"Mogli smo da jurimo vezu za Jat ili da odemo iz zemlje"

Naša očekivanja nisu bila orijentisana ka profitu merenom u novcu, već više ka mogućnosti da radimo ono što volimo i da imamo priliku da istražujemo, da se dokazujemo u svojoj profesiji, da pravimo nešto za avio-industriju. To je profit znanja i umeća. U vreme kada smo počinjali, kao avio-inženjeri mogli ste da jurite vezu da se zaposlite u Jatu ili da odete iz zemlje. Nismo želeli nijedno od toga. Rešili smo da se sopstvenim snagama borimo i doveli smo posao do nas

Fokus

Izvor: Nova ekonomija

Utorak, 12.12.2017.

17:45

Foto: Nova ekonomija

Sve velike inovacije počinju iz garaže, tako smi i mi krenuli ozbiljno da stvaramo u garaži. Išli smo korak po korak i to je dalo rezultate. Naš prvi proizvod je bila bespilotna letelica „Nikola Tesla 150“ (NT150), a od proizvoda koje smo razvijali za strane klijente bili su, između ostalih, jedan helikopter za HighEye kompaniju i najsavremeniji simulator skijanja. Trenutno smo u fazi eksperimentalne proizvodnje kompozitnih struktura u autoklavu (industrijski sud pod visokim pritiskom i temperaturom)... Mi smo kreativci koji vole da materijalizuju svoju kreaciju, priča u razgovoru za „Novu ekonomiju“ Petar Matunović, vazduhoplovni inženjer i jedan od osnivača kompanije Composite Techonology Team (CTT), koja se bavi proizvodnjom bespilotnih letelica i svih drugih lakih struktura od kompozitnih materijala.

Ideju o osnivanju svog startapa dobio je tokom završne godine studija na Mašinskom fakultetu u Beogradu, kada je shvatio da je na fakultetu naučio mnogo teorijskih stvari i zapitao se da li je kao budući vazduhoplovni inženjer dovoljno obučen da može da projektuje vazduhoplov. To je bilo previše teorije, ali je on kao iskusni modelar i pilot paraglajdera i aviona, verovao da može mnogo toga da uradi.

„Našao sam da su bespilotne letelice nešto između moje buduće profesije avio-inženjera i mog velikog hobija modelarstva. Tako sam počeo da motivišem grupu kolega da mi se pridruže i da počnemo da projektujemo i gradimo bespilotnu letelicu. Projektovanje, prototipski razvoj i proizvodnja delova od kompozitnih materijala u vazduhoplovstvu - to je bio naš san. Budući trendovi i zahtevi za energetskom efikasnošću doveli su do toga da danas projektujemo sve vrste lakih struktura od kompozitnih materijala ne samo u vazduhoplovstvu, već i u drugim oblastima gde se takve strukture traže: auto-moto, vojna, industrija sport i druge“, opisuje svoj početak Matunović. Zajedno sa kolegom s fakulteta Milošem Matejićem 2009. godine je osnovao Preduzeće za istraživanje, razvoj, projektovanje i prototipsku proizvodnju struktura od kompozitnih materijala.

- Koliko vam je pomoglo to što su vas kao studente primili u biznis inkubator tehničkih fakulteta (BITF)?

Mnogo. Još kao studenta, zainteresovala me je pojava biznis inkubatora u zgradi pored mog Mašinskog fakulteta. Našao sam da organizuju predavanja za studente o preduzetništvu, pa sam se prijavio. Kada smo rešili da osnujemo preduzeće, obratili smo se BITF-u. U toku je bio konkurs za prijem novih firmi u inkubator, pa smo otišli tamo i dobili podršku za osnivanje preduzeća. Sve to nam je značilo, jer na početku su svi ti administrativni zahtevi veoma veliko opterećenje za nekoga ko je nov u svemu tome i svaka podrška je veoma važna. - Kada ste zaključili da je BITF mali za vas i odlučili da napravite veliku radionicu?

Proizvodnja kompozita je zahtevna i složena i zahteva radionicu. Nismo to mogli da radimo u kancelarijama BITF-a. Stoga smo iznajmili jednu garažu i počeli tu da stvaramo naše strukture. Mnogo smo učili, eksperimentisali sa materijalima i svako novo znanje nas je guralo napred, bilo je podsticaj da nastavimo dalje. Naš rad brzo je privukao pažnju inostranih firmi u oblasti vazduhoplovstva i počeli smo da radimo projekte za njih. Od 2009. do danas smo uradili više od 200 većih i manjih projekata za naše klijente. Tako se i naša poslovna priča iz garaže pretvorila u uspeh, baš kao što je to bio slučaj sa kompanijama Apple, Microsoft, Mikroelektronika kod nas...

- Pomenuli ste garažu... Koliko je bilo teško početi ozbiljan biznis iz garaže, kako ste našli novac za početak tako velikih projekata i kako uopšte nalazite kupce?

Naša očekivanja nisu bila orijentisana ka profitu merenom u novcu, već više ka mogućnosti da radimo ono što volimo i da imamo priliku da istražujemo, da se dokazujemo u svojoj profesiji, da pravimo nešto za avio-industriju. To je profit znanja i umeća. U vreme kada smo počinjali, kao avio-inženjeri mogli ste da jurite vezu da se zaposlite u Jatu ili da odete iz zemlje. Nismo želeli ni jedno od toga. Mi smo sopstvenim snagama rešili da se borimo i doveli smo posao do nas. Novac je u početku bio od roditelja, a kasnije smo zaradili dovoljno da pametnim ulaganjima možemo da nabavimo mašine i opremu. I danas kao i tada mnogo je danonoćnog posvećenog rada na projektu kako bi klijent bio zadovoljan. To je princip na kome baziramo sve ostalo. Naravno, nema mnogo klijenata koji to znaju da cene, ali to je naš princip od koga ne odstupamo. Klijente smo tražili u srodnim delatnostima. Ljudi su imali dobre reakcije na naše znanje i mogućnosti. Naravno, pogodnost je bila povoljnija cena realizacije projekta u našoj zemlji. Danas imamo veliki problem sa nedostatkom kvalifikovane radne snage, motivisanošću ljudi za rad i prosto ne može mnogo ljudi da prati ritam i želju za poslom koju mi imamo, a koju kod nas pokreću entuzijazam i ljubav prema vazduhoplovstvu.

- Na kojim sve projektima sada radite?

Orijentisani smo ka razvoju novih proizvoda, pre svega bespilotnih letelica i specijalnih vozila, baziranih ili na kompozitnim materijalima, ili na zahtevnim projektima u drugim oblastima. Donedavno smo bili fokusirani na razvoj simulatora skijanja i drugih zimskih sportova, koji smo radili za francusko tržište. Bio je to zahtevan projekat koji je dugo trajao i koji smo uspešno završili. Danas smo u našoj matičnoj oblasti, fokusirani na razvoj novih bespilotnih letelica. Trenutno gradimo bespilotnu letelicu NT155 tipa MALE (medium altitute - long endurance) gde smo jedina privatna firma u svetu koja radi letelicu tog tipa. Razvili smo letelicu izuzetno napredne aerodinamičke forme, izuzetno funkcionalnog dizajna, konstrukcije bazirane u potpunosti na kompozitnim materijalima. Maksimalna masa letelice je 900 kg, razmah krila 16 m, a trajanje leta i do 24 časa. Takođe razvijamo i malu bespilotnu letelicu fiksnih krila NT15 sa mogućnošću vertikalnog poletanja. U proizvodnji su nam stalni eksperimentalni projekti u okviru kojih ovladavamo novim tehnologijama i materijalima. Tako smo u fazi eksperimentalne proizvodnje kompozitnih struktura u autoklavu. Možemo reći da smo u našoj regiji vodeći tehnološki centar za razvoj i proizvodnju savremenih kompozitnih struktura. - Koje su specifičnosti vaših proizvoda u odnosu na druge slične u svetu i kome su namenjeni?

Kompozit je materijal koji nastaje spajanjem najmanje dva raznorodna materijala u cilju dobijanja novog materijala boljih karakteristika od pojedinačnih konstitutivnih materijala. Na ovaj način mi kreiramo karakteristike materijala prema našim potrebama. Ovaj princip je najveću primenu našao u vazduhoplovstvu, kako bi se zadovoljio zahtev za lakim strukturama velike specifične čvrstoće. Vreme u kome živimo nameće potrebe za energetski efikasnim sistemima. Ukoliko možete da uštedite u masi automobila, onda smanjujete potrošnju goriva bilo da je to fosilno gorivo, vodonik ili električna energija. Polje primene kompozita značajno se širi. Mi se trudimo da klijentima pomognemo u proizvodnji lakih struktura u svim tim oblastima. Imamo i sopstvene proizvode ali za kompletnu realizaciju potrebna je značajnija podrška bilo države ili investitora. Kao student sam shvatio da je budućnost sveta u kome živimo u bespilotnim sistemima, tehnologijama koje omogućavaju brzu izradu delova i u kompozitnim materijalima. Tako sam 2006. organizovao predavanje na temu Tehnologije budućnosti: Rapid prototyping metode. Što je dovelo do stvaranja laboratorije na Mašinskom fakultetu sa 3D štampačem, jer su neki profesori shvatili značaj tih tehnologija. Danas su tehnologije 3D štampe široko raširene. Danas vidim da sam dobro procenio trend razvoja. Žao mi je što kao država nismo bili aktivniji učesnici u razvoju ovih savremenih tehnologija, jer da su bile podržane u to vreme danas smo mogli da budemo jedan od velikih razvojnih centara, bespilotnih letelica i drugih bespilotnih sistema, ili nove grane proizvodne industrije bazirane na 3D štampi koja se danas naziva - aditivna proizvodnja.

- Sarađujete uglavnom sa firmama iz inostranstva. Koje su to kompanije?

Istakli bismo saradnju sa holandskom firmom HighEye za koju smo isprojektovali i proizveli bespilotni helikopter HEF30, danas HEF32. Takođe, značajno je spomenuti da smo sarađivali sa firmom Unmanned System Group, danas Skeldar, u vlasništvu švedskog Saaba, koja je kupila projekat naše bespilotne letelice NT 150, a za koju smo projektovali i trup bespilotnog helikoptera ORCA. U oblasti sporta prisutna je saradnja u projektu ski-simulatora sa švajcarskim i francuskim partnerima.

- Zbog čega domaće kompanije i država ne sarađuju sa vama, nego radije biraju strance koji su višestruko skuplji od vas?

Današnji pravac sveta je stvaranje energetski održivog sistema koji ne narušava eko-sistem Zemlje. U toku je migracija sa metalnih struktura na kompozitne strukture, zbog pogodnosti u manjoj masi, većoj čvrstoći, otpornosti na udare, koroziju, samim tim u većoj energetskoj efikasnosti. U budućnosti će sva prevozna sredstva biti isključivo pravljena od raznih kompozita. Naša firma kao centar za razvoj i proizvodnju kompozitnih struktura, sa znanjima i tehnologijama koje se traže na svetskom tržištu, mladim i obrazovanim stručnjacima predstavlja veliku vrednost za jednu državu. Podsticanjem takvih preduzeća i uključivanjem naših tehnologija u proizvode drugih preduzeća podiže se konkurentnost naše privrede. U strateškom smislu posedovanje kompanije sposobne da proizvede kompozitni vazduhoplov je od velikog značaja za odbrambenu industriju zemlje. Na primer, nemačka vlada je donela plan da do 2020 jedan milion vozila bude na elektropogon. Amerikanci smatraju da je „F22 raptor“ poslednji vojni lovac koji je razvijan sa ljudskom posadom i da će budući projekti lovačkih aviona biti isključivo bespilotni. Taj trend mora da prati i naša zemlja, i sigurno da još imamo mogućnost da razvojem domaćeg elektrovozila uhvatimo priključak za postajanje proizvođača elektrovozila. Takvi automobili su bazirani na kompozitnim materijalima gde naša firma može da da veliki doprinos. Posedovanje bespilotnih letelica i drugih bespilotnih sistema predstavlja prioritet moderne odbrambene strategije, a sopstvena proizvodnja takvih odbrambenih sistema je od velikog značaja za našu zemlju. A u toj oblasti naša firma ima vidljive reference i mogućnosti za razvoj novih bespilotnih sistema koji bi bili u svetskom vrhu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

36 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Puca prijateljstvo: Kina okreće leđa Rusiji?

Kineski izvoz u Rusiju opao je u martu, prvi put od sredine 2022. godine, zbog sve većih pretnji Vašingtona da će uvesti sankcije Pekingu ako kineski izvozni proizvodi pomognu Moskvi u ratu protiv Ukrajine.

8:11

18.4.2024.

1 d

Podeli: