Preokret: Budućnost iračke nafte u rukama Moskve

Ruske firme već su znatno zastupljene među naftnim kompanijama u Iraku.

Svet

Izvor: Al Jazeera

Utorak, 19.11.2019.

18:34

Preokret: Budućnost iračke nafte u rukama Moskve
Foto: Epa/ALI HAIDER

Uprkos neprekidnim protestima u Bagdadu i odlasku brojnih stranih diplomata iz sigurnosnih razloga, snaga Rusije se u regionu i dalje povećava.

Ne samo da je njena ambasada ostala otvorena tokom poslednjih nedelja nemira, nego je i ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov prošlog meseca bio u poseti prvo Bagdadu, a zatim i Erbilu.

Njegova turneja nije ličila na uobičajenu diplomatsku misiju, jer nisu potpisani nikakvi formalni sporazumi, a politika ili pitanje Sirije i terorizma nisu bili u fokusu interesovanja, napisali su Vera Mironova i Mohamed Husein u tekstu objavljenom u američkom magazinu "Forin polisi".

Zapravo, većina učesnika bili su poslovni ljudi, uključujući predstavnike ruskih naftnih i plinskih kompanija kao što su Gaspromnjeft, Rosnjeft, Sojuznjeftegas i Lukoil, prenosi Al Džazira.

Ulažu se milijarde dolara

"Tokom sastanaka su razgovarali samo o bilateralnim trgovinskim odnosima, a Rusi su želeli da budu sigurni da sve ide glatko kada je reč o projektima ruskih energetskih kompanija u Iraku", rekao je izvor blizak iračkom premijeru, koji je zatražio da ostane anoniman.

Ne bi trebalo da bude iznenađenje to što je, nakon što je u proteklih devet godina uloženo više od deset milijardi dolara u irački energetski sektor, interes Rusije u toj zemlji uglavnom usredsređen na trgovinska pitanja.

Ruske kompanije su već dobro zastupljene među naftnim kompanijama u Iraku, a zbog dugoročne prirode ugovora o nafti i gasu, tržišni udeo Rusije će se s vremenom samo povećavati.

Ostali ugovori iz 2011. godine obuhvataju 2,5 milijardi dolara ulaganja Gasproma i njegovih partnera samo u centralnom Iraku i regiji Kurdistan.

Pored toga, kompanija Gasprom je proizvela oko tri miliona barela nafte sa polja Sarkala u Garmijanu i pokrenula nekoliko istraživačkih projekata na poljima Halabja i Šakal.

U septembru je ruska kompanija Strojtransgas dobila ugovor na 34 godine za istraživanje nafte i plina u iračkoj provinciji Anbar.

Nafta 96 odsto iračkog izvoza

Prema izvoru iz kabineta iračkog premijera, Lavrov se tokom posete posebno zahvalio Iraku na tom dogovoru.

Autori su istakli u tekstu da Rusiju ne zanimaju samo naftna polja, imajući u vidu da je Rosnjeft vlasnik 60 odsto naftovoda Kurdistana, glavne operativne izvozne linije u Iraku.

U proleće 2018. godine Rosnjeft je, takođe, najavio potpisivanje sporazuma s Ministarstvom prirodnih resursa regiona Kurdistan o razvoju njegove naftne i gasne infrastrukture, uključujući izgradnju novog gasovoda, za koji se očekuje da će imati izvozni kapacitet do 30 milijardi kubnih metara gasa godišnje, što je šest odsto ukupne tražnje za gasom u Evropi.

"Zahvaljujući ovom sporazumu, Rusija je stekla veliku političku moć u Iraku. Nafta predstavlja 96 odsto iračkog izvoza, ali bez cevovoda za izvoz ta nafta postaje bezvredna za ovu zemlju. Dakle, Rusija danas u osnovi kontroliđe izvozni proces", izjavio je u novembru irački političar, koji je želio ostati anoniman.

Nakon pada režima Sadama Huseina 2003. godine i nakon okupacije Iraka, ruske kompanije su uglavnom bile odsutne sa scene.

Rusi na mestu Amerikanaca

Sve se to promenilo s rastom sektaških sukoba 2009. godine, jer su mnoge zapadne naftne kompanije (poput Ekson mobajla i Ševrona) delimično ili potpuno napustile region zbog zabrinutosti za sigurnost. Njihovo mesto zauzele su ruske kompanije spremne na rizik.

U stvari, ulazak Rusije u Irak dočekan je s dobrodošlicom.

"U to vreme nije bilo potrebe za Rusima, zbog snažne američke prisutnosti i podrške u regionu", izjavio je jedan od čelnika Vlade Kurdistana ovog meseca.

"Kasnije, kada su kurdski lideri bili razočarani Amerikancima, Ruse su videli kao dosta snažnije i naklonjenije. U Kurdistanu je postojalo uvreženo mišljenje da će trgovinski sporazum s Rusima takođe doneti mnoge druge, političke i bezbednosne koristi."

Pojedine kompanije koje razvijaju iračku naftu, uključujući Gasprom i Rosnjeft, nalaze se na listi američkih sankcija, jer se dovode u vezu s procesom aneksije Krima i umešanosti Rusije u sukob na istoku Ukrajine, što posebno ne zabrinjava iračke zvaničnike, navode autori.

Nafta kao glavna valuta

Američki predsednik Donald Tramp mogao bi da tvrdi da su Sjedinjene Države i dalje angažovane u naftnom sektoru regiona. Tramp je, na primer, tokom sastanka s turskim kolegom Redžepom Tajipom Erdoganom rekao: "Čuvamo naftu, imamo naftu. Nafta je sigurna."

Međutim, uskoro bi čak i dolar mogao da izgubi svoje mesto u trgovini, imajući u vidu da su Irak i Rusija razgovarali o tome kako je bitno da se plaćanje obavlja samo u ruskoj rublji ili iračkom dinaru, umesto u američkim dolarima, čime bi se izbegla bilo kakva interakcija s američkim sistemom.

Na kraju, autori napominju da ruska kontrola nafte u Iraku i Siriji nije samo dugoročni ekonomski udarac za Sjedinjene Države, već i politički.

Nafta je glavna valuta u ove dve države, a onaj ko je bude kontrolisao imaće ključnu ulogu u određivanju geopolitike u regionu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Sprema se "apokalipsa"

Razvoj veštačke inteligencije (AI) bi mogao da dovede do ukidanja skoro osam miliona radnih mesta u Velikoj Britaniji.

15:36

27.3.2024.

21 h

Podeli: