim da bi to nešto bilo iskreno. Njih dvojica odavno iskreno ne sarađuju, ali sam voleo da znam zato što bih mogao kampanju da na sve strane režima usmerim. Ovako, znate, u predsedničkim izborima treba pomalo i da se kalkuliše. Svi kalkulišu.

Bećković: Kako doživljavate Velju Ilića?

Nikolić: Mislite kao čoveka ili kao političara?

Bećković: Kao konkurenta na predsedničkim izborima. Nemam ništa protiv da kažete...

Nikolić: Ne, on meni nije konkurencija, nije konkurencija nijednom ozbiljnom kandidatu.

Bećković: Njegova uloga nije da uzme glasove vama?

Nikolić: Pa, mislim da je uloga skoro svih kandidata da uzmu glasove meni. Ja nemam tu moć da kandidujem ljude koji bi uzimali glasove Borisu Tadiću. A time se i ne bavim. Ja samo znam da, ako smo slični, vi sad pominjete i Koštunicu, Velimira Ilića, time mi verovatno dajete na znanje da bi trebali da smo nešto ideološki slični...

...

Bećković: Zašto onda vaš generalni sekretar kaže ovih dana da se nada i očekuje u drugom krugu podršku Velje Ilića. Šta će vam podrška Velje Ilića?

Nikolić: Pa, znate, dragocena je podrška i onoga ko nije ozbiljan kandidat. Pa, zašto ja sa punim srcem primam podršku predstavnika romskih partija, predstavnika vlaških partija, biće tu još političkih stranaka. Nijedna od njih ne može da pobedi na izborima.

Bećković: Pa, teško je to razumeti.

Nikolić: Pa, nije teško.

Bećković: Pa, teško je razumeti šta će vam Velja Ilić, ako ste vi izjavljivali da je Velja Ilić najveći buzdovan u Srbiji, citiram vas, da nema nijednog kadra u njegovoj stranci koji nije lopov na čelu sa Grujicom Davidovićem itd.

Nikolić: Pazite, ja ne znam kadrove u njegovoj partiji, prozivao sam Grujicu Davidovića, tu ste potpuno u pravu, ali taj čovek je u bekstvu.

Bećković: Prozivali ste ga pre nego što je otišao u bekstvo.

Nikolić: Pa, tako je, ja sam blagovremeno rekao da taj čovek...

Bećković: Pa, šta će vam podrška od buzdovana?

Nikolić: Pa, dobro, kako šta će mi podrška? Velimir Ilić i ja se u političkim sukobima koristimo takvim rečima jedan prema drugom, a mislite kad bi se sreli sada, da se ne bismo pozdravili. Bismo sigurno. A zašto ne treba, ponavljam...

Bećković: Srbija je velika tajna.

Nikolić: Treba mi podrška cele Srbije, svih građana Srbije. I onih koji bi možda glasali za Borisa Tadića da nije mene. I njima je teško i oni loše žive. Pa, nismo mi razdvojili Srbiju na bogate, koji će glasati za Tadića, i siromašne, koji će glasati za Tomislava Nikolića. Ima mnogo siromašnih koji su mislili da glasaju za Borisa Tadića. Ako misle da to treba tako da se nastavi, neka glasaju. Ali mislite da ću da kažem reč protiv podrške Velimira Ilića? Neću. Ja ne govorim o njemu ništa loše. Možete da nađete da sam nekada rekao, naravno, naći ćete mi o svakome, ali nećete naći i kad budem izabran za predsednika Republike da o bilo kome kažem nešto loše. Ja smatram da treba imati hrabrosti kad ste u opoziciji da onome ko je na vlasti kažete sve što mislite o njemu i da usta za takve reči zatvarate kad ste na vlasti. A onda oni neka govore o vama. Bitno je samo da to umete da razumete. Prema svecu tropar...

...

Bećković: Dobro. Kad ste to izgovorili - da ste skinuli taj bedž da ne bi iritirali i da vam treba dva miliona glasova - na šta ste mislili pod tim "iritirati", koga iritirate?

Nikolić: Pa, znate, previše bi me to svrstavalo u kampanji, kao srpskog radikala. Ja jesam kandidat Srpske radikalne stranke, ali ako me politički suparnici ostave na nivou podrške koju mogu da dobijem samo od članova Srpske radikalne stranke, onda to nije dovoljan podrška za pobedu. Ako kandidat režima ostane samo na podršci birača svoje stranke, to mu nije dovoljno za pobedu. Ovo nije funkcija odbornika, poslanika... Ovo je funkcija predsednika Republike, predsednika svih građana. Kad bi sve političke stranke imale svoje bedževe i kad bi me zamolile da kao kandidat okačim na revere, okačio bih sve bedževe, i time bih dokazao da želim da budem prihvatljiv za sve - i za one koji su stranački svrstani i za one koji stranački nisu.

...

Nikolić: Nemate političara koji treba da odgovara za nešto što je uradio ili rekao pre deset godina, samo Tomislav Nikolić. To je ta priča o kampanjama. Znači, ja želim da za mene glasaju Mađari, želim Rumuni, Slovaci, Srbi u velikoj većini. Neki su zadovoljni Vojislavom Šešeljem, neki nisu. Neki su zadovoljni politikom Srpske radikalne stranke, neki nisu, a ja sam kao predsednički kandidat izložio potpuno novu politiku, politiku predsedničkog kandidata i tražim da se iza nje svrstaju. Ako im stavim pečat jedne stranke, mnogi će reći: pa, neću, ti favorizuješ svoju stranku, a tražiš moj glas. Ne, ja sada favorizujem svakog građanina Srbije, svakog pojedinačno. Svakome se nudim. Oko mene su ljudi sa bedževima stranaka. To je moj tim, to je moja ekipa, to je moja ideologija, ja im nudim to što je uradila Srpska radikalna stranka. Niko od njih neće otići korak mimo mog programa, ali im nudim svoj program, u kome ja ne favorizujem svoju stranku. Voleo bih, izvinjavam se, voleo bi da smo imali takve predsednike do sada. Ne predsednike stranaka na funkcijama predsednika Republike, nego predsednike Republike koji jesu članovi stranaka, pripadaju strankama, ali bar kad stranke pregovaraju o nekoj temi, o nekoj rezoluciji, o nekom zakonu, da ne ide predsednik Republike kao predstavnik svoje stranke, nego čak da pozove kod sebe kao predsednik Republike i predstavnika svoje stranke. Ja to tako zamišljam i ja ću tako da se ponašam...

Bećković: Ovih dana sam videla da jedan od uglednijih analitičara kaže da je manevarski prostor takav, sad trenutno, da zapravo, recimo da vi pobedite, da vi ne možete, da nemate prostora da radite nešto mnogo drugačije od onoga što Boris Tadić u kampanji govori. I negde zaista, kad čovek gleda vaše kampanje, deluje da je sve to isto, dakle, nećete... Jedino što i vi govorite da su vam pripisivali i što ne mogu više da vam pripisuju - to ratovanje. Znači, nećete više vi da ratujete, neće ni Boris Tadić, ne date vi Kosovo, ne da Boris Tadić, vi ste odustali od te priče “ruska gubernija”, dakle i vi ste i za Evropsku uniju i za Rusiju...

Nikolić: Nije nikada bilo te priče. Mogu sad sve da objasnim.

Bećković: Da.

Nikolić: Prvo, dobro konstatujete da je Boris Tadić svoju priču prilagodio mojoj.

Bećković: Jeste tako to razumeli?

Nikolić: Tako razumeju građani Srbije.

Bećković: Kako ne? Da.

Nikolić: Pa, mislim... Pretpostavljam da ste i vi bili iznenađeni kad ste čuli u Skupštini...

Bećković: ...da Boris Tadić neće da ratuje, to me šokiralo.

