Uvozimo hiljade tona, a ne recikliramo: Gde završi otpadno ulje?

Kako pravilno upravljati i odlagati otpadna ulja bila je tema ekološke radionice u Regionalnoj privrednoj komori Šumadijskog i Pomoravskog okruga.

Cilj je, prema rečima organizaora, da se uspostavi adekvatan sistem koji bi se ugradio u postojeće zakone o zaštiti životne sredine, kao i da se donesu adekvatni zakonski propisi i regulativa, prenela je Radio televizija Kragujevac.

Radi se o otpadnom materijalu koji je visoko polutantan, a u Srbiji ne postoji adekvatan tretman za ovu vrstu otpada. Jedino rešenje jeste sakupljanje, privremeno skladištenje i izvoz, radi reciklaže.

Cilj radionice bio je da se predstave načini za upravljanje otpadom koji nastaje upotrebom industrijskih ulja i maziva.

O postojećim regulativnim okvirima za upravljanje otpadnim uljima govorila je Radmila Šerović, načelnik Sektora za upravljanje otpadom u Ministarstvu zaštite životne sredine.

Ona je istakla da je, prema podacima iz 2010. godine, kada se počelo sa sistemom upravljanja otpadnim uljima, Srbija imala čak pet reciklera za upravljanje otpadnim uljima i to za tretman i za ponovno iskorišćenje. Sada samo jedan operater radi regeneraciju otpadnih ulja na teritoriji grada Beograda.

Za razliku od ostalih vrsta opasnog otpada, otpadno ulje je višestruko opasno jer se sadržaj toksičnih materija ne može unapred pretpostaviti, a otpadno motorno, naročito trafo-ulje, može bespovratno zagaditi vodu, vazduh, zemljište.

U Srbiji ovaj problem je počeo da se rešava, a o međunarodnim iskustvima govorile su vodeće kompanije za upravljanje otpadnim uljima u Evropi.

Zato je potrebno da se uspostavi konsenzsus o potrebi da se zakonski reguliše odlaganje otpadnih ulja i drugog otpadnog otrova, kako bi se domaći propisi usaglasili sa zakonom EU, što je i predmet 27. poglavlja Sporazuma o pridruživanju Evropskoj uniji.