Pitanje "Mrtvi ili ekonomski rast" nedopustivo

Da ne poverujete očima i ušima. Nakon dvonedeljnog zastoja, pojedinci su već počeli da ispostavljaju račune. Mrtvi ili ekonomski rast?

Izvor: Deutsche Welle

Petak, 27.03.2020.

12:16

Pitanje
Foto: Depositphotos, Elnur_

To je nedopustivo, ocenjuje urednik ekonomske rubrike Dojče vele (DW) Henrik Beme.

"To je pitanje na koje nema odgovora. Ili ga bar ja nemam. Neki međutim misle da znaju odgovor. Trenutno je u toku sablasna rasprava: šta nam je važnije, zaštita života svakog pojedinca ili zaštita od razorne ekonomske krize?", napisao je on u svojoj analizi za DW.

O ekonomskim posledicama kriza svih vrsta Beme piše već decenijama – od terorističkih napada 11. septembra, pa do sloma banke "Leman braders". Kako kaže, uživo je doživeo i kolaps političkog sistema u DDR-u 1989. godine. A sada ovaj virus. Nevidljiv. Neupadljiv. Nepoznat.

"To nepoznato je ono što ga čini tako opasnim. Zato se toliko bojimo. Zato podnosimo ograničavanje kontakata, zabrane izlaska i smanjivanje slobode kretanja, a uz to i gašenje ekonomskog i javnog života. To su prizori apokalipse i smaka sveta. Nema više radijskih izveštaja o zastojima u saobraćaju", dodaje Beme.

Beme navodi da učimo da žongliramo s još većim brojevima nego u vremenima svetske finansijske krize.

"SAD su donele paket pomoći vredan dva biliona dolara, Evropska centralna banka odobrila 750 milijardi, a nemačka vlada 600 milijardi evra. Takvi paketi se donose u čitavom svetu", naveo je Beme

On je kazao da mnogi sami sebi postavljaju pitanje: ko bi zapravo sve to trebalo da plati?

"Da li će sve biti isto kao i nakon finansijske krize, kada su države morale da se zadužuju do guše kako bi ublažile njene posledice? Nakon toga su države morale da štede – posebno u zdravstvu i obrazovnom sistemu, a uveliko se štedelo i na socijalnim sistemima i investicijama", ocenio je Beme

On je dodao da postoje ozbiljna istraživanja britanskih lekara da je finansijska kriza u periodu od 2008. do 2010. dovela do više od 500.000 smrtnih slučajeva samo od raka, jer ljudi nisu imali potreban medicinski tretman zbog mera štednje ili zato što su ostali nezaposleni, izgubivši i zdravstveno osiguranje.

Kako kaže, sada je vreme da se stvari ponovo stave na vagu.

"Koliko mrtvih želimo i možemo sebi da dozvolimo? Pitanje može da se postavi i drugačije: koliko nam je vredan ljudski život? Možemo li da otvorimo takve račune, kao što to čini Aleksander Dibelius, menadžer i bivši šef nemačkog ogranka banke "Goldman saks", koji se pita: Da li je istina da moramo da zaštitimo deset odsto stanovništva posebno ugroženog korona-virusom, dok ostatak, uključujući i čitavu ekonomiju, mora da trpi i izložen je mogućim ekstremnim posledicama, uključujući rušenje temelja našeg blagostanja", naveo je Beme.

Na kraju krajeva, kako navodi Beme, "Dr Dibelius je završio medicinu".

"Šta je sa Hipokratovom zakletvom? Treba li još živopisnijih slika od onih koje stižu iz Italije? Lekari, koji su suočeni s nehumanom odlukom, odnosno selekcijom: koga da leče, a koga da puste da umre. Sprečiti urušavanje zdravstvenih sistema – upravo to je razlog gašenja javnog i privrednog života", navodi.

Beme je ocenio da ako bolnicama počnu da vladaju italijanski uslovi, tada će morati da umru i mnogi drugi pacijenti koji su, recimo, primljeni s akutnim srčanim ili moždanim udarom.

"Za dr Dibeliusa to je možda kolateralna šteta? A šta je sa više od milion smrtnih slučajeva u SAD, kako je prognozirao i unapred izračunao Imperijal koledž iz Londona? S tim u vezi, evo i jedno pitanje za dr Dibeliusa: Da li ste čitali o 20-godišnjim studentima medicine u francuskom Miluzu, koji su mrtve morali da pakuju u vreće i odvoze iz bolnice?", postavlja pitanje Beme.

On navodi da ekonomski zastoj jeste ogroman problem: "Za kafanu iza ugla, koja ionako jedva opstaje. Za režiserku koja nije stalno zaposlena i koja na pola godine prekida sve predstave. Za ivent-agencije, ugostitelje itd... Spisak nema kraja".

"Ili za gigante: Lufthanzu, čija je gotovo celokupna flota na zemlji, jer letova nema. Folksvagen je takođe zaustavio svoje proizvodne trake u trenutku kada se spremao da na leto proslavi lansiranje novog električnog automobila. Sada od toga nema ništa. Ali to jasno pokazuje dimenziju krize", kaže Beme.

Prema njegovim rečima, fabrike Folksvagena i mnogih drugih kompanija jesu zatvorene, jer zdravlje zaposlenih ima prioritet.

"Sa druge strane, automobili bi se samo gomilali, jer trenutno niko i ne želi da ih kupi. Tako virus razjeda naše sisteme i društvo. Umanjuje naše slobode. Suočava nas s gubitkom kontrole. Dovodi u pitanje naše uverenje da imamo rešenje za svaki problem. Donosi nam veliku recesiju", rekao je on.

Ali i pored toga, kako je rekao, ne može biti da mi sada počinjemo sa selekcijom po principu: "Zatvorite i izolujte stare (usput, i mladi umiru)", kako bi privreda ponovo stala na noge.

"Naravno da su eksperti svesni odgovornosti koju nose socijalne i ekonomske posledice krize koju izazivaju sadašnje mere. Mi sada moramo da izdržimo fazu izolacije i da negujemo solidarnost – nežnu biljku nastalu u krizi. I to usred duboko egoističnog društva. To je istinsko sredstvo u borbi protiv korone. A to s privredom, to ćemo već da rešimo. U to sam potpuno siguran", zaključio je Beme.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: