Ponedeljak, 12.03.2018.

21:44

"Godinama bio 'izdajnik', a onda odjednom postao 'Zoran'"

Predsednik Opštine Novi Beograd Aleksandar Šapić naveo je na Tviteru da je Zoran Đinđić preko noći, kako kaže, “od najgoreg kriminalca postao Zoran”.

Izvor: B92

"Godinama bio 'izdajnik', a onda odjednom postao 'Zoran'" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

borisdj

pre 6 godina

12.marta 2003.hteo sam sebe da castim za 40-ti rodjendan. Parkirao sam u garazi na Zelenom vencu, neobicno rano za mene. Razgledanje izloga u Balkanskoj i Narodnog fronta, proba, kupovina.Po kola, pa ka Milosa Velikog. Na raskrsnici s Dobrinjskom pogledam ka Gepratovoj i vidim saobracajca koji trci niz Dobrinjsku. I jednog, patroldziju, koji trci uz Gepratovu, iznad parka, ka Kneza Milosa. Obicno skrenem u Dobrinjsku, pa levo u Geprata i desno na semaforu. Ne i tog dana. Na raskrsnici sa Nemanjinom, zeleno, ali saobracajac nas zaustavlja i prolazi neko sanitetsko vozilo, uzbrdo Nemanjinom u Milosa Velikog. I jos neka limunzina. Kratka sirena, ali rotacija radi. I posle, sve kao normalno. Samo u jednom trenutku, negde u visini Poreske uprave,vidim ta dva vozila kako jure zutom trakom. Kratko zaustavljanje kod Visegradske, neka vozila skrecu levo i posle, do Trgovacke, nema zastoja. Da li sam slusao radio ili kasetu, ne secam se. U firmi, svi u poslu. Ja, kao slobodan strelac, sedam za svoj sto, palim radio na Nokiji.Jos nisu javili da je umro. Jos je postojala nada. Od februara 1980.kao sekretar Omladine jedne opstine u Beogradu(najmladji, jos maloletni) bio sam u Koordinacionom telu za sahranu Tita(da, vec tada se znalo). Kad je njegova smrt obnarodovana, plasili smo se sta ce biti, ali postojala je nada. Skoro cetvrt veka kasnije, nisam imao nikakav strah. Osim straha sto nemam nadu.

borisdj

pre 6 godina

12.marta 2003.hteo sam sebe da castim za 40-ti rodjendan. Parkirao sam u garazi na Zelenom vencu, neobicno rano za mene. Razgledanje izloga u Balkanskoj i Narodnog fronta, proba, kupovina.Po kola, pa ka Milosa Velikog. Na raskrsnici s Dobrinjskom pogledam ka Gepratovoj i vidim saobracajca koji trci niz Dobrinjsku. I jednog, patroldziju, koji trci uz Gepratovu, iznad parka, ka Kneza Milosa. Obicno skrenem u Dobrinjsku, pa levo u Geprata i desno na semaforu. Ne i tog dana. Na raskrsnici sa Nemanjinom, zeleno, ali saobracajac nas zaustavlja i prolazi neko sanitetsko vozilo, uzbrdo Nemanjinom u Milosa Velikog. I jos neka limunzina. Kratka sirena, ali rotacija radi. I posle, sve kao normalno. Samo u jednom trenutku, negde u visini Poreske uprave,vidim ta dva vozila kako jure zutom trakom. Kratko zaustavljanje kod Visegradske, neka vozila skrecu levo i posle, do Trgovacke, nema zastoja. Da li sam slusao radio ili kasetu, ne secam se. U firmi, svi u poslu. Ja, kao slobodan strelac, sedam za svoj sto, palim radio na Nokiji.Jos nisu javili da je umro. Jos je postojala nada. Od februara 1980.kao sekretar Omladine jedne opstine u Beogradu(najmladji, jos maloletni) bio sam u Koordinacionom telu za sahranu Tita(da, vec tada se znalo). Kad je njegova smrt obnarodovana, plasili smo se sta ce biti, ali postojala je nada. Skoro cetvrt veka kasnije, nisam imao nikakav strah. Osim straha sto nemam nadu.

borisdj

pre 6 godina

12.marta 2003.hteo sam sebe da castim za 40-ti rodjendan. Parkirao sam u garazi na Zelenom vencu, neobicno rano za mene. Razgledanje izloga u Balkanskoj i Narodnog fronta, proba, kupovina.Po kola, pa ka Milosa Velikog. Na raskrsnici s Dobrinjskom pogledam ka Gepratovoj i vidim saobracajca koji trci niz Dobrinjsku. I jednog, patroldziju, koji trci uz Gepratovu, iznad parka, ka Kneza Milosa. Obicno skrenem u Dobrinjsku, pa levo u Geprata i desno na semaforu. Ne i tog dana. Na raskrsnici sa Nemanjinom, zeleno, ali saobracajac nas zaustavlja i prolazi neko sanitetsko vozilo, uzbrdo Nemanjinom u Milosa Velikog. I jos neka limunzina. Kratka sirena, ali rotacija radi. I posle, sve kao normalno. Samo u jednom trenutku, negde u visini Poreske uprave,vidim ta dva vozila kako jure zutom trakom. Kratko zaustavljanje kod Visegradske, neka vozila skrecu levo i posle, do Trgovacke, nema zastoja. Da li sam slusao radio ili kasetu, ne secam se. U firmi, svi u poslu. Ja, kao slobodan strelac, sedam za svoj sto, palim radio na Nokiji.Jos nisu javili da je umro. Jos je postojala nada. Od februara 1980.kao sekretar Omladine jedne opstine u Beogradu(najmladji, jos maloletni) bio sam u Koordinacionom telu za sahranu Tita(da, vec tada se znalo). Kad je njegova smrt obnarodovana, plasili smo se sta ce biti, ali postojala je nada. Skoro cetvrt veka kasnije, nisam imao nikakav strah. Osim straha sto nemam nadu.