Nikolić: ...kad ste čuli da će i vojno da interveniše, zar vas to nije šokiralo? To je rekao u Skupštini Srbije. Da sam to ja izgovorio, pa B92 bi imao 15 specijalnih emisija o tome. 20, pogrešio sam, 20, a mediji bi od mene napravili zaista zlikovca. Nacrtali bi mi Hitlerove brkove, decu bi uplašili ratom. Meni to ne pada na pamet. Ja ne znam otkuda Borisu Tadiću ideja da treba vojno intervenisati na Kosovu i Metohiji. Nije rekao pod kojim uslovima, osim što je preneo moje stavove, iznete Asošiejted presu, pod kojim uslovima bismo, u saradnji sa Ujedinjenim nacijama, mogli da se vojno i policijski da se pojavimo na Kosovu i Metohiji. Manevarski prostor za vođenje Srbije je mali i veliki. Znači, Srbija je jedno malo ostrvo. Ja sam to simbolično jako lepo rekao da je Evropska unija skupoceni persijski tepih, koji ima samo jednu rupu, Srbiju, i koji bi trebao da se potrudi da to zlatnim, najvrednijim koncem zakrpi, da ta rupa bude deo tog tepiha, jer tepih bez nje ništa ne vredi. Onda su mi rekli... Onda su preneli da sam rekao da ćemo mi ostati večito rupa. Ma, mi nećemo, daj bože da mi što pre budemo članovi Evropske unije. Znači, evo koliko već, sedam godina prilagođavamo se Evropskoj uniji, na najgori mogući način. Političare smo prilagodili da budu korumpirani, privrednike da kradu, one koji su u upravnim odborima da za evro ili dva prodaju firme koje vode. Zapostavili smo potpuno interese Srbije, na bilo kojoj strani osim na Zapadu, i došli do toga da bekstvo sa Kosova i Metohije, izbegavanjem priče o Kosovu i Metohiji ili pričom Borisa Tadića da nije optimista i da će pre biti nezavisno nego u sastavu Srbije, došli smo do toga da nam je mali manevarski prostor u borbi za Kosovo i Metohiju. A tek sada možemo mnogo da uradimo, jer sad treba promena onih koji su ovako mali manevarski prostor napravili i sve više ga sužavaju i sve više u tom malom prostoru se izdvajaju kao najbogatiji, najkorumpiraniji, ljudi najviše ogrezli u kriminal ne mogu više da vode Srbiju.

...

Nikolić: Ići u NATO i ekonomski sarađivati sa Rusijom je nemoguće, i biti vojno neutralan, to je nemoguće. Potpisivati ugovore sa nekom tamo gardom iz Ohaja, koja ume dobro da ljušti zmije i da jede sa predsednikom Republike, a istovremeno govoriti o vojnoj neutralnosti, to je nemoguće. Ja bih voleo da mi obezbedimo apsolutnu vojnu neutralnost. Nisam govorio o ruskoj guberniji, to je, priznajem, u 24 sata dnevno, a sklon sam dosetkama i šalama, ponekad zaboravim gde im je mesto ili nije, to je bila moja dosetka u Skupštini Srbije. Celog života se borim za Srbiju. Optuživan sam da ću da ratujem, zato što želim slobodnu i nezavisnu Srbiju, zato što ne dam nijedan deo njen, tako da meni ne može da se kaže da ja Srbiju spremam da je nekome poklonimo. Taman posla. Ali ta priča sa "gubernijom" je izvučena iz konteksta priče - nećemo biti gubernija, ali nećemo biti ni evropska kolonija. Znači, pogrešio sam, pogrešno sam rekao, nikada nisam pomislio niti bih se ikada za to borio niti sam ikada na bilo koji način zatražio od Ruske federacije, od bilo kog njenog funkcionera, da me podrži u bilo kakvoj kampanji, obećavajući bilo šta...

Rusi i Amerikanci sarađuju, njihove vojske sarađuju. Rusi snabdevaju pola Evrope energentima. Polovina zapadnoevropskih država sa 90 odsto zavisi od ruskih energenata. Rusija će predvoditi Evropsku uniju u najskorije vreme, zemlja u razvoju, zemlja u ekspanziji, evropska zemlja. Ili možda Evropska unija može da nas ubedi da postoji Evropska unija bez Rusije, a s kim će onda da sarađuju, gde im je tržište? Ako te vojske već sarađuju, a siguran sa da u borbi protiv terorizma sarađuju, zašto ne bi i u Srbiji sarađivali?

...

Bećković: Idemo dalje. U jedno od ovlašćenja predsednika Republike - abolicija.

Nikolić: Dobro.

Bećković: E, sad, postoji u jednom delu javnosti bojazan zbog onoga što... Sad vi opet možete da mi kažete: ne, to nisam rekao ja. Ali pošto postoje vaši poslanici, koji za skupštinskom govornicom govore o tome da je Zoran Đinđić završio kako je trebao da završi, da li postoji bojazan da bi vi abolirali Legiju?

Nikolić: Pa, zaista... Hajde prvo da vam odgovorim opšte, hoću i pojedinačno. Pre dve godine, možda ima i malo manje od toga, uključio sam se u nekakvu skupštinsku raspravu o opštoj amnestiji. Bilo je pobuna u zatvorima, nekih i sa tragičnim posledicama. Vlast se uspaničila i obećala licima na izdržavanju zatvorskih kazni da će biti amnestije. I mi smo ušli u to, podneli amandmane, zakon nikada nije bio u skupštinskoj proceduri. Policija je to rasterala, čini mi se, grubo i na silu.

Bećković: To u vreme bivšeg ministra, je l' tako?

Nikolić: Ista vlada, samo drugi ministri. Isto je to bilo, isti predsednik Republike, isti predsednik vlade, sve isto. U međuvremenu je stanje verovatno još lošije. Prenatrpani zatvori, ne zadovoljavaju više evropske standarde i mislim da je vreme da svi ozbiljno o tome razmišljamo, a ja bih to odmah posle izbora, o tome bih razmišljao. Mislim da je vreme da taj zakon konačno nađe svoje mesto u skupštinskoj proceduri i da dođe do amnestije za sva krivična dela. Tako da bi tom opštom amnestijom bili obuhvaćeni mnogi. Ne kažem svi, postoje lica prema kojima ne može da bude primenjena amnestija. Nisam upoznat sa slučajem ubistva Zorana Đinđića, pratio sam ga u medijima, a ne preko spisa, sudskih. Ne znam šta to znači, ali jako oprezno treba pričati o licima koja su pravosnažno osuđena za tako teška krivična dela, posebno za ubistvo predsednika vlade. Ukoliko bih bio ubeđen da je on to zaista učinio, a to mogu da se ubedim i sam i moji pravni savetnici, takvo lice ne zaslužuje nikakvo pomilovanje i aboliciju.

...

Nikolić: Taj 28. januar je prelomni dan. Ili ćemo prihvatiti da smo potpisali neki papir sa Evropskom unijom o tome da ćemo u dogledno vreme, kad vi i ja valjda još budemo živi, kao da budemo prihvatljivi za Evropsku uniju, ali nećemo imati Kosovo i Metohiju za sada, a ko zna šta sve još ne, ili ćemo reći: "Izvinite, molim vas, donesite nam dobar ugovor. Donesite nam pravi, ne ponižavajući, ne potcenjivački, cenite nas kao ljude i kao državu. Recite nam kolika smo država." Od kad Evropska unija određuje koje su granice država u svetu? Kad je ona preuzela tu ulogu od Ujedinjenih nacija? Samo zato što nam nudi bolji život. Pa, u ovih sedam godina učinili su sve da nam kao bolji život izgleda i ono što smo živeli 2001. godine.

Bećković: A ako bi se desilo da se sporazum potpiše 28, vi 3. februara, zamislimo, postajete predsednik.

Nikolić: Da, postoji mogućnost.

Bećković: Šta radite?

Nikolić: Taj sporazum ide na ratifikaciju u Narodnu skupštinu Republike Srbije. Ako ga Skupština ratifikuje, šta mu ja mogu? Verovatno će morati neki referendum da se održi.

Bećković: Hoćete uložiti svoj autoritet?

Nikolić: Hoću.

Bećković: Da kažete: Ne, poništite ovo.

Nikolić: Tako je. Pa, to je moj stav. Čini mi se da je takav stav kod većine političara. Čini mi se da je to stav i gospodina Tadića.

Bećković: Koji?

Nikolić: Pa, on kaže: i Kosovo i Evropska unija, ako neko kaže, ne može Kosovo.

Bećković: Dva odvojena, razdvojena procesa.

Nikolić: Dva razdvojena? Kad jednom ostanete bez Kosova i Metohije, taj proces je završen, kad jednom priznate da je, da nemate Kosovo, taj proces je završen. Možete samo da gledate šta će vam novo uzeti. Jedna greška koju napravite rađa drugu.

...

Nikolić: ne može Evropska unija da nam kaže "izgubili ste Kosovo i Metohiju" ako nam to ne kažu Ujedinjene nacije. Postoji neki svetski poredak, napravljen posle Drugog svetskog rata.

Bećković: Pa, u tom smislu, zašto ne potpišemo ako ne može Evropska unija to da uradi, šta nam onda smeta da potpišemo taj sporazum?

Nikolić: Sa Evropskom unijom, koja ne prihvata da je Kosovo i Metohija u sastavu Srbije, što bismo potpisivali?

Bećković: Pa, kažete da ne može Evropska unija da nam ga uzme. Pa, ako ne može, onda šta je problem?

Nikolić: Nemojte da okrećete reči. Nema prava Evropska unija da traži od nas da potpišemo sporazum u kome u Srbiji nema Kosova i Metohije, jer to znači da ona prekraja granice. Nema to pravo Evropska unija da napiše.

...

Bećković: Ako postoji toliko nepoznanica, na bazi čega se vi onda pojavljujete i izlazite sa obećanjima da ćete povećati zaposlenost, da će biti boljeg života, kako ako je tako sve neizvesno?

Nikolić: Zato što ne vidima da na tome iko radi i da o tome bilo ko razmišlja. Od dolaska DOS-a na vlast nismo imali ministra industrije. Niko nije brinuo o industriji. Od dolaska DOS-a na vlast do danas, mi smo došli u poziciju da nemamo više šta da proizvedemo, da nemamo više šta da prodamo. Od dolaska DOS-a na vlast do danas nije postojala Ruska federacija. Ni sada ekonomski ne postoji, samo politički. Sad se samo politički oslanjamo na Rusiju, koja ima više kapitala od Zapadne Evrope, slobodnog za investiranje. Sada, odmah, državnog, ne mafijaškog; koja taj kapital neće uložiti, ako neko uzme dva, tri procenta za neku fabriku koju prodaje, koja hoće da gradi, koja snabdeva Evropu sirovinama i energentima, koja ima sa nama kompatibilnu proizvodnju, koja je prošle godine otkupila od naših seljaka sve voće koje je rodilo. Šta bismo radili prošle godine? Bavim se voćarstvom, pa znam. Pogazili bismo sve naše kruške, grožđe, šljive, jabuke, kajsije... Propalo bi nam sve da nisu Rusi kupili, a sad bismo uvozili i kupovali po skupoj ceni. Znači, samo konkurenciju. A što bi Evropa odustala od Srbije, od tako primamljive države? Od Srbije, koje sve što proizvede Evropa može da ode u Rusiju, 20 odsto jeftinije nego iz Evrope. Od Srbije iz koje nema kvote i kontingenata prema Rusiji. Rusija je tržište. Mi potcenjujemo Rusiju... Potcenjujte, radite šta hoćete, ali to tržište ne može da se potceni. Moskva... Petnaestodnevna potrošnja Moskve se zadovoljava godišnjom proizvodnjom Srbije, godišnjom proizvodnjom Srbije. Je l' to nama nešto malo? Je l' to teško da mi na taj način razmišljamo? Da sastavimo ovde i kapital i investicije, Istok i Zapad. A onaj Tito, kome sam sve živo u okviru Jugoslavije zamerao, za te stvari je bio genije. Otimali su se o Jugoslaviju, Istok i Zapad. Ponovo neka se otimaju. Ponovo nek investiraju, neka sarađuju preko nas. Ne može Nemačka direktno sa Rusijom bez nekih limita i ograničenja. Ima svoju Evropsku uniju. Ima svoju vladu u Evropskoj uniji, koja kaže: taj tvoj preduzimač može toliko poslova da napravi u Rusiji. Ali može preko Srbije, bez ikakvih ograničenja. Da nosi profit, ako joj se ne isplati da ga ovde ulaže.

Bećković: A dolazimo do toga da smo mi potrebniji Evropskoj uniji, nego oni nama?

Nikolić: U jednom određenom delu, da, inače ne bi se ovoliko o nas otimali.

...

Bećković: Stavljeni ste u isti koš, pre par dana, dakle, Velja Ilić kaže, da ste obojica kandidati Miškovića.

Nikolić: Nije tačno. Miškovića sam video pre četiri meseca. U ovoj kampanji, kao i u prethodnim, ni dinar ni od koga nisam dobio. O Miškoviću ne govorim ni dobro ni loše. Tražim da se ispita da li je dobro ili loše. Samo razmišljam o tome da ima 30.000 radnika u firmama kojima je vlasnik Delta i osnovna stvar - Miroslav Mišković nema potrebe da bilo kom iz opozicije bilo šta učini. Njemu može da pomogne vlast. Što bi on pomagao Tomislava Nikolića? Koji zakon ja mogu da predložim i koji mogu da sprovedem? Koju meru mogu da sprovedem? Koju inspekciju mogu da pošaljem, koju inspekciju mogu da zadržim? Koju antimonopolsku komisiju? Šta mogu da uradim za Miroslava Miškovića? Ništa.

Bećković: Za sada.

Nikolić: E pa, možda će da mi se obrati kad pobedim, ali ja vam sad govorim kako se sa mnom razgovara. Meni ne treba ništa. Sve imam u životu. Ali, sve! Ne jedem pet puta dnevno nego dva puta. Ona tri puta bih samo bacao hranu. Imam divan brak, imam dva sina, dve snaje, unuku, dva unuka, imam zdravlje, biće još unučadi. Imam dobar automobil, imam kuću... Šta meni treba? Ne bavim se biznisom niti će moja deca da se bave biznisom. Meni ne treba da me neko izvede na stub srama zato što sam nešto uzeo, ali ne dam da me izvode na stub srama kad ništa nisam uzeo. Najlakše je reći "Tomislav Nikolić uzima novac" i gotovo. Tako je i Milošević nekad govorio. U zemlji ima kriminalaca, pa se svi uhvatimo za glavu, koga li će da uhapse? Tražim konkretno - kada sam ja od bilo koga dobio ili uzeo novac, kao što ne prihvatam i za Borisa Tadića da je uzeo ili za Velimira Ilića od onog “kraduckanja” da je nešto pripalo njemu.

...

Nikolić: Ja znam da će Srbija u većini glasati za mene, kao kandidata onih koji vrlo dobro znaju da je mnogo toga urađeno loše poslednjih godina i da nam je potrebna promena i da nam je potrebna sloboda i da nam... Da se oslobodimo najpre od straha od pobede Tomislava Nikolića. Ništa loše neću da učinim. Za Zapad ću biti sagovornik koji će možda jednu od sto tačaka da obeća, ali će tu da ispuni. Za Istok takođe. Nije mi gazda ni u Moskvi ni u Briselu ni u Vašingtonu. Moj gazda je ovde u Srbiji, od mojih predaka do danas.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: