Petak, 16.03.2018.

18:11

Banke odredbu o obradi kredita moraju da predoče građanima

"Banke ne mogu na osnovu internih i bankarskih propisa da ulaze u elemente ugovora."

Izvor: Tanjug

Banke odredbu o obradi kredita moraju da predoèe graðanima IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

6 Komentari

Sortiraj po:

John

pre 6 godina

(Aleksandar, 16. mart 2018 23:36)
(Aleksandar, 17. mart 2018 01:02)

Ko kaže da je sud tumačio ZOO tako kako si ti naveo?
Niti može da se tumači tako jednostavno i proizvoljno "Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je"
Tumačenje u pravu ne funkcioniše tako kako si ti mislio.

"Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude"
Presuda nije sporna, već je pravnosnažna.

"svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo"
Odakle ti to. Stranke mogu da ugovore šta im je volja, ali pod jednim uslovom: "Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, da svoje odnose urede po svojoj volji."

U jednoj od presuda, sud je upravo to i rekao - odredba o naknadi od 105% je ništava jer je suprotna prinidnim propisima, javnom poretku i običajima, a u prvom redu je suprotna načelu savesnosti i poštenja.

Aleksandar

pre 6 godina

@Kartmen

Pročitaj zakon pa onda komentariši.

Drugo, nadam se da si čuo za izreku, što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji. Ako ti ne uzme novac kroz naknadu, uzeće ti kroz kamatu i ukupno ćeš platiti još više, ne vredi da objašnjavam zašto, nećeš razumeti.

John

pre 6 godina

(kartmen, 16. mart 2018 21:04)

Dosadih više i samom sebi, a kamo li moderaciji, al' moram...

U pravu si kad kažeš da banke mimo kamate hoće da proguraju još svašta.
Ali upravo je problem u tome što ovo što sada naplaćuju nije fiksno.
Ako oni imaju neke troškove obrade kredita, imaju pravo da te troškove "prevale" na korisnika kredita (klijenta). ALI, banke moraju da urade sledeće:
- da jasno kažu ŠTA ih toliko košta - šta sve spada u "obradu kredita"
- ako zaista imaju troškove, oni bi onda morali biti FIKSNI ili bi banka morala da dokaže i obrazloži zašto troškovi nisu fiksni
- i pored svega toga, takvi troškovi ne bi trebali/smeli da se izražavaju procentualno kao sada(1,5% od vrednosti kredita). Ako su troškovi obrade 100€, onda toliko moraju naplatiti kako od onog što ima kredit od 1000€ tako i od onog sa kreditom od 100.000€

Al' ne vredi, kad su em pohlepni, em tvrdoglavi k'o mazge, em zaštićeni od NBS k'o beli medvedi, em nemaju pojma o pravu, i na kraju - ovo je Srbija

Aleksandar

pre 6 godina

Predsednik VKS se u prošlom obraćanju nalupetao pa sada vadi kestenje iz vatre. Ko god da je prošao pored pravnog fakulteta bi morao znati da se Zakon o obligacionim odnosima ne može tumačiti na način da ne zabranjeno sve što nije dozvoljeno, nego upravo obrnuto - dozvoljeno je sve što nije zabranjeno. Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je. Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude, onda ćemo imati daleko veći problem - svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo. Verujte mi, ne želite da vidite ovakav scenario jer će svako ko je ikada zaključio neki ugovor moći da tuži drugu ugovornu stranu budući da svi ugovori pored obaveznih sadrže i dodatne elemente koji nisu zabranjeni. Ne ulazeći u moralnost pitanja bankarskih naknada (neke zaista jesu potpuno besmislene), presuda VKS je blago rečeno silovanje prava.

John

pre 6 godina

Sve ima svoju cenu, koja je izražena u novcu, pa tako i sam novac.

Hleb košta toliko i toliko. Kada ga kupujemo, ne predočavaju nam šta sve košta toliko, tj. šta je uračunato u cenu (materijal, troškovi proizvodnje, troškovi radne snage, transport, i zarada prodavca) Ali, cena je fiksna (po hlebu) kupovao jedan ili kupovao 10, 50, 100...

Kada "kupujemo" novac, to jest kredit, kakva je tu situacija?
OK, nema materijala, nema troškova proizvodnje, ali ima zarade - Banka će mi "prodati" kredit (OK, "prodato se vraća, ali bez obzira) i svakako će zaraditi na tome. To niko ne spori.
ALI, tu nastaju komplikacije. Zna se kolika je zarada kod već pomenutog hleba (marža). A zna se i kod kredita. I ta zarada se zove kamata.
Za hleb niko neće tražiti da se posebno plati npr. gorivo za kamion koji je dovezao hled od pekare do radnje. Ili struju koju je potrošila peć za pečenje. Kad platiš hleb ti si završio sve i sa pekarom i sa prodavnicom.
A banke upravo to rade - naplaćuju struju za pečenje hleba.

Mogu da probaju da to naplaćuju pre puštanja samog kredita (isto kao izveštaj kreditnog biroa) ali tad nema ništa od naplate po vrednosti kredita (1,5%) već se mora naplaćivati fiksno bilo da je kredit od 1000 evra bilo da je od 100.000.

kartmen

pre 6 godina

Ovo što je Kasacioni sud naveo je suština spora - banka daje kredit i naplaćuje kamatu. Tačka.

Banke uporno guraju tvrdnju da osim kamate mogu još koješta fiksno da naplate, pa da ti fiksni troškovi izađu i na hiljade evra za jedan kredit - ali ne, jer zakon jasno kaže da banka naplaćuje KAMATU! E zato će banke da padaju na sudovima kao kruške, potpuno zasluženo.

kartmen

pre 6 godina

Ovo što je Kasacioni sud naveo je suština spora - banka daje kredit i naplaćuje kamatu. Tačka.

Banke uporno guraju tvrdnju da osim kamate mogu još koješta fiksno da naplate, pa da ti fiksni troškovi izađu i na hiljade evra za jedan kredit - ali ne, jer zakon jasno kaže da banka naplaćuje KAMATU! E zato će banke da padaju na sudovima kao kruške, potpuno zasluženo.

John

pre 6 godina

Sve ima svoju cenu, koja je izražena u novcu, pa tako i sam novac.

Hleb košta toliko i toliko. Kada ga kupujemo, ne predočavaju nam šta sve košta toliko, tj. šta je uračunato u cenu (materijal, troškovi proizvodnje, troškovi radne snage, transport, i zarada prodavca) Ali, cena je fiksna (po hlebu) kupovao jedan ili kupovao 10, 50, 100...

Kada "kupujemo" novac, to jest kredit, kakva je tu situacija?
OK, nema materijala, nema troškova proizvodnje, ali ima zarade - Banka će mi "prodati" kredit (OK, "prodato se vraća, ali bez obzira) i svakako će zaraditi na tome. To niko ne spori.
ALI, tu nastaju komplikacije. Zna se kolika je zarada kod već pomenutog hleba (marža). A zna se i kod kredita. I ta zarada se zove kamata.
Za hleb niko neće tražiti da se posebno plati npr. gorivo za kamion koji je dovezao hled od pekare do radnje. Ili struju koju je potrošila peć za pečenje. Kad platiš hleb ti si završio sve i sa pekarom i sa prodavnicom.
A banke upravo to rade - naplaćuju struju za pečenje hleba.

Mogu da probaju da to naplaćuju pre puštanja samog kredita (isto kao izveštaj kreditnog biroa) ali tad nema ništa od naplate po vrednosti kredita (1,5%) već se mora naplaćivati fiksno bilo da je kredit od 1000 evra bilo da je od 100.000.

John

pre 6 godina

(kartmen, 16. mart 2018 21:04)

Dosadih više i samom sebi, a kamo li moderaciji, al' moram...

U pravu si kad kažeš da banke mimo kamate hoće da proguraju još svašta.
Ali upravo je problem u tome što ovo što sada naplaćuju nije fiksno.
Ako oni imaju neke troškove obrade kredita, imaju pravo da te troškove "prevale" na korisnika kredita (klijenta). ALI, banke moraju da urade sledeće:
- da jasno kažu ŠTA ih toliko košta - šta sve spada u "obradu kredita"
- ako zaista imaju troškove, oni bi onda morali biti FIKSNI ili bi banka morala da dokaže i obrazloži zašto troškovi nisu fiksni
- i pored svega toga, takvi troškovi ne bi trebali/smeli da se izražavaju procentualno kao sada(1,5% od vrednosti kredita). Ako su troškovi obrade 100€, onda toliko moraju naplatiti kako od onog što ima kredit od 1000€ tako i od onog sa kreditom od 100.000€

Al' ne vredi, kad su em pohlepni, em tvrdoglavi k'o mazge, em zaštićeni od NBS k'o beli medvedi, em nemaju pojma o pravu, i na kraju - ovo je Srbija

Aleksandar

pre 6 godina

Predsednik VKS se u prošlom obraćanju nalupetao pa sada vadi kestenje iz vatre. Ko god da je prošao pored pravnog fakulteta bi morao znati da se Zakon o obligacionim odnosima ne može tumačiti na način da ne zabranjeno sve što nije dozvoljeno, nego upravo obrnuto - dozvoljeno je sve što nije zabranjeno. Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je. Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude, onda ćemo imati daleko veći problem - svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo. Verujte mi, ne želite da vidite ovakav scenario jer će svako ko je ikada zaključio neki ugovor moći da tuži drugu ugovornu stranu budući da svi ugovori pored obaveznih sadrže i dodatne elemente koji nisu zabranjeni. Ne ulazeći u moralnost pitanja bankarskih naknada (neke zaista jesu potpuno besmislene), presuda VKS je blago rečeno silovanje prava.

Aleksandar

pre 6 godina

@Kartmen

Pročitaj zakon pa onda komentariši.

Drugo, nadam se da si čuo za izreku, što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji. Ako ti ne uzme novac kroz naknadu, uzeće ti kroz kamatu i ukupno ćeš platiti još više, ne vredi da objašnjavam zašto, nećeš razumeti.

John

pre 6 godina

(Aleksandar, 16. mart 2018 23:36)
(Aleksandar, 17. mart 2018 01:02)

Ko kaže da je sud tumačio ZOO tako kako si ti naveo?
Niti može da se tumači tako jednostavno i proizvoljno "Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je"
Tumačenje u pravu ne funkcioniše tako kako si ti mislio.

"Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude"
Presuda nije sporna, već je pravnosnažna.

"svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo"
Odakle ti to. Stranke mogu da ugovore šta im je volja, ali pod jednim uslovom: "Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, da svoje odnose urede po svojoj volji."

U jednoj od presuda, sud je upravo to i rekao - odredba o naknadi od 105% je ništava jer je suprotna prinidnim propisima, javnom poretku i običajima, a u prvom redu je suprotna načelu savesnosti i poštenja.

Aleksandar

pre 6 godina

Predsednik VKS se u prošlom obraćanju nalupetao pa sada vadi kestenje iz vatre. Ko god da je prošao pored pravnog fakulteta bi morao znati da se Zakon o obligacionim odnosima ne može tumačiti na način da ne zabranjeno sve što nije dozvoljeno, nego upravo obrnuto - dozvoljeno je sve što nije zabranjeno. Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je. Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude, onda ćemo imati daleko veći problem - svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo. Verujte mi, ne želite da vidite ovakav scenario jer će svako ko je ikada zaključio neki ugovor moći da tuži drugu ugovornu stranu budući da svi ugovori pored obaveznih sadrže i dodatne elemente koji nisu zabranjeni. Ne ulazeći u moralnost pitanja bankarskih naknada (neke zaista jesu potpuno besmislene), presuda VKS je blago rečeno silovanje prava.

kartmen

pre 6 godina

Ovo što je Kasacioni sud naveo je suština spora - banka daje kredit i naplaćuje kamatu. Tačka.

Banke uporno guraju tvrdnju da osim kamate mogu još koješta fiksno da naplate, pa da ti fiksni troškovi izađu i na hiljade evra za jedan kredit - ali ne, jer zakon jasno kaže da banka naplaćuje KAMATU! E zato će banke da padaju na sudovima kao kruške, potpuno zasluženo.

John

pre 6 godina

Sve ima svoju cenu, koja je izražena u novcu, pa tako i sam novac.

Hleb košta toliko i toliko. Kada ga kupujemo, ne predočavaju nam šta sve košta toliko, tj. šta je uračunato u cenu (materijal, troškovi proizvodnje, troškovi radne snage, transport, i zarada prodavca) Ali, cena je fiksna (po hlebu) kupovao jedan ili kupovao 10, 50, 100...

Kada "kupujemo" novac, to jest kredit, kakva je tu situacija?
OK, nema materijala, nema troškova proizvodnje, ali ima zarade - Banka će mi "prodati" kredit (OK, "prodato se vraća, ali bez obzira) i svakako će zaraditi na tome. To niko ne spori.
ALI, tu nastaju komplikacije. Zna se kolika je zarada kod već pomenutog hleba (marža). A zna se i kod kredita. I ta zarada se zove kamata.
Za hleb niko neće tražiti da se posebno plati npr. gorivo za kamion koji je dovezao hled od pekare do radnje. Ili struju koju je potrošila peć za pečenje. Kad platiš hleb ti si završio sve i sa pekarom i sa prodavnicom.
A banke upravo to rade - naplaćuju struju za pečenje hleba.

Mogu da probaju da to naplaćuju pre puštanja samog kredita (isto kao izveštaj kreditnog biroa) ali tad nema ništa od naplate po vrednosti kredita (1,5%) već se mora naplaćivati fiksno bilo da je kredit od 1000 evra bilo da je od 100.000.

John

pre 6 godina

(kartmen, 16. mart 2018 21:04)

Dosadih više i samom sebi, a kamo li moderaciji, al' moram...

U pravu si kad kažeš da banke mimo kamate hoće da proguraju još svašta.
Ali upravo je problem u tome što ovo što sada naplaćuju nije fiksno.
Ako oni imaju neke troškove obrade kredita, imaju pravo da te troškove "prevale" na korisnika kredita (klijenta). ALI, banke moraju da urade sledeće:
- da jasno kažu ŠTA ih toliko košta - šta sve spada u "obradu kredita"
- ako zaista imaju troškove, oni bi onda morali biti FIKSNI ili bi banka morala da dokaže i obrazloži zašto troškovi nisu fiksni
- i pored svega toga, takvi troškovi ne bi trebali/smeli da se izražavaju procentualno kao sada(1,5% od vrednosti kredita). Ako su troškovi obrade 100€, onda toliko moraju naplatiti kako od onog što ima kredit od 1000€ tako i od onog sa kreditom od 100.000€

Al' ne vredi, kad su em pohlepni, em tvrdoglavi k'o mazge, em zaštićeni od NBS k'o beli medvedi, em nemaju pojma o pravu, i na kraju - ovo je Srbija

Aleksandar

pre 6 godina

@Kartmen

Pročitaj zakon pa onda komentariši.

Drugo, nadam se da si čuo za izreku, što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji. Ako ti ne uzme novac kroz naknadu, uzeće ti kroz kamatu i ukupno ćeš platiti još više, ne vredi da objašnjavam zašto, nećeš razumeti.

John

pre 6 godina

(Aleksandar, 16. mart 2018 23:36)
(Aleksandar, 17. mart 2018 01:02)

Ko kaže da je sud tumačio ZOO tako kako si ti naveo?
Niti može da se tumači tako jednostavno i proizvoljno "Naknada kod kredita nije zabranjena, dakle dozvoljena je"
Tumačenje u pravu ne funkcioniše tako kako si ti mislio.

"Ako bi se prihvatio stav iz sporne presude"
Presuda nije sporna, već je pravnosnažna.

"svi ugovori će moći da sadrže samo obavezne elemente a sve ostalo će biti ništavo"
Odakle ti to. Stranke mogu da ugovore šta im je volja, ali pod jednim uslovom: "Strane u obligacionim odnosima su slobodne, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja, da svoje odnose urede po svojoj volji."

U jednoj od presuda, sud je upravo to i rekao - odredba o naknadi od 105% je ništava jer je suprotna prinidnim propisima, javnom poretku i običajima, a u prvom redu je suprotna načelu savesnosti i poštenja.