Stanovništvo Srbije pod stalnim stresom

E sada cu vam reci sta je stalni stres:
a) ucesnik 2 rata na prostoru bivse SFRJ (ne po svojoj zelji), tri puta ranjavan.
b) izgubio cijeli svoj zivot koji sam imao do 22 godine (porodicu, drugove, grad gdje sam rodjen, obrazovanje);
c) materijalne vrijednosti su beznacajne i necu ih spominjati;
d) 1996 dosao u Srbiju gdje nisam mogao ostvariti pravo na drzavljanstvo iako mi je otac rodjen na teritoriji Srbije i Crne Gore! Nisam htjeo da budem izbjeglica u svojoj zemlji.
e) Univerzitet u Beogradu me nije htjeo primiti jer nisam imao dokumenta o upisu iz grada iz kojeg sam zauvjek protjeran.
f) posao zvanicno nisam mogao da dobijem jer nisam imao drzavljanstvo.
g) blizak clan familije tesko oboljeva i neophodna mu je stalna briga. Srbija ne odobrava zdravstvenu brigu.
h) odlazim u zapadnu zemlju bez znanja jezika te zemlje.
j) ne mogu naci posao u toj zemlji jer ne znam jezik.
k) jedini posao koji sam mogao da radim je da se prijavim u vojsku te zemlje (Boze kako sam zelio da studiram).
l) nakon 11 mjesecne (beskorisne) obuke, kakvo iznenadjenje, poslat sam u Avganistan.
m) nakon 8 mjeseci u Avganistanu, vratio sam se kuci. Nakon 4 mjeseca sam poslat u Iracki zaliv gdje sam proveo narednih 10 mjeseci.
n) sada sam (najzad) opet kuci, ali se u jedinici sve vise suska da cemo ici na Haiti. Ako brate, ovaj mir me ubija.
o) nemam vise porodicu (ni daljnju ni bliznju), zivim sam u kasarni, i razmisljam kako su neki glupi, neobrazovani, iskompleksirani starci odredili moju sudbinu.
E to je gospodo iz Srbije stalni stres. Stres kojem ni litar rakije ne pomaze da me ostavi na miru, ako nista bar pola sata.
Sada sam samo broj, cin, i jedinica kojoj pripadam. Nigdje nisam prispjeo i nikome ovakav nisam potreban. Za pomoc se ne mogu obratiti jer zasigurno gubim posao, a onda sta? Na ulicu kao i hiljade drugih ljudi sa psihickim problemima. Kazu ljudi vremeno covjek ocvrsne. Apsolutno netacno, postaje sve gore i gore. Dokle, vidjecemo...

E sada cu vam reci sta je stalni stres:
a) ucesnik 2 rata na prostoru bivse SFRJ (ne po svojoj zelji), tri puta ranjavan.
b) izgubio cijeli svoj zivot koji sam imao do 22 godine (porodicu, drugove, grad gdje sam rodjen, obrazovanje);
c) materijalne vrijednosti su beznacajne i necu ih spominjati;
d) 1996 dosao u Srbiju gdje nisam mogao ostvariti pravo na drzavljanstvo iako mi je otac rodjen na teritoriji Srbije i Crne Gore! Nisam htjeo da budem izbjeglica u svojoj zemlji.
e) Univerzitet u Beogradu me nije htjeo primiti jer nisam imao dokumenta o upisu iz grada iz kojeg sam zauvjek protjeran.
f) posao zvanicno nisam mogao da dobijem jer nisam imao drzavljanstvo.
g) blizak clan familije tesko oboljeva i neophodna mu je stalna briga. Srbija ne odobrava zdravstvenu brigu.
h) odlazim u zapadnu zemlju bez znanja jezika te zemlje.
j) ne mogu naci posao u toj zemlji jer ne znam jezik.
k) jedini posao koji sam mogao da radim je da se prijavim u vojsku te zemlje (Boze kako sam zelio da studiram).
l) nakon 11 mjesecne (beskorisne) obuke, kakvo iznenadjenje, poslat sam u Avganistan.
m) nakon 8 mjeseci u Avganistanu, vratio sam se kuci. Nakon 4 mjeseca sam poslat u Iracki zaliv gdje sam proveo narednih 10 mjeseci.
n) sada sam (najzad) opet kuci, ali se u jedinici sve vise suska da cemo ici na Haiti. Ako brate, ovaj mir me ubija.
o) nemam vise porodicu (ni daljnju ni bliznju), zivim sam u kasarni, i razmisljam kako su neki glupi, neobrazovani, iskompleksirani starci odredili moju sudbinu.
E to je gospodo iz Srbije stalni stres. Stres kojem ni litar rakije ne pomaze da me ostavi na miru, ako nista bar pola sata.
Sada sam samo broj, cin, i jedinica kojoj pripadam. Nigdje nisam prispjeo i nikome ovakav nisam potreban. Za pomoc se ne mogu obratiti jer zasigurno gubim posao, a onda sta? Na ulicu kao i hiljade drugih ljudi sa psihickim problemima. Kazu ljudi vremeno covjek ocvrsne. Apsolutno netacno, postaje sve gore i gore. Dokle, vidjecemo...