Nestala je Juga, ostala je pruga: Kao da je bilo juče

Simboličnim udarcem krampom, 1. maja 1946. godine, obeležen je početak izgradnje pruge Brčko - Banovići.

Srbija

Izvor: B92

Sreda, 02.05.2018.

11:10

Nestala je Juga, ostala je pruga: Kao da je bilo juče
Foto: Thinkstock

Istovremeno, to je bio i početak prve omladinske radne akcije u ratom opustošenoj, osiromašenoj i razorenoj Jugoslaviji. Iz njenog uspeha izrodile su se sve potonje akcije, to jedinstveno veliko omladinsko čudo koje je trajalo decenijama, pišu Večernje novosti.

Naša želja da se zemlja podigne i osavremeni bila je toliko iskrena i jaka da je, jednostavno, ništa nije moglo zaustaviti. Naš polet, jačina duha, snaga i volja, danas mi se čak čine vanvremenskim i nestvarnim. Ali stvarna su naša dela. Ona su večni svedoci naše ljubavi prema otadžbini.

Ovako se Radivoje Lapčević (89), iz Užica, seća početka gradnje čuvene pruge Brčko - Banovići. Kada je nedavno u užičkom Istorijskom arhivu otvorena gostujuća izložba "Historijska pruga kroz historijske izvore" Arhiva Tuzlanskog kantona, Lapčević je, kao učesnik, brigadir sa legendarne akcije bio počasni gost. Dok je razgledao fotografije i dokumente sa izgradnje pruge, ovaj krepki starina nije mogao da sakrije osećanja, ni da zaustavi lavinu uspomena.

“Prošle su 72 godine, a kao da je sve bilo juče”, tiho, s ponosom priča Lapčević. - Obećao sam drugovima iz SKOJ da ću ići na izgradnju pruge Brčko - Banovići, iako sam znao da mi otac neće dozvoliti. U tim godinama nemaštine, svaki "muške ruke" su bile dragocene za rad na njivi. U mojoj rodnoj Radoinji kod Nove Varoši, predstojali su veliki prolećni poslovi na oranicama. Da bi me zadržao, otac je zaključao zgradu da ne uzmem stvari, a mene je ostavio ispred, bez obuće i odela. E, tako bos, krenuo sam sa dva druga iz sela, na prvu saveznu omladinsku radnu akciju. Pešačili smo dva sata do Varoši, i tamo sam stigao krvavih nogu. Pre polaska za Bosnu, drug Radomir Leković našao mi je nekakav sako i pantalone, ali ne i cipele. Na trasi buduće pruge, sve vreme, radio sam bos. Tek kada se pojavio prvi sneg po brdima oko Živinica, Radomir mi je dao svoje cipele”, priča.

I nije mu, priča, ništa bilo teško. Svaki izgrađen metar pruge bio mu je, kao i drugim brigadirima, podsticaj da se "grabi" dalje, više, brže... Da se cilj što pre ostvari.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: