Dosije Srbija

Srpsko tržište nakon izručenja Karadžića postaje nova ulagačka meka. Hrvatskoj se pružaju široke mogućnosti za investicije pre svega u nekretnine, građevinu, telekomunikacije i trgovinu. Eventualne negativne efekte privrednog jačanja Srbije Hrvatska bi mogla osetiti samo vlastitom krivicom, odnosno inertnošću. Verujem da Srbija ulazi u mirno političko razdoblje i da će vrlo brzo postati lider privrednog razvoja i centar ekonomske moći na Balkanu, nedavno je izrekao Hasan Ahmed, ataše za poljoprivredu ambasade SAD-a u Beogradu, čime je potvrdio ono što svi očekuju od Srbije i proevropski nastrojenog vrha države na čelu s predsednikom Borisom Tadićem nakon nekoliko ključnih političkih poteza, među kojima je najzvučnije odjeknulo hapšenje Radovana Karadžića.

Izvor: Matilda Baèeliæ, Dejan Kožul

Sreda, 01.10.2008.

14:59

Default images

To najavljuje novu eru političke stabilnosti. Koliko je ona važna za ekonomski rast najbolje svedoči to da su strana ulaganja u Srbiju, sa siromašnih 700 miliona evra u prvih pet meseci ove godine, nakon izbora nove Vlade naglo udvostručena pa se do kraja godine očekuju investicije od ukupno 2,5 milijardi evra, čemu će najviše doprineti Fijat kao i najave brojnih privatizacija. U svakom slučaju, pozitivnim trendovima najviše pogoduje potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU.

Šta ekonomsko buđenje Srbije znači za zemlje u regiji, pre svega Hrvatsku? S obzirom na tržište od 8,5 miliona ljudi kojima će kupovna moć samo rasti, visoke stope privrednog rasta, sve bolje uslove i pravnu sigurnost za investitore, a uzimajući u obzir trenutni stepen razvoja, Srbija predstavlja veliki potencijal. Iz perspektive hrvatskih kompanija koje su u ovom trenutku uglavnom finansijski i tehnološki jače, nezasićeno susedno tržište, gde se u većini industrija konsolidacija tek očekuje, još uvek predstavlja vrlo dobru priliku za širenje.

„Srbija, koja je na raskršću Koridora X i VII, ima važnu geopolitičku poziciju. Ključni argumenti za investiranje niski su troškovi radne snage, središnje mesto u regiji, relativno niski porezi, ugovor o ekonomskoj saradnji s Rusijom i članstvo u CEFTA slobodnoj trgovinskoj zoni”, kaže Zvonimir Petrović iz beogradskog Fima Fasa, dodajući da srpsko tržište pruža široke mogućnosti za investicije pre svega u nekretnine, telekomunikacije (naročito fiksnu telefoniju) i trgovinu.

Bescarinski izvoz iz Srbije u Rusiju

Popis proizvoda na koje se ne plaća porez u izvozu u Rusiju odnedavno je proširen pa šansu za lakši prodor na veliko rusko tržište imaju oni koji u Srbiji odluče proizvoditi meso, konditorske proizvode, lekove, kancelarijski nameštaj itd.

Konsolidacija se očekuje najpre u maloprodaji, povećana je potražnja u segmentu nekretnina, a veliku priliku u Srbiji svakako imaju hrvatski građevinari s obzirom na to da se infrastrukturni bum tek očekuje. Tokom 2009. godine, na primer, najavljeno je ulaganje više od 600 miliona evra u razvoj saobraćajne infrastrukture na koridoru X. Za domaće građevinare u Srbiji problem je u tomu što kreditori poput EBRD-a i EIB-a pred izvođače postavljaju oštre uslove, koje tamošnje tvrtke ne mogu ispuniti jer nemaju odgovarajući finansijsku potporu.
„Nastavićemo se javljati na međunarodna natecanja jer dolaskom većeg talasa investiranja u Srbiju ukupna količina posla biće veća od one koju mogu preuzeti lokalne kompanije tako da u tome vidimo svoju priliku. Tržišna će konkurencija jačati te će se otvoriti nove prilike za velike ugovore, koje se nadamo dobiti jer smo lider u regiji”, kaže Jurica Prižmić, direktor Sektora za korporativno upravljenje i IT podršku u Dalekovodu, koji kao i većina hrvatskih građevinara do sada nije mnogo radio u Srbiji.

Razvoj Srbije - pozitivan uticaj na regiju

Budući da svaka medalja ima i drugu stranu, privredno jačanje Srbije može imati i negativne posledice za hrvatske kompanije. Srpski će proizvodi sigurno postajati sve konkurentniji i logično je očekivati da se tržišna borba proširi i na hrvatsko, te treća tržišta. Regionalnim centrima i predstavništvima globalnih kompanija zanimljivije može izgledati Srbija kao veće tržište s nižom cenom rada, jednako kao i velikim grinfild investitorima. No, svi se slažu da bi eventualne negativne efekte ekonomskog jačanja Srbije Hrvatska mogla osetiti samo vlastitom krivicom, odnosno inertnošću.

„Privredni rast Srbije ili potencijalni nagli uzlet može imati samo pozitivne efekte na hrvatsku ekonomiju kao i ostale zemlje u regiji. Sportskim rečnikom, kvalitetna bi konkurencija trebala svakoga ozbiljnog takmičara kako u sportu tako i u ekonomskoj politici naterati na razmišljanje kako biti bolji, brži, efikasniji i atraktivniji.

U svakom slučaju, sa zaokretom politike u Srbiji mislim da Hrvatska već ima ozbiljnog konkurenta u svom susedstvu koji će iz dana u dan s proevropskom politikom i orijentacijom sve više jačati i biti sve češće meta ozbiljnih investitora koji su već krenuli prema Srbiji bez obzira na evropsku i svetsku ekonomsku krizu”, kaže Vladimir Milošević, odgovoran za Jadransku regiju u Dilojtu.
Hrvatski preduzetnici koji su na srpsko tržište ušli rano, preživeli u nestabilnim uslovima i utvrdili pozicije saglasni se s tezom da će ekonomski razvoj Srbije pozitivno uticati na ceo region.

„Ako se tržište Srbije poveća u smislu ekonomskog rasta kroz veću zaposlenost, veće plate, viši standard, nove investicije, a s obzirom da je ono najveće susedno tržište, verujemo da će to značiti i veći izvoz u Srbiju, kao i niz drugih pozitivnih privrednih kretanja”, kaže Krešimir Dundović, član Uprave Nekse grupe.

Najveći rizik prema njemu je i dalje politička stabilnost u Srbiji, a najveći potencijal očekivana potražnja za infrastrukturim radovima.

„S približavanjem EU konkurentnost na tržištima u regiji sve je veća te se s toga može očekivati žestoka tržišna utakmica na svakom polju. Stabilizacija političke situacije u Srbiji svakako otvara nove mogućnosti, a sa stabilizacijom svetskog tržišta kapitala očekujemo da će i portfolio investitori ponovo znatnije učestvovati na Beogradskoj berzi”, kaže Milan Horvat, predsednik Uprave Fime, koja je ranim ulaskom na srpsko tržište uspela zauzeti lidersku poziciju u upravljanju investicionim fondovima, te ući u top 10 brokerskih društava.

Energetski sporazum s Rusijom

Kad je reč o položaju hrvatskih kompanija, priznanje nezavisnosti Kosova nije mnogo uticalo na njihovo poslovanje, ali nije ni pomoglo dolasku novih. Strah od osvete ogledao se čak i tokom poljoprivrednog sajma u Novom Sadu kad hrvatskih izlagača nije ni bilo. S one strane Dunava ipak sve više zagledaju u dvorište Miroslava Miškovića, odakle stižu sve konkretnije najave ulaganja u Hrvatsku i Sloveniju.

U Srbiji je, pak, prošlo više od četiri meseca od poslednjih parlamentarnih izbora i ostalo je još oko tri nedelje do isteka 100 dana od formiranja nove Vlade, što je prema nepisanom pravilu rok kad se mogu dati prve ocene njenog rada. Okarakterizirana kao proevropska, od Vlade se očekivalo da napokon pogura zemlju iz blata Kosova i opterećenu teretom haških optuženika.

No, Kosovo je i dalje jedna od glavnih briga na koju se troši mnogo energije, u Hagu i dalje nestrpljivo čekaju preostalu dvojicu begunaca, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, zbog čega nije ratifikovan ni Trgovinski sporazum, kao prelazno rešenje do potpune ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
„Ako Srbija uspe uhapsiti Mladića i Hadžića u razumnom roku, osim stupanja na snagu SPP-a, ima velike šanse da do kraja godina dobije status kanidata”, smatra Mate Granić, vlasnik konsultanstke kuće Magre i bivši hrvatski ministar spoljnih poslova.

Opasnost od usporavanja ulaska Hrvatske u EU i čekanja Srbije vidi jedino u slučaju da Hrvatska ne dobije datum završetka pregovora, a Srbija brzo izvrši sve obveze prema međunarodnoj zajednici.

Vlada i Skupština Srbije, koje su nakon Karadžićevog hapšenja bile u totalnoj blokadi zbog konstantne opstrukcije opozicije, koju predvode sad već desetkovani radikali, ali i stranka bivšeg premijera Vojislava Koštunice, okupile su se nakon kolektivnog odmora. Skupština je prošle nedelje napokon ratifikovala SSP, ali i energetski sporazum s Ruskom Federacijom.

Taj sporazum predviđa da ruski Gazprom sagradi deonicu gasovoda Južni tok kroz Srbiju i kupi 51 posto Naftne industrije Srbije (NIS) za 400 miliona evra uz obvezu investiranja najmanje 500 miliona evra do 2012. godine, a ugovor o prodaji biće potpisan do kraja godine. Ovih dana u Srbiji je boravio ruski ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu, koji je potvrdio da je Vlada pristala na sve uslove iz sporazuma, a u realizaciju će se krenuti za dva meseca. U isto vreme moćni ministar Mlađan Dinkić, koji se najviše protivio takvoj prodaji, odnosno koji je tražio više novca, otišao u SAD.

Trenutnu makroekonomsku situaciju u Srbiji odlikuje, kaže Petrović, restriktivna monetarna politika, koja je posledica rasta cena nafte i hrane, ali i ekspanzivne fiskalne politike.

„Bez obzira na trenutni makroekonomski položaj, Srbija očekuje ozbiljan rast BDP-a iako je inflacija viša od očekivane. Makroekonomsku situaciju karakteriše i apresijacija dinara i realan rast prosečnih prihoda stanovnika, s tim što se Srbija još uvek susreće s velikim udelom sive ekonomije u svojoj privredi”, smatra Milošević.
Jedna od najvećih investicija, od koje bi trebali profitirati i hrvatski dobavljači, ulazak je Fijata i Iveka u Zastavu, gde će ukupna investicija premašiti milijardu evra. „Te dve investicije su ujedno i najveće od 2000. godine u Srbiji, a niz sličnih se uskoro očekuje. U iduće tri godine očekuje se rekordan broj stranih investicija, što će definitivno utecati na bolji i stabilniji ekonomski položaj Srbije u regiji; kaže Milošević.

Što se tiče nadolazećih IPO-a, prvi dolazi na red Telekom Srbije. Država u iduće dva sedmice planira da izabere savetnika i privede kraju proces do sredine 2009. Uz to se planiraju, kaže Milošević, i neke ozbiljne grinfild investicije, a jedna od najvećih će izgleda ponovno biti u automobilskoj industriji. U ovom trenutku ipak svi, pa čak i Fijat, čekaju makar potpisivanje Trgovinskog sporazuma s EU da bi krenuli u realizaciju svega što je najavljeno.

Savet stranih investitora predstavio je ovih dana i najnoviju verziju tzv. bele knjige, odnosno informacije o poslovnoj klimi u zemlji. Napredak baš i nije očigledan, iako je broj preporuka stranih investitora smanjen sa 142 na 102. Među prioritetima i najvažnijim zahtevima je uređenje imovinsko-pravnih odnosa, što se posebno odnosi na građevinsko zemljište i gradnju objekata.

Strani investitori su zagrizli i u onaj deo kolača koji je do sada služio za 'uhljebljenje' stranačkih ljudi u javna poduzeća. Istakli su da je preko potrebno uvesti konkurenciju na tržištu infrastrukturnih i komunalnih delatnosti, kao i da je potrebno početi proces privatizacije javnih poduzeća. Osim toga, zamerke su imali i u području porezne politike, na postojeći Zakon o radu, nedostatak ljudskih resursa,...

Pre nego su strani investitori javno istakli svoje zamerke i preporuke, ministar ekonomije Mlađan Dinkić najavio je 'giljotinu propisa', u Hrvatskoj poznatu kao propali projekt Hitroreza. U Srbiji će taj projekt dobiti prikladan naziv - Sveobuhvatna reforma propisa (SRP). Cilj je da se u roku od 12 do 18 meseci broj propisa smanji za trećinu.
Već drugu godinu za redom Srbija ima najveću stopu inflacije u Europi i jedina je zemlja u tranziciji koja nije uspela održati inflaciju ispod deset posto. Da će tako biti videlo se na početku godine kad su zbog poskupljenja naftnih derivata skakale cene i drugih proizvoda, pre svega prehrambenih, gde su veliku ulogu odigrali i monopoli u proizvodnji osnovnih životnih namirnica (ulje, mleko i mlečni proizvodi, hleb...).

Spas u međunarodnom policajcu - MMF-u

Uglavnom, obećanje s početka godine bilo je da će se inflacija zaustaviti na oko šest do sedam posto, a ako ne bude drastičnijih poskupljenja očekuje se da će na kraju godine biti dvostruko veća od planirane ili obećane. Pritisak je dodatno stvoren odlukom da se penzije povećaju 10 posto, što je bilo jedno od predizbornih obećanja penzionera predvođenih Jovanom Krkobabićem, potpredsednikom Vlade. Osim toga, obećali su i da će već početkom sledeće godine mirovine doći do nivoa od 70 posto prosečne plate.

Rešenje se nazire u Međunarodnom monetarnom fondu, s čijim su predstavnicima razgovarali i guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić i predstavnici Vlade. Svi su se saglasili za novi ugovor s MMF-om, ali bez finansijskog aranžmana, već samo kao nadzorni ugovor. MMF bi u tom slučaju obavljao ulogu policajca, redovno proveravao stanje u budžetu i potrošnju novca iz državne blagajne. Tako bi se našlo opravdanje za eventualno odstupanje od ideje penzionera, jer to, naravno, MMF ne bi dopustio. Srbija ima možda i najveću stopu javne potrošnje u Europi - oko 45 posto, što samo po sebi i ne bi bilo toliko strašno da najveći deo ne odlazi za plaće i mirovine.

Profesorka s Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović, osim javne potrošnje, kao najveći problem navodi deficit tekućeg računa platnog bilansa. U situaciji kad su strane investicije uglavnom na standbyu, kad je pritisak javne potrošnje na inflaciju ogroman i kad ona lagano popušta uzde, dinar lagano plovi uljuljkan prilivima iz inostranstva i povetarcem iz NBS-a.
Rast regionalne robne razmene od 300 posto

U prvoj polovini godine činilo se da NBS gubi kontrolu nad brodom. Kulminacija je dostignuta dan posle parlamentarnih izbora, 12. maja, kad je evro vredeo skoro 84 dinara. Banka je tada reagovala deviznim injekcijama u tržište, zbog čega je postojao i opravdan strah da će devizne rezerve, koje su bile oko devet milijardi evra, od kojih je najveći deo pripadao štednji, biti ispražnjene. Srećom, to se nije dogodilo, a već s prvim toplim sunčevim zracima situacija se smirila. Najvišu vrednost dinar je imao sredinom avgusta kad je evro vredeo manje od 76 dinara. Nakon toga, fluktuacije su na dnevnom nivou bile zanemarive, pa je dinar i danas nerealno jak.

„Ekonomsko jačanje Srbije u svakom je slučaju veliki doprinos ukupnom ekonomskom jačanju regiona, u čemu Hrvatska s pravom može očekivati podsticaje u vlastitom privrednom rastu. Stvarne opasnosti nema ni u političkom ni u ekonomskom smislu. To je jednostavno prilika za ostvarenje prosperiteta cele regije u političkom, socijalnom, a pre svega privrednom smislu”, kaže Nadan Vidošević, predsednik Hrvatske privredne komore.

Prema njegovim rečima, područje bivše Jugoslavije jedna je od najprosperitetnijih evropskih regija, s rastom međusobne robne razmene od 300 posto.

„Verujem da će Srbija postati zvezda regije, za šta ima pokriće u veličini, značaju i u kvaliteti njene ekonomije te će vlastitim razvojem sigurno povući i zemlje iz okruženja”, dodaje Milan Horvat.
To se ipak neće dogoditi, kažu u Srbiji, barem do trenutka prihvatanja Prelaznog sporazuma s EU, koji je definitivno ključna tačka od koje zavisi budućnost puta Srbije, a samim tim i čitave regije.

Hrvatski investitori: Najjači Agrokor, Nekse najavljuje investicije

Nakon što je nedavno kupio poduzeće Nova Sloga za četiri miliona evra, pobedivši na natecanju Miškovićevu Deltu, Agrokor je učvrstio poziciju najvećeg hrvatskog ulagača u Srbiju. Na to tržište ušao je 2003. kupovinom proizvođača sladoleda Frikoma, a sada u portfelju ima i proizvodnju ulja (Dijamant), vode (Nova Sloga-brand Mivela) te maloprodaju (Idea) i veleprodaju (Velpro).

Iako u Agrokoru tvrde da imaju samo pozitivna iskustva u Srbiji, nedavni kredit od 70 miliona evra, koliko je EBRD odobrio za razvoj i širenje Idee u Srbiji, dočekan je na nož, uz objašnjenje da je reč o političkom pitanju, odnosno želji EBRD-a da od Agrokora, a ne neke srpske kompanije, napravi regionalnog lidera u poljoprivredi i prehrambenoj industriji.

Uz Ideu, Agrokor najviše ulaže u Dijamant, a u Novu Slogu se obvezao uložiti 11 miliona evra. No sigurno neće stati Todorićeve ambicije u Srbiji, a pojačano bi se mogle aktivirati i druge hrvatske kompanije koje su već zauzele pozicije u Srbiji - Nekse grupa, TDR itd.

U Nekse grupi, koja u Srbiji ima tri preduzeća (Stražilovo, Jelen Do i Polet), najavljuju investicije u postojeće fabrike. Pripremaju se i za ulazak u proizvodnju betona u Novom Sadu 2009. te u Beogradu za nove akvizicije.
Oko 200 hrvatskih preduzeća u Srbiju je do sada uložilo gotovo tri milijarde kuna. Od toga najviše, oko 45 posto, uloženo je u poljoprivredu, proizvodnju nemetalnih mineralnih proizvoda te proizvodnju hrane i pića. To ih je, do duše, svrstalo tek na 11. mesto među stranim investitorima, iza Slovenije.

Investitori najviše vole Inđiju i Zrenjanin

Iako mnogi smatraju da je Beograd najveći i jedini mamac za investicije, podaci koje je nedavno predstavio Financial Times govore upravo suprotno. Na listi evropskih gradova po brzini realizacije investicija Inđija se nalazi na visokom 18. mestu. Na listi Svetske banke za Zapadni Balkan Zrenjanin se nalazi na drugom mestu po lakoći poslovanja, a kao sredine s dobrom investicionom klimom spominju se još i Kragujevac, Kruševac, Vranje, Užice i Beograd.

Inđija je najbolji primer kako bi trebalo napraviti giljotinu propisa. Maksimalno pojednostavljenje dobijanja dozvola uz elektronski model uprave zainteresovao je druge gradove, među kojima je i Osijek. Inđija je grad koji je do sada privukao više od 300 miliona evra grinfild investicija. Po glavi stanovnika nijedan grad u Evropi ne može se pohvaliti s tolikim prilivom novca.

Osim Inđije, koja se nalazi u blizini Beograda, što je velika prednost, i Zrenjanina, teško da bi se ostali gradovi mogli pohvaliti zanimanjem investitora koji hrle ulagati novac. Jedna od njihovih zamerki nedostatak je ljudskih resursa. Najbolji primjer za to je Kragujevac. Iako je oko dolaska Fijata sve dogovoreno, Italijanima će trebati barem još tri, četiri godine da bi dočekali novu generaciju obrazovanih radnika, spremnih raditi s tehnologijom koju Fijat planira instalirati. Obrazovanje je srž problema u razvoju ostalih sredina, osim one beogradske, a za to je potrebno šire promišljanje, a ne samo giljotiniranje propisa.

Ko diriguje srpskom ekonomijom

Miroslav Miškovića ima golemi uticaj na život Srbije kao i njegov nesuđeni partner Ivica Todorić na život u Hrvatskoj. U Miškovićevom slučaju to nije samo zbog velikog broja prodajnih objekata u kojima kreira svoju politiku, već tako radi i na političkoj sceni.
Priznanje Tomislava Nikolića da su on i Milan Beko finansirali deo kampanje radikala otvorio je niz pitanja o finansiranju stranaka. Gotovo da nema nikoga ko ne veruje da Mišković, Beko i društvo ne finansiraju i druge važnije stranke i na taj način sebi kupuju mir. Nije problem u onom čuvenom pitanju o poreklu prvog miliončića, već o njihovim daljim ulaganjima, o načinima dobijanja poslova na tenderima i kupovini zemljišta.

Mreža Mišković - Peconi

U igri s ostalim investitorima, makar bili oni i strani, jasno je ko odnosi pobedu, a odatle i želja i pritisak stranih investitora da se taj problem reši. Poslovno Miškovićevo carstvo u Srbiji lagano poprima razmere same zemlje. Delta Holding najveći je zemljoposednik, a poseduje oko 30.000 hektara zemlje. Uvoznik je sportske opreme, automobila, proizvodi vodu Gala, ima nekoliko klanica...

Od Miškovićevog carstva živi oko 20.000 ljudi, ali on ne namerava stati. Nedavno je otvorio i prve maksi-markete u Republici Srpskoj i Crnoj Gori a s drugim tajkunom Milanom Bekom spominjan je i kao vlasnik ogromnog poteza, nekad u vlasništvu Luke Beograd uz Dunav gde je planirana gradnja trgovačkih centara i nekoliko hiljada stambenih jedinica. Iako je projekt trenutno stopiran, niko ne zna kolika je njihova moć i gde mogu odvesti zemlju isprepletenu njihovom mrežom, koju, s vremena na vreme, dodatno zapetlja još poneki tajkun poput Predraga Rankovića Peconija, vlasnika Inveja, u sklopu kojeg posluju Rubin, Vital, Ratar i fabrika ulja Sunce.

Dinkić, Đelić, Jelašić,...

Već godinama, odnosno od ‘demokratskih promena’ glavni kreator ekonomske politike je Mlađan Dinkić, aktuelni ministar ekonomije koji je pre toga obavljao funkciju guvernera NBS-a, a zatim i ministra finansija. Njegovu moć mnogi vide u činjenici da je Dinkić rušio gotovo sve vlade od trenutka kada je stupio na političku scenu Božidar Đelić.

Aktuelni potpredsednik Vlade zadužen za evropske integracije, kojeg mnogi znaju kao Božu Derikožu, povukao se malo iz tog sveta. Pre ponovnog angažmana u Vladi bio je direktor Credit Agricole banke za ovaj deo Evrope, gde mu se zameralo na ‘zalihama deviza’ u francuskim bankama.

Zbog sukoba interesa pritisak javnosti bio je velik pa se maknuo iz ministarstava koja su ‘radila s novcem’ u Ministarstvo nauke zato da bi kontrolisao buduće ogromne tokove novca u nuklearnoj industriji. On je prvi nagovestio mogućnost, za vreme stare vlade, ukidanja moratorijuma na gradnju nuklearnih elektrana.

Ministarka finansija Diana Dragutinović do sada je samo služila kao medij za ispunjavanje želja penzionera. Od još jednog čoveka uveliko zavisi stabilnost zemlje. Reč je naravno o Radovanu Jelašiću, guverneru NBS-a, čuvaru mirnijih snova svakog kreditno zaduženog stanovnika Srbije. Preživeo je tri vlade a, kako stvari sada stoje, dočekaće kraj i ove.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

1 d

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

20 h

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

1 d

Podeli: