Žena na čelu firme je skoro pa čudo

I danas mislim da je način na koji smo krenule u posao, majka i kćerka oslonjene jedna na drugu, bila velika sreća: porodica, poverenje, podrška, posvećenost – sve na jednom mestu. Koliko je to važno za uspeh, čovek postane svestan mnogo kasnije. Nisam u to vreme razmišljala o kategorijama kao što su preduzetništvo, ili žensko preduzetništvo. Jednostavno, imala sam ideju, činila mi se realnom i krenula sam

Izvor: Nova ekonomija

Subota, 08.10.2016.

12:07

Žena na čelu firme je skoro pa čudo
Foto: Nova ekonomija

Veština sa kojom je majka Biljane Jovanović pravila haljine, ali i njena upornost da se u porodični posao uključi i njena ćerka, zaslužne su što Srbija danas ima modni brend i konfenkciju “Luna”. Kao inženejrka organizacije rada, Biljana Jovanović iskoristila je svoja znanja, majčin talenat i zajedničku ljubav prema eleganciji i osnovala modnu kuću “Luna” koja postoji već više od dve decenije.

"I danas mislim da je način na koji smo krenule u posao, majka i kćerka oslonjene jedna na drugu, bila velika sreća: porodica, poverenje, podrška, posvećenost – sve na jednom mestu“, priseća se Biljana Jovanović.

"Koliko je to važno za uspeh, čovek postane svestan mnogo kasnije. Nisam u to vreme razmišljala o kategorijama kao što su preduzetništvo, ili žensko preduzetništvo. Jednostavno, imala sam ideju, činila mi se realnom i krenula sam. Da vas podsetim, "Luna“ je ne samo rezultat zajedničkog rada majke i ćerke, već firma koju su podigle žene, u kojoj rade žene i firma koja radi isključivo za žene. I tako je svih 25 godina. Nisam se nikada osvrtala na to šta drugi misle, niti mi je to bila kočnica. Bitno je ono u šta čovek sam veruje. Koje su najčešće predrasude sa kojim ste se kroz karijeru susretali?

I u 21.veku žena na čelu firme je skoro pa čudo. I to ne samo kod nas. Muškarci imaju neki svoj način poslovne komunikacije, prećutni, skoro pa genetski. Čim se pojavi žena u „njihovom“ okruženju, nešto se promeni. Ali sve je više žena u biznisu, sve više uspešnih žena. I promene su neminovne. Iz iskustva mogu da kažem da ima pomaka u odnosu na pre četvrt veka, ali ipak to ide sporo. Zato je i potrebno da nas je što više, da se udružujemo i da zajedno radimo na promeni svesti.

Druga velika predrasuda je što većina ljudi u Srbiji smatra da je moda nešto što ovde ne postoji – uvek je sve „od preko“ bolje. To je potpuno pogrešno, ali uvreženo mišljenje. „ Luna“ je uspela da, makar među klijentima kojima je okrenuta, promeni tu vizuru.

Srbija baš i nije prepoznatljiva po modnoj industriji. Vi ipak danas zapošljavate preko 180 ljudi, opet uglavnom žena. Čime ste izborili svoje mesto - cenom, kvalitetom tkanina, marketingom...?

Modna kuća „Luna“ ima više od 180 stalno zaposlenih, ali isto toliko spoljnih saradnika. Srbija nije mnogo poznata u svetskim modnim krugovima i to veoma otežava plasman na stranom tržištu: tamo nas niko ne očekuje, ne postoji kontinuitet i tradicija kvaliteta odavde. Sa druge strane, i modna industrija je sa razvojem tehnologije i društvenih mreža postala nesaglediva svetska pozornica na koju svako može da zakorači, a onda od mnogo faktora zavisi da li će i šta na njoj uraditi. Kvalitet je, neosporno, vrlo bitan, ali bez upornosti i rizika, uz obavezni faktor sreće, nema ni rezultata. „Luna“ je zakoračila na tu pozornicu i sve smo prisutniji na njoj. Izvozimo više od 50 odsto svog asortimana - u Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, BiH, Švedsku, Norvešku, Rusiju, a koračamo i dalje, ka novim tržištima. Kako smo uspeli? Upornim radom, kvalitetom, dobrim marketingom. Puno je faktora koji utiču na uspeh, ali mislim da je vernost viziji koju imamo od početka - presudan.

Imate prodavnice i po regionu, ali i Evropi. Šta je važno za tamošnje kupce?

Kvalitet je ponovo odgovor. Pitali ste za kvalitet tkanina. Naravno da je kvalitet tkanina bitan, ali jednako je bitan i ukupan kvalitet poslovanja u koji spada i kvalitet odnosa sa kupcima. Bez zadovoljnog kupca koji se vraća u naše prodavnice, mi ne bismo bili brend kakav jesmo. Svaki kupac voli da se oseti posebno i to je upravo naš moto – želimo da svojim proizvodima pomognemo ženama da još više naglase ono što su, da se osećaju još bolje i uspešnije, sigurno i udobno istovremeno.

Svi znamo koliko su žene zahtevne kada je moda u pitanju, koliko je svaka žena zaista posebna. Uz prihvatanje svih tih različitosti, mi tragamo i za zajedničkim imeniteljima – da ispratimo duh i ritam savremene žene, njen senzibilitet i njene potrebe. To nije lako, zahteva puno rada, istraživanja, uočavanja i pristajanja na različitost, na promenu. I u tom naizgled sizifovskom poslu upravo leži uspeh.

Sedište firme je u Požarevcu. Koliko je teško iz malog grada u Srbiji voditi ovakav posao? Da li imate utisak da je sve skoncentrisano u Beogradu, ili se može raditi i iz manjih gradova?

Nekad je prednost, nekada nije. „Luna“ je potekla iz malog porodičnog ateljea u Požarevcu i verujem da nam je upravo ta mala sredina, uz sve teškoće koje nosi sa sobom, pomogla da se otisnemo. Ostale smo u Požarevcu, jer smo imale izuzetne radnice, poznato okruženje. Svi smo „grizli“ možda i više nego da smo bili u većem gradu. Beograd je prestonica, tu se svaki dan nešto događa, možda se lakše uspostavljaju kontakti, ali uz Internet i savremenu tehnologiju, manji gradovi nisu na gubitku. Možda su čak zdravija sredina za početak posla.

Dobitnik ste brojnih nagrada. Između ostalog, pre par godina ste dobili nagradu kao „Najevropskija ženska firma“. Kakva vam je tu bila konkurencija? Mislite li da i u Evropi žene, ipak, nisu dovoljno ravnopravne kao poslovni muškarci?

Zaista smo puno nagrada osvojili, među njima ove godine i nagradu „Stvaratelji za stoljeća“, za doprinos razvoju preduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Evropi. Konkurencija je bila, i jeste žestoka, kao što možete i da pretpostavite, ali „Luna“ je danas brend koji se ravnopravno takmiči sa svim konkurentima. Nagrade to i dokazuju. Kad pogledate, na širem planu, i modnom industrijom vladaju muškarci – i tu se žene tek probijaju poslednjih godina. Svaka nagrada koju osvoji žena je samo novi podstrek drugim ženama, posebno onim mladim, da počnu svoj posao, da ostvare svoje snove. Što nas je više, lakše će se uspostaviti ravnoteža.

Nedavno je objavljen podatak da je od ukupnog broja onih koji su podneli prijavu godišnjeg poreza na dohodak građana, svega 32 odsto žena. Mislite li da je to prava slika položaja poslovnih žena u Srbiji?

Statistika je takva kakva je. Činjenica je da i dalje ima malo žena u biznisu. Žene u Srbiji još nose na svojim plećima mnoge predrasude, potpuno bespotrebno. Svi skupa moramo nešto da učinimo da pomognemo ženama da steknu sigurnost, da se osamostale – počev od nas preduzetnica okupljenih u Udruženju poslovnih žena, pa do države.

Kako vas doživljavaju zaposleni? Kako steći autoritet kada ste žena i vodite veliku firmu?

Autoritet se stiče odnosom prema poslu i prema zaposlenima, bez obzira da li je u pitanju žena ili muškarac. Pravila radnog mesta se znaju i poslodavac je prvi koji mora da ih poštuje i time daje primer. U velikim firmama nije lako posvetiti se svakom zaposlenom, ali postoje mehanizmi da se rad svakog zaposlenog evaluira i stimuliše. Pritom ne mislim isključivo na materijalnu stimulaciju. Kad imate zadovoljnog radnika, imate i kvalitet i rezultat, a onda je i put ka uspehu lakši.

Izvoznik ste. Šta kao firma koja uvećava devizni priliv zemlje očekujete od države?

Kao što sam već rekla, „Luni“ je cilj internacionalizacija i već radimo na otvaranju novih tržišta i povećanju izvoza. Mi smo na stranom tržištu sve sami postigli, ali sigurno je da bi nam pomoć značila. Očekujem od države ono što očekuju svi naši izvoznici: pre svega, stabilnu makroekonosku situaciju i povoljnu poslovnu klimu u zemlji, kao preduslove poslovanja uopšte. Tek onda možemo da govorimo o podršci za izvoz.

Tekstilna industrija je u godinama tranzicije u Srbiji propala. Imate li problem sa kvalitetom radne snage? Da li su onima koji rade za vas potrebne dodatne obuke?

Sramota je što je tekstilna industrija puštena niz vodu. Imala je dobre osnove, bila su potrebna ulaganja i prilagođavanje na nove uslove poslovanja. U „Luni“ nismo imali nikada problema sa kvalitetom. Čak nasuprot – zahvaljujući kvalitetu zaposlenih žena, stigli smo dovde gde smo sada. Ali kvalitet nije sam po sebi dat, potrebno je unapređivati ga novim znanjima i veštinama. U modnoj industriji morate ići u korak sa promenama i trendovima i da bi se to ispratilo, neophodno je da i zaposleni budu u toku sa tim promenama, a to znači dodatne obuke. Mi smo svih ovih godina neprekidno ulagali u obrazovanje svojih zaposlenih, i to se vidi. Kada je u pitanju modna i tekstilna industrija u Srbiji, „Luna“ je ta koja diktira trendove u mnogim segmentima poslovanja danas. Često smo u prilici da vidimo sopstvene ideje koje prisvajaju i primenjuju i drugi brendovi, ali nam to ne smeta. Naprotiv. Tako svi napredujemo i idemo dalje, a naše „Luna“ dame znaju razliku. U svakom trenutku i svakom modelu.

Poznati ste i kao mentor mladim ženskim preduzetnicama. Ima li ih dovoljno? Šta ih najviše muči?

Muči ih ono što muči sve mlade ljude i što muči mlade preduzetnike – ekonomska neizvesnost, nesigurnost poslovanja, promene na tržištu koje je teško ispratiti, pogotovo kada neko tek počinje posao. Nezaposlenost je velika, ali su i strahovi veliki. Svi pozivaju mlade da se okrenu preduzetništvu, ali ne postoji kontinuirana i organizovana akcija da im se u tome pomogne.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: