ozlojeđen
pre 20 godina
Đelić i Dinkić liče "kao jaje jajetu" u jednoj sitnici, koja je bila jako bitna za ovu zemlju: o pitanjima iz resora kojima su se bavili, a dok su se njom (zaista) bavili, mogli su da napišu najbolje udžbenike. Otkako je, međutim, sve puklo, i postđinđićevska vladajuća koalicija (a Demokratska stranka ponajviše) umesto da zaista nastavi započeti posao reformi krenula u strančarenje (zauzimanje što bolje busije pred neminovno dolazeće izbore, stranke nekada jedinstvenog "ostatka DOS-a", a naročito ministri u vladi su očigledno bili "ucenjeni" da "ljube Demokratsku stranku svim telom i dušom". U protivnom, imaju proći kao G17 plus i Mlađan Dinkić. Verovao sam da se neće ići ispod granice dobrog ukusa (rekao bih i iza granice katastrofe), pa razbijati i reformsko jezgro DOS'a. To se, međutim desilo, pa je Boža bio jednim od najvatrenijih boraca "za DS stvar".
Pa, pošto je to već sve tako, onda me ne čudi što Boža nastavlja tamo gde je stao (nepravedno?) prekinut koncem poslednje predizborne kampanje. Izjave Božidara Đelića o pitanjima u kojima se pominju njegovi dojučerašnji saveznici, samo su nastavak poslednje predizborne kampanje. Čak i da u tome zaita nečega ima, ne verujem Dinkiću (i G17) i Đeliću (i DS-u) kada pričaju jedni protiv drugih. I gadi mi se kada čujem da pomenu "usmene dogovore sa pokojnim Đinđićem". Ako ga zaista poštuju, ovoga što danas rade trebalo bi da se stide.
8 Komentari
Sortiraj po: