Besplatna zemlja i državna pomoć: Da li biste se preselili na daleki istok Rusije?

Provlačeći se kroz blato duboko do gležnjeva, Mihail Utrobin je uz pomoć farmera okupljao svoje krave.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Utorak, 22.09.2020.

16:45

Besplatna zemlja i državna pomoć: Da li biste se preselili na daleki istok Rusije?
Foto: Depositphotos, AlexanderPiragis

Životinje, letargične pod kasnim letnjim suncem, odbijale su da se pomaknu.

Utrobin je gurkao i tapšao po njihovim masivnim telima sve dok to nisu učinile, piše redakcija Radija slobodna Evropa na engleskom jeziku.

"Prvi meseci bili su najgori", rekao je nedavno, premeravajući zemljište na kojem je razvio posao i na kom sada gradi novi dom. "Moji zaposleni su pili, krave su umirale, a komšije krale. Ali sada sve funkcioniše glatko."

Pre četiri godine Utrobin je bio komercijalista ruskog lanca sportske odeće, te je zbog čestih putovanja "živeo u koferima". Danas je poznati preduzetnik o kojem se govorilo na držanoj televiziji i koji je predstavljen najvišim vladinim zvaničnicima; ponosni je vlasnik novonastale firme za proizvodnju mleka pokrenute na zemljištu koje je besplatno dobio od ruske države.

Lice s plakata

Muškarac star 33 godine postao je lice s plakata za projekat koji je pokrenuo predsednik Vladimir Putin 2016. a prema kojem je država davala zemlju na ruskom dalekom istoku svim građanima koji su je bili voljni uzeti. Bio je to pokušaj da se preokrene demografski pad u regionu bogatom resursima, ali slabo naseljenom, koja zauzima trećinu ruske kopnene mase.

"Razvoj Dalekog istoka je ruski nacionalni prioritet za 21. vek", napisao je Putin u članku objavljenom nakon pokretanja programa.

Neispunjena očekivanja

Međutim, program "Dalekoistočni hektar", koji je sada u četvrtoj godini, nije ispunio očekivanja. Ako je nada bila podstaći migraciju na istok kao što je izgledao odlazak na zapad pokrenut američkim Zakonom o domaćinstvu iz 1862, to je zapravo podstaklo ljude poput Utrobina, rodom iz regiona, da napuste gradsku vrevu i sagrade drugi dom.

Od vladavine Ivana Groznog u 16. veku, ruski vladari nastojali su da nasele Daleki istok, neumoljivom ekspanzijom koja se ubrzala sistematskim širenjem radnih logora gulaga za vreme vladavine Josifa Staljina. Ali od raspada Sovjetskog saveza 1991, stanovništvo regije neprestano je opadalo usred egzodusa u gostoljubivije delove evropske Rusije.

"Daleki istok nije lako mesto za život. Mokro je, malo je kiseonika u vazduhu, a klima se dramatično menja tokom godišnjih doba”, rekao je Sergej Surovcev (47), još jedan lokalni domaćin. "Ali kada dođem ovde, ulazim u meditativno stanje."

Kinezi idu na sever

Iako malo Rusa migrira na istok, Kinezi se kreću prema severu. Ruski Dalekoistočni savezni okrug veličine je dve trećine Kine, ali ima samo šest miliona stanovnika; dok u kineskim provincijama preko granice živi više od 100 miliona ljudi. Kineski radnici iznajmljuju zemlju od ruskih zemljoposednika, pretvarajući delove nekad neobrađenog zemljišta u polja soje. Prema određenim procenama, 300.000 kineskih državljana naselilo se na Ruskom dalekom istoku.

Rusija je u okviru državnog projekta stavila na raspolaganje 220 miliona hektara zemlje, dvostruko više od ukupnog iznosa dodeljenog Zakonom o okućnici. Međutim, program je iskoristilo samo oko 80.000 Rusa.

U regionu Habarovsk, udaljenom sedam vremenskih zona od Moskve, domaćini poput Utrobina i Surovceva predstavljaju izdržljivu klasu koja je lokalno nazvana "jektaršiki" ili hektari - ljudi koji sebe doživljavaju kao moderne pionire koji slede stope onih koji su pre došli.

"Sam Habarov je u osnovi bio prvi jektaršik", rekao je Surovcev, misleći na Jerofeja Habarova, istraživača koji je 1651. godine sagradio zimski kamp na području na kojem je sada smešten Habarovsk, glavni grad s 600.000 stanovnika. "Želeo je da se obogati i pobegne od vlade."

Habarov je putovao širom današnje Rusije od svog doma na severozapadu; Surovcev do svog doma dolazi putem auto-puta od Habarovska dugim 50 kilometara. A ako je plan bio pobeći od vlade, ponuđene pogodnosti pokazale su se veoma dobrim. Uz državnu podršku od 1,5 miliona rubalja (20.000 američkih dolara), namenjenu domaćinima s planom za razvoj zemlje, bivši vojnik kupio je 100 košnica i počeo se baviti proizvodnjom meda.

"Pitao sam se isplati li se to jer sam znao da će me vlada sada nadgledati i postavljati pitanja", rekao je. Pravno, država može povratiti zemlju ako prekrši pravila ili se previše udalji od svoje izvorne strategije razvoja.

Dok je govorio, pčela mu je snažnim zujanjem udarila u sljepoočnicu, a on ju je zgrabio palcem i kažiprstom i bacio u stranu, dodajući: "Ako žele oduzeti zemlju, to će i uraditi."

Iako program nije uspio da namami Ruse iz zapadnog dela zemlje, pojedinim meštanima raspoloženim za preduzetništvo to je bio kao Božiji dar. Kada je 2016. saznao za pokretanje programa, 33-godišnji Utrobin skočio je na bicikl i krenuo iz Habarovska kako bi pretražio region i pronašao savršeno mjesto. Želeo je nešto slikovito, rekao je, s pristupom cesti. I pronašao ga je u podnožju planina Heksir, preko puta Transsibirske železnice, koja putnike prevozi od Moskve do Vladivostoka, južno od Habarovska na pacifičkoj obali.

Vatreno krštenje

Podneo je zahtev za vlasništvo nad pet hektara - po jednu na svoje ime i po jednu za svoju suprugu, majku i svoje dve kćeri, tada uzrasta jedne i tri godine. Šest meseci kasnije, s aktima za zemljište i milion rubalja (13.250 USD) u početnom kapitalu, počeo je da se premišlja.

Bilo je to vatreno krštenje.

Firma koju je dogovorio za izgradnju seoske kuće pobegla je s njegovim novcem. U plamenu zapaljene štale izgorela je i oprema vredna 850.000 rubalja (11.200 dolara). A bračni par kojeg je angažovao da mu pomogne, tražio je, pod dejstvom alkohola i uz pretnju motornom testerom, povećanje plate.

"Alkohol je ruska pošast", rekao je.

Učio je na svojim greškama, a iako još nije došao do zarade, njegova firma - kroz mali pogon za preradu u Habarovsku - proizvodi 200 litara mleka dnevno i vlastiti organski sladoled. A na svom prostranom zemljištu, koje je delimično prekriveno drvećem i šikarom, Utrobin gradi kuću za svoju porodicu - i odbrojava dane kada će napustiti gradski stan koji unajmljuje od svekrve.

Utrobinova transformacija iz kancelarijskog službenika u farmera zabeležena je kroz mnogobrojne pohvalne izveštaje na državnoj televiziji, koja koristi njegovu priču za promociju vladinog programa.

Prošle godine je, na događaju s premijerom Mihailom Mišustinom, Utrobin predložio proširenje programa. "Ako Bog da, zemlju će zauzeti preduzetnici poput vas", rekao mu je Mišustin, podržavajući tu ideju.

Utrobin zaokuplja pažnju i koristi je za popularizaciju svog poslovanja putem društvenih mreža na kojima beleži svoje uspone i padove. "Ovaj program daje publicitet državi", rekao je o projektu Dalekoistočni hektar. "Ali ja koristim vladu za publicitet takođe.”

Uz njegovih pet hektara nalaze se zemljišta u vlasništvu drugog domaćina koji se doselio - nijedan od njih nije stranac na Dalekom istoku. Ali većina zemljišta je napuštena i samo klimava drvena šupa razbija monotoniju prizora. Utrobin priznaje da Rusi radije odlaze na zapad u Evropu nego što pokušavaju da savladaju močvarna tla širom istoka.

"Ljudi u našoj zemlji ne žele da rade", kaže.

Za Surovceva, pukovnika ruskih oružanih snaga koji je proveo 18 godina obučavajući kadete, ruska država imala je dobru ideju s programom naseljavanja domaćinstava, ali odabrala je pogrešan način izvođenja.

"Vlada nije podstakla preduzetništvo", rekao je. Smatra da Rusi nakon viševekovne izgradnje carstva čine premalo da bi postali gospodari ogromnog prostranstva koje im stoji na raspolaganju.

"Imamo svu ovu zemlju", rekao je, mašući rukom u širokom luku. "Trebalo bi da da stvorimo novu klasu zemljoposednika."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

23 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: