Grade nove fabrike i čiste otpad starih

Ovih dana počeo je istovar prvog preko-okeanskog broda kojim je u Kinu stigao istorijski industrijski otpad iz Srbije i za taj otpad je srpskom izvozniku Elixir Grupi i plaćeno. O kakvom projektu je reč, kojim se Srbija čisti, i uz to i zarađuje, govori Stanko Popović, predsednik ove kompanije.

Fokus

Izvor: B92

Petak, 28.09.2012.

11:03

Default images

* Eliksir Grupa počela pripreme za uklanjanje deponije piritne izgoretine koja je lagerovana na šljunkari u Orašcu. O kakvoj deponiji je reč i koliko je ona opasna?

"Nekadašnja fabrika Zorka Mineralna Đubriva je tokom više decenija svog rada, sa tehnologijom baziranom na proizvodnji sumporne kiseline iz pirita proizvodila i piritnu izgoretinu, kao industrijski otpad. Da bi održala kontinuitet svoje proizvodnje veštačkih đubriva, Zorka je morala da rešava problem odlaganja velike količine ovog industrijskog otpada koji je u kontinuitetu nastajao. Zato je tih godina kupila zemljište šljunkare na Orašcu kako bi piritnu izgoretinu deponovala u rupe koje su nastale prilikom vađenja šljunka. Jedan problem se rešavao, a drugi je nastajao jer se tada nisu dovoljno sagledavale buduće potrebe za ekološkom zaštitom podzemnih voda, okolnog poljoprivrednog zemljišta i naselja, pa nije napravljeno nepropusno korito, kao ni pokrivni slojevi kojima bi se trajno sanirala ova deponija. Ovakve i slične deponije su na ekološkoj karti Evrope definisane kao crne tačke, prioritetne za saniranje. Zorka je bila u stečaju, a država nije imala sredstava, tako da je ovo pitanje ostalo godinama nerešeno".

* Šta će Eliksir Grupa uraditi sa ovako velikom količinom opasnog otpada?

"U našoj zemlji ne postoji mogućnost prerade ove vrste industrijskog otpada. Pronašli smo mogućnost da se ta prerada obavi u Kini i sklopili smo ugovor da kineskoj državnoj kompaniji prodamo svu izgoretinu koju oni prerađuju u svojim čeličanama kao alternativnu rudu gvožđa. Zahvaljujući globalnim industrijskim trendovima i ekspanziji potrošnje alternativnih sirovina u kineskoj metalurškoj industriji, ukazala se prilika da se ovaj otpad trajno ukloni i očisti sa ovog prostora".

"Prevoz do Kine je veoma skup, ali nam je pomoglo to što je cena gvožđa na svetskom tržištu porasla do nivoa da jedan ovakav posao bude potkriven prihodima i da se na njemu nešto i zaradi. To je ogroman posao koji je već počeo sanacijom još veće deponije u Prahovu. U Kinu je već stigao prvi preko-okeanski brod koji je dovezao 180.000 tona rude iz Prahova i on se upravo istovaruje. Očekujemo da ćemo dva miliona tona rude iz Prahova otpremiti put Kine do juna meseca naredne godine i da će ta ogromna deponija biti potpuno ispražnjena".

"Paralelno ćemo početi i sa odvoženjem izgoretine iz Šapca. Prvo je neophodno da se u potunosti ovaj materijal očisti od grubog komunalnog otpada koji je na tu lokaciju bacan zajedno sa izgoretinom. Paralelno sa tom preradom, postavljamo pokretnu traku i opremu za bezbedan transport materijala sa deponije do samih brodova. Takođe, prilagođavamo obalu na toj lokaciji da mogu bezbedno pristajati brodovi za transport. Očekujemo da će pražnjenje deponije i transport trajati maksimalno godinu dana. Posle tog perioda, deponija će biti potpuno ispražnjena i neće više biti opasnosti po čovekovu okolinu, podzemne vode, i slično. Potom ćemo potpuno revitalizovati taj prostor, zasadićemo drveće i od deponije opasnog otpada napraviti prostor koji je ekološki potpuno čist i bezbedan". * Kako je ovaj veoma opasan otpad postao roba kojom se trguje?

"U svim strategijama upravljanja otpadom i u svetu i u Srbiji promoviše se održivost u upravljanju otpadom, promoviše se reciklaža kao model rešavanja problema zagađenja. Pored toga, postoji i Direktiva Evropske Unije o otpadu kojom se određuje kada otpad prestaje da bude otpad i kada se može podvući pod definiciju – kraj otpada. To znači da se kroz niz procena i procedura utvrdi da li određeni otpad može biti dalje iskorišćen kao tehnogena sirovina, a potrebno je i da postoje postrojenja koja mogu da iskoriste ovu vrstu otpada kao sirovinu. Identifikovan je kupac u Kini koji se bavi proizvodnjom gvožđa iz piritne izgoretine, čime se u potpunosti uništava ovaj otpad, to jest ispunjava definicija kraja otpada iz direktive EU. U ovom slučaju, zbog velikog procenta rude gvožđa od oko 58 odsto, utvrđeno je da postoje svi uslovi da se piritna izgoretina definiše kao roba za međunarodnu trgovinu. Ugovorom između Elixira i kineskih čeličana za celokupnu količinu piritne izgoreine iz Prahova i Šapca, kroz redefinisanje prirode ovog otpada, stovorila se mogućnost da Srbija postane veliki izvoznik u Kinu, a u isto vreme, da se naša zemlja trajno očisti od piritne izgoretine".

* Koji je obim ovog posla?

"Pre 5 godina je cena rude gvožđa na međunarodnom tržištu bila na nivou od oko 50 dolara za tonu, i pod tim uslovima, ovako veliki i skup projekat bi bio potpuno neisplativ. Međutim, u prethodnom periodu je došlo do porasta cena na tržištu, do nivoa da se može ukalkulisati uspešno i transport do Kine kao i svi drugi troškovi za nabavku opreme i pripremanje odlagališta (Elixir je uložio oko 2,5 miliona evra u ovu operaciju). Sada je ponovo cena pala, ali je još uvek posao isplativ".

"Koliko je ovaj posao važan i za Srbiju govori činjenica da je Kina na četvrtom mestu kada se gleda uvoz u Srbiju, a kada se posmatra izvoz iz Srbije, Kina je na 66 mestu po podacima Privredne komore Srbije. O tome koliko ćemo sa ovim izvozom popraviti trgovinski deficit sa Kinom govori činjenica da je u ovoj godini u prvih 6 meseci u Kinu prema istim podacima izvezeno robe u vrednosti od samo 2,3 miliona dolara, a uvezli smo iz Kine robu u vrednosti od oko 740 miliona dolara. Samo ovim poslom, Elixir Grupa će povećati izvoz za najmanje 10 puta. To je još uvek malo, ali je bitno poboljšanje pozicije Srbije".

* Da li postoji mogućnosti da se ovakav otpad reciklira ili preradi u našoj zemlji?

"Nekada je Sartid, železara u Smederevu, koristila piritnu izgoretinu kao alternativnu rudu gvožđa, ali već dugo to ne radi zbog slabijeg kvaliteta gvožđa u ovom materijalu, i samim tim, većih troškova prerade. Elixir Grupa proučava nove tehnologije iz ove oblasti, prenstveno plazma tehnologiju koja se koristi u Norveškoj. Ako se ustanovi da je racionalno i isplativo prerađivati na ovaj način piritnu izgoretinu, razmotrićemo mogućnosti investiranja u ovu tehnologiju. U tom slučaju bismo u potpunosti zatvorili ciklus od nastajanja ovog otpada do potpune separacije svih sastojaka. Ovom tehnologijom bi se iskoristili i ostali mineralni sastojci izgoretine, a ne samo ruda gvožđa".

* Elixir Zorka Mineralna đubriva obnavlja i gradi objekte na prostoru na kojem je radila stara Zorka, pripremajući se za obnavljanje proizvodnje đubriva. Da li će i ova nova fabrika proizvoditi otpad i da li postoji razlog da se građani Šapca koji se dobro sećaju zagađenja vazduha, vode i tla od ove fabrike zabrinu da se tako nešto neće ponoviti?

"Elixir gradi objekte i nabavlja opremu po najvišim evropskim standardima kojima se štiti čovekova okolina. Želimo da budemo ne samo uspešna srpska kompanija, već i konkurentna u evropskim okvirima, jer želimo naše đubrivo da izvozimo. Gajimo veliku odgovornost prema zajednici u kojoj radimo, i ova fabrika, ne samo da će biti potpuno bezopasna za okolinu, već će biti i predvodnik ekoloških akcija i inicijativa u Šapcu i Srbiji. Uklanjanje deponije piritne izgoretine govori u prilog tome, kao i način na koji obnavljamo fabriku, čisteći ceo prostor nekadasnje Zorke i okoline. Nastojaćemo da to bude zelena fabrika i kada je reč o poštovanju ekoloških standarda i kada je reč o radnoj okolini koja će potpuno biti u zelenilu". * Kada će fabrika početi sa radom i koliko će biti zaposlenih, kojih profila, da li Šabac raspolaže tim profilima?

"U planu je da fabrika počne sa radom početkom naredne godine. Već sada zapošljava oko 100 radnika koji aktivno učestvuju u izgradnji. Svi su iz Šapca, većina ih je radila u staroj fabrici, a među njima ima i nekoliko vrlo iskusnih i kvalitetnih inženjera koji veoma dobro poznaju ovu industriju. U narednom perodu, kada fabrika proradi punim kapacitetom, otvoriće se potreba za bar još toliko radnih mesta i uvereni smo da Šabac, kao industrijski grad, može da ponudi sve potrebne struke - mašinske, tehnološke, hemijske".

* Elixir Grupa je poznata i kao socijalno i društveno odgovorna kompanija koja pomaže zajednici na različite načine. U Prahovu ste obnovili zgradu Kapetanije u Luci Prahovo, izgradili ste kanalizaciju, prečistač vode, pomogli fudbalski klub, festival Mokranjčevi dani, napravili kuću za jednu siromašnu porodicu sa četvoro dece. Šta radite na tom planu u Šapcu?

"Uvereni smo da našu društvenu odgovornost ne treba da definisemo samo kao proizvodnju, zapošljavanje, redovne isplate zarada i plaćanje poreza, već i direktne intervencije u humanitarnoj i socijalnoj oblasti jer je zemlja sve siromašnija i oni najnemoćniji su i najnezaštićeniji".

"Podržavali smo brojne akcije, a trenutno je posredstvom Fonda B92, u toku nabavka nedostajućeg ultrazvučnog aparata za porodilište, dok samostalno finansiramo nabavku savremenog uređaja za efikasnu operaciju štitne žlezde, krajnika i slično, u vrednosti od 30.000 evra, za potrebe šabačke bolnice. Moja majka, Ruža Popović, je veoma posvećena humanitarnom radu kroz fond Humano srce Šapca, u čemu ima moralnu i finansijsku podršku cele porodice, Elixir Grupe i svih zaposlenih. Pratićemo i dalje potrebe zajednice i uključivati se u humanitarne akcije, a neke ćemo i sami voditi, kao što smo to radili i do sada. Nastavićemo da pomažemo, i za to ćemo svake godine izdvajati potrebnu sumu novca od naših prihoda".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: