Likvidacija za 300 preduzeća

Kraj prošle godine bio je prema zakonu o privatizaciji poslednji rok za objavljivanje poziva za privatizaciju društvenih firmi koje "nisu došle na red". Takvih preduzeća u poslednjoj nedelji decembra bilo je 480. Od tog broja, za privatizaciju putem tendera predviđeno je svega 55 preduzeća, dok će ostatak biti privatizovan kroz aukciju ili putem likvidacije, koja očekuje više od tri stotine firmi.

Fokus

Izvor: B92

Sreda, 21.01.2009.

14:27

Default images

Osim tog broja, do sada je 300 preduzeća ispunilo uslove za prinudnu likvidaciju, od kojih je bar stotinak već nekoliko puta nuđeno na prodaju, dok preostale formalno zapošljavaju jednog ili dva radnika ili postoje samo na papiru.

Vladislav Cvetković, zamenik direktora Agencije za privatizaciju kaže da preduzeća koja do sada nisu ušla u proces privatizacije karakterišu brojnim kompleksnim problemima, zbog čega je njihova uspešna privatizacija neizvesna.

"Generalno govoreći, preduzeća koja do sada nisu ušla u privatizaciju spadaju u dve grupe - ili je bilo potrebno ući u restrukturiranje kako bi uopšte postala podobna za privatizaciju ili se radilo o svesnom odugovlačenju, pa i aktivnom suprotstavljanju privatizaciji, gde Agencija za privatizaciju zbog odsustva neophodne saradnje ili opstrukcije nije bila u mogućnosti da ova preduzeća uvede u postupak prodaje.", navodi Cvetković.

Postoji i treća grupa neprivatizovanih preduzeća, a to su ona koja su do sada više puta nuđena na prodaju, ali to nije realizovano.

"Radi se o preduzećima koja su bila nedovoljno atraktivna za kupce, uprkos tome što je Agencija u slučaju ponovljene prodaje korigovala cenu u odnosu na realnu tražnju, ili rešavala druge probleme. No i pored toga, ova preduzeća su do danas ostala bez kupaca", kaže Cvetković.

Najčešće otežavajuće okolnosti, kod neprivatizovanih preduzeća su zastarela tehnologija, višak zaposlenih i preveliki dugovi. Za jedan deo preduzeća koja su u nadležnosti Agencije za privatizaciju, planira se model strateškog partnerstva. Pored Zastave koja je upravo na taj način privatizovana 2008., strateškog parntera država će pokušati da nađe za još pet preduzeća i to: RTB BOR (tender za izbor strateškog partnera u toku), Jagodinska pivara, IMK 14. oktobar, UTVA Avioindustrija i Javno preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja, Resavica.

Razlog za takav model privatizacije je loše iskustvo koje je pokazalo da je neka preduzeća nemoguće prodati putem klasičnog tendera, kaže Vladislav Cvetković.

"O tome najbolje svedoči primer RTB Bora koji je već imao dva neuspešna tendera. Za razliku od klasičnog tendera kojim kupac preuzima sve obaveze, u pogledu investicija i socijalnog programa, strateškim partnerstvom smanjuje se pritisak na potencijalne kupce, jer deo ovih obaveza preuzima država. Ovakav vid zajedničkog ulaganja investitora i države omogućava da se i dalje animiraju strateški važni kupci, ali i obezbedi opstanak i razvoj preduzeća koja su od izuzetnog značaja za Srbiju", objašnjava Cvetković.

S druge strane, za čak 11 preduzeća predviđen je postupak suprotan privatizaciji, odnosno podržavljenje. Neka od preduzeća su Jugoinspekt Beograd, Zavod za izgradnju grada Beograda; Raška Holding Kompanija Novi Pazar; Zoološki vrt Beograd.

Prema rečima Cvetkovića, postupak podržavljenja pokrenut je na incijativu Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, a radi se o preduzećima kod kojih je Agencija za privatizaciju pokrenula postpuak kojim je utvrđeno da ta preduzeća raspolažu delom imovine koja je u državnoj svojini.
"Za ta preduzeća država je utvrdila poseban interes, pa se odustalo od njihove privatizacije", kaže Cvetković.

Društvene firme koje su imale tolike dugove da su bile nespobne za plaćanje dužnika, privatizovane su putem stečaja, u kome se kroz proces rerganizacije otpuštaju radnici, a potom prodaje imovina da bi se isplatili dugovi.

Takvih kompanija u 2008. bilo je više od stotinu, na čemu je država zaradila 7,9 milijardi dinara, a u ovoj godini još šest društevnih preduzeća će proći kroz isti postupak, dok je proces počeo u još 267 preduzeća koja su u nadležnosti Agencije za privatizaiju.

Cvetković kaže da je promenom Zakona o stečajnom postupku, vreme stečaja skraćeno sa 11 godina na sedam meseci, pri čemu je drastično povećana i odgovornost stečajnih upravnika, za koje je u prethodnom periodu bilo vezano više afera, u javnosti poznatih pod nazivom "stečajna mafija".

"Postupanje stečajnih upravnika tokom vođenja stečajnog postupka, propisano je ne samo Zakonom o stečajnom postupku, već i Kodeksom etike za stečajne upravnike kao i drugim pravnim aktima. Zahvaljujući ovakvoj regulativi, maksimalno je unapređeno profesionalno, stručno, nezavisno i etičko postupanje stečajnih upravnika tokom vođenja stečajnih postupaka. Takođe, stečajni upravnik odgovara za štetu koja je učinjena sa namerom ili u gruboj nepažnji, kao i za štetu koju prozrokuju stručnjaci koje on angažuje, ako propusti da ostvari nadzor nad njihovim radom", kaže Cvetković. I pored težnje da se putem aukcija ili tendera proda što više društvenih preduzeća, za mnoge "ponavljače", ali i kompanije kod kojih je zbog nedostatka saradnje rukovodstva nemoguća privatizacija, predviđina je prinudna likvidacija.

Trenutno je zakonski uslov ispunilo 282 preduzeća u kojima je, zaposleno oko 7.000 ljudi. U toku 2008. godine već je pokrenut postupak prinudne likvidacije za 39 preduzeća.

Prema Cvetkovićevim rečima, u slučaju prinudne likvidacije nije predviđen socijalni program za zaposlene, pa će radnici kojima te firme duguju zarade namiriti svoja potraživanja iz likvidacione mase.

"Za razliku od stečajnog postupka gde se poverioci namiruju po isplatnim redovima, postupak likvidacije podrazumeva stoprocentno namirenje svih poverilaca. Zaposleni kojima radni odnos prestaje od trenutka kada se pokrene proces likvidacije prema Zakonu o zapošljavanju se upućuju na biro", kaže Cvetković.

On napominje da će ona preduzeća za koja Agencija objavi javni poziv, a ne budu privatizovana iz prvog puta, imati još nekoliko šansi tokom 2009. godine. Prema procenama sve aukcijske prodaje trebalo da budu završene u prvoj polovini godine, a tenderske do kraja 2009.
Prodaja putem tendera:
- Do kraja 2008. objavljeni su pozivi za 5 preduzeća - Beogradski sajam, Šamot Holding Aranđelovac, beogradski Generaleksport, Zorka-mineralna đubriva iz Šapca i Industrija kablova Jagodina

- U postupku tenderske privatizacije 16 preduzeća

- Kod 6 preduzeća će biti pokrenut stečajni postupak

- Kod 11 preduzeća država će primeniti podržavljenje. Npr: Jugoinspekt, Beograd; Zavod za izgradnju grada Beograda, Raška Holding Kompanija, Novi Pazar.

- Restrukturiranje počelo u 17 preduzeća
Aukcije :
- U decembru su objavljeni javni pozivi za 73 preduzeća;

- U postupku privatizacije je 65 preduzeća (objavljen javni poziv);

- Obustavljen postupak privatizacije u 145 preduzeća u bivšim jugoslvenskih republika;

- U 106 preduzeća nemoguća privataizacija zbog nedovoljne saradnje preduzeća koja, nisu dostavljala dokumentaciju);

- Preduzeća kod kojih je rešavanje statusa u toku – 35
Likdvidacija:
Oko 300 preduzeća ispunjava uslove za prinudnu likvidaciju, od kojih je bar stotinak već nekoliko puta nuđeno na prodaju, dok preostale preostale formalno zapošljavaju jednog ili dva radnika.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: