Subota, 28.04.2018.

14:36

Radno vreme budućnosti - tri slobodna dana

Oko 200 radnika privatne kompanije sa Novog Zelanda učestvuje u eksperimentu koji bi mogao da promeni način rada u budućnosti.

Izvor: PC Press

Radno vreme buduænosti - tri slobodna dana IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

6 Komentari

Sortiraj po:

menadzer

pre 5 godina

To ce trziste samo da sredi, drzava tu nikako ne moze da utice sve i da hoce. I danas je kao 40h nedeljno, pa vecina zaposlenih radi vise. Ali u nekim sektorima, recimo IT, gde postoji manjak zaposlenih, firme ce morati da pocnu da privlace eksperte benefitima kao sto je 6-satno ili 4-dnevno radno vreme (s tim sto mi se pre cini realnijim ovo prvo).

Petar T.

pre 5 godina

Naravno, sve je to moguce i realno, jer postoje zemlje kao nasa: rade non-stop, za male pare, u bednim uslovima i u zemlji kojoj su gradjani prevashodno teret... svu razliku u dobiti, profitu i raznim ustedama kompanije (tj. drzave u kojima one rade i koje imaju socijalne mere za njihive radnike gradjane istovremeno) nadoknadjuju outsourcing-om (izmestanjem) u zemlje poput nase gde nema etike, morala i realnih zakona

Nisam revolucionar, rezignirana zrtva tranzicije nista vise nego bilo koji drugi posteni gradjanin ove zemlje i stoga me boli kada procitam da postoje zemlje, vlade i kompanije koje vecim delom prepoznaju coveka u gradjanima, glasacima i zaposlenima.

Mozda ima neki razlog zasto sebe kaznjavamo tako bolno... neznam, da li vi mozda znate zasto?

Nemanja

pre 5 godina

prosecan srbin radi 250 dana po 10 sati i za to primi oko 50.000..... gde smo mi od sveta? Nemci tako malo imaju sati zato sto kod njih nije placena pauza....

Aron

pre 5 godina

To i kod nas treba da se uvede iz razloga što realno nema toliko intenzivnog posla. Kod nas se u 80% slučajeva intenzivno radi par sati dnevno, dok u javnom sektoru jedva i sat. Prema istraživanju i studiji ekonomskog fakulteta od pre par godina naša industriska proizvodnja je na 50% od nivoa iz 1989-e godine, što je katastrofa bibliskih razmera. Tako da su ljudi mahom "nagurani" u javni sektor koji je postao neka vrsta "plemstva" i on je privilegovan,glomazan, nefunkcionalan, zaštićen, moćan, a i isto vremeno je i neka vrsta "zavoda za zapošljvanje". To je zato što realno nema gde da se radi jer su fabrike nestale. Ostali bukvalno rade za njih u uslugama to jest trgovinama, kioscima, kafićima, pekarama... I ima ih takođe previše.

Petar T.

pre 5 godina

Naravno, sve je to moguce i realno, jer postoje zemlje kao nasa: rade non-stop, za male pare, u bednim uslovima i u zemlji kojoj su gradjani prevashodno teret... svu razliku u dobiti, profitu i raznim ustedama kompanije (tj. drzave u kojima one rade i koje imaju socijalne mere za njihive radnike gradjane istovremeno) nadoknadjuju outsourcing-om (izmestanjem) u zemlje poput nase gde nema etike, morala i realnih zakona

Nisam revolucionar, rezignirana zrtva tranzicije nista vise nego bilo koji drugi posteni gradjanin ove zemlje i stoga me boli kada procitam da postoje zemlje, vlade i kompanije koje vecim delom prepoznaju coveka u gradjanima, glasacima i zaposlenima.

Mozda ima neki razlog zasto sebe kaznjavamo tako bolno... neznam, da li vi mozda znate zasto?

Nemanja

pre 5 godina

prosecan srbin radi 250 dana po 10 sati i za to primi oko 50.000..... gde smo mi od sveta? Nemci tako malo imaju sati zato sto kod njih nije placena pauza....

Aron

pre 5 godina

To i kod nas treba da se uvede iz razloga što realno nema toliko intenzivnog posla. Kod nas se u 80% slučajeva intenzivno radi par sati dnevno, dok u javnom sektoru jedva i sat. Prema istraživanju i studiji ekonomskog fakulteta od pre par godina naša industriska proizvodnja je na 50% od nivoa iz 1989-e godine, što je katastrofa bibliskih razmera. Tako da su ljudi mahom "nagurani" u javni sektor koji je postao neka vrsta "plemstva" i on je privilegovan,glomazan, nefunkcionalan, zaštićen, moćan, a i isto vremeno je i neka vrsta "zavoda za zapošljvanje". To je zato što realno nema gde da se radi jer su fabrike nestale. Ostali bukvalno rade za njih u uslugama to jest trgovinama, kioscima, kafićima, pekarama... I ima ih takođe previše.

menadzer

pre 5 godina

To ce trziste samo da sredi, drzava tu nikako ne moze da utice sve i da hoce. I danas je kao 40h nedeljno, pa vecina zaposlenih radi vise. Ali u nekim sektorima, recimo IT, gde postoji manjak zaposlenih, firme ce morati da pocnu da privlace eksperte benefitima kao sto je 6-satno ili 4-dnevno radno vreme (s tim sto mi se pre cini realnijim ovo prvo).

Aron

pre 5 godina

To i kod nas treba da se uvede iz razloga što realno nema toliko intenzivnog posla. Kod nas se u 80% slučajeva intenzivno radi par sati dnevno, dok u javnom sektoru jedva i sat. Prema istraživanju i studiji ekonomskog fakulteta od pre par godina naša industriska proizvodnja je na 50% od nivoa iz 1989-e godine, što je katastrofa bibliskih razmera. Tako da su ljudi mahom "nagurani" u javni sektor koji je postao neka vrsta "plemstva" i on je privilegovan,glomazan, nefunkcionalan, zaštićen, moćan, a i isto vremeno je i neka vrsta "zavoda za zapošljvanje". To je zato što realno nema gde da se radi jer su fabrike nestale. Ostali bukvalno rade za njih u uslugama to jest trgovinama, kioscima, kafićima, pekarama... I ima ih takođe previše.

Nemanja

pre 5 godina

prosecan srbin radi 250 dana po 10 sati i za to primi oko 50.000..... gde smo mi od sveta? Nemci tako malo imaju sati zato sto kod njih nije placena pauza....

menadzer

pre 5 godina

To ce trziste samo da sredi, drzava tu nikako ne moze da utice sve i da hoce. I danas je kao 40h nedeljno, pa vecina zaposlenih radi vise. Ali u nekim sektorima, recimo IT, gde postoji manjak zaposlenih, firme ce morati da pocnu da privlace eksperte benefitima kao sto je 6-satno ili 4-dnevno radno vreme (s tim sto mi se pre cini realnijim ovo prvo).

Petar T.

pre 5 godina

Naravno, sve je to moguce i realno, jer postoje zemlje kao nasa: rade non-stop, za male pare, u bednim uslovima i u zemlji kojoj su gradjani prevashodno teret... svu razliku u dobiti, profitu i raznim ustedama kompanije (tj. drzave u kojima one rade i koje imaju socijalne mere za njihive radnike gradjane istovremeno) nadoknadjuju outsourcing-om (izmestanjem) u zemlje poput nase gde nema etike, morala i realnih zakona

Nisam revolucionar, rezignirana zrtva tranzicije nista vise nego bilo koji drugi posteni gradjanin ove zemlje i stoga me boli kada procitam da postoje zemlje, vlade i kompanije koje vecim delom prepoznaju coveka u gradjanima, glasacima i zaposlenima.

Mozda ima neki razlog zasto sebe kaznjavamo tako bolno... neznam, da li vi mozda znate zasto?