xoxo
pre 5 godina
Saslušajte me. Ja takođe živim u inostranstvu. Čitam ovde komentare, neki kažu da su uspeli da kupe par nekretnina tako im dobro ide, a neki kažu da žive standardno (da ne koristim oštriju reč), a privatni život je nula.
Veliki broj onih koji su zaista uspeli u ino su otišli tamo pre nekih 20-30 godina, a oni koji nisu baš zadovoljni su otišli dosta kasnije (u poslednjih 10 godina). E sad, razlika između ovih je da je život u 70-im, 80-im i 90-im godinama bio dosta drugačiji. Život je bio jeftiniji, pre svega nekretnine. Ovo je činjenica. Ako malo proguglate, videćete da su danas nekretnine u razvijenim zemljama toliko skupe, da imate paradoks da su roditelji uspeli da kupe kuće, a njihova deca, i to obrazovana, moraju da žive u iznajmljenom stanu. Statistika kaže da veliki broj njih neće nikad biti u stanju da kupi stan. Ako su roditelji uspeli da kupe više nekretnina, sad probaju da ih prodaju, ili ih daju decama.
E sad vi stignete u ovaj svet, sa koferom u ruci i možda par hiljada evra u džepu da probate. Ako nemate rođaka tamo, život vam počinje od nule. Verovatno ćete naći posao, a ni plata neće biti loša. Ali ostanete par godina, i počete da mislite kakvu budućnost ovde možete imati. Da li ćete ikad kupiti stan, da li ćete naći prijatelje (možda domaćine), itd.
Pa kad sledeći put čujete onu priču da neko otišao da radi u ino kao taksista i ima sve i svašta, pitajte kad je otišao. Postoji verovatnoća da ako bi taj čovek sad išao, ne bi bio toliko srećan.
85 Komentari
Sortiraj po: