Ajvar slovenački, šljivovica češka

Zbog ajvara sa Slovencima, zarad šljivovice sa Česima, Nemcima i Italijanima, sa Šveđanima zbog futoškog sira ili Iračanima zbog kajmaka.

Da bi se izbegli ovakvi sukobi potrebno geografski zaštititi proizvode i brendove. Na taj način bismo izbegli ono što nam se dogodilo sa šljivovicom. Pošto je nismo zaštitili, Italijani, Nemci i Česi su uveliko svoje rakije imenovali upravo „šljivovica". A da je to uradila i Turska sa đevrekom, ne bi se danas znojila u sukobima sa Grčkom.

Vojislav Stanković iz Privredne komore Srbije podseća da je i burek turski, samo se taj naziv odomaćio.

Grci su se svojevremeno 15 godina sudili sa Dancima oko feta sira i dobili spor. Naš ajvar su, recimo, zaštitili Austrijanci i Slovenci. Istina, „kranjska" kobasica je još u doba Jugoslavije bila slovenački brend, a kranjska je sinonim geografskog porekla, tako da Austrijanci i Slovenci mogu samo da se svađaju oko recepture, objašnjava Stanković.

Njegova koleginica Jasna Stevanović, samostalni savetnik u Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu i duvansku industriju i vodoprivredu, dodaje da ni Hrvati nisu ravnodušni na „kranjsku", koja je u Sloveniji pod zaštitom od 2008. godine.

"To je pasterizovana polutrajna kobasica od grubo mlevene svinjetine. Slovenija ističe njeno poreklo iz 19. veka, a Austrija, u kojoj je omiljena „kranjska" kobasica sa sirom, poziva se na davnu prošlost i objašnjava da je regija Kranjska od 1002. godine bila samostalna, ali i da je u jednom periodu pripadala Austriji" , kaže Stevanovićeva.

Ona objašnjava da je jedna slovenačka firma 1996. godine u Nemačkoj zaštitila ajvar, ali je taj žig u roku od godinu i po dana poništen.

"Sigurna sam da ljudi u Nemačkoj nisu ni znali šta znači ta reč. Danas kada je ime leskovačkog ajvara zaštićeno, jer je za taj ajvar potrebna posebna paprika, uslovljena klimom i zemljištem sa područja Leskovca, za njegovu proizvodnju zaslužno je isključivo znanje ljudi iz tog regiona" , priča Stevanovićeva.

Ona dodaje da su i proizvođači futoškog kupusa, bez obzira na dva veka dugu tradiciju, imali problema.

"Na švedskom tržištu je postojalo pet vrsta futoškog kupusa koje su jeftinije, pa naši proizvođači nisu mogli da ga prodaju. I za kajmak se može reći da je naziv srpskog porekla. Ipak, postoji isti proizvod sa istim imenom, samo se izgovara sa izmenjenim naglaskom u Iraku. To može biti pokazatelj davne migracije srpske kulture. Pirotski kačkavalj, iako prepoznatljiv, u prošlom veku je bio i na trpezama Bele kuće, Damaska, Bagdada, Grčke... " , ističe Stevanovićeva.

Ona kaže da proizvodi za zaštićenim geografskim poreklom imaju zavidan izvozni potencijal.