Led Cepelin i "Stairway To Heaven": "Stepenište ka raju“ staro pola veka

Pre tačno 50 godina, legendarna grupa Led Cepelin izvela je prvi put čuvenu rok baladu "Stairway To Heaven"

Izvor: BBC

Petak, 05.03.2021.

21:30

Led Cepelin i

Postoje pesme u rokenrol muzici koje od samog pojavljivanja prate brojne kontroverze, a takav je slučaj i sa jednom od najpoznatijih rok balada svih vremena - Stairway to Heaven, čuvene britanske hard rok grupe Led Cepelin (Led Zeppelin).

Jedna od misterija koja prati ovaj hit je da ona nosi sublimirane poruke, pa kada pustite ploču unazad, sa zvučnika počinje da izbija satanističke poruke.

Mene je upravo ova priča dočekala još u osnovnoj školi, i to znatno pre nego što ću uopšte uspeti da čujem kako pesma zvuči.

Pun znatiželje, dočekao sam da je čujem u kultnoj emisiji Hit nedelje - Radio Beograda 202, u kojoj su pre dvadesetak godina školarci privučeni gitarskim rifom, poput mene, mogli da čuju i otkriju za njih nešto novo i interesantno.

Kasnije sam Stairway to Heaven slušao nebrojano puta u raznim aranžmanima i na raznim mestima - od festivalskih bina, preko kućnih žurki, do mnogobrojnih uličnih okupljališta gde polusupešni gitaristi pokušavaju da zadive drugare i drugarice.

"To je jedna od pesama sa razlaganjem koje prve naučiš na akustičnoj gitari i veoma je zahvalna za tako nešto. Ja i dalje znam u pola noći da me probudiš da je odsviram", kaže za BBC na srpskom 32-godišnji Uroš Stojković iz Niša.

On je početkom srednje škole čuo ovu pesmu Led Cepelina, a najviše mu se dopala "progresija", odnosno kako iz laganog ritma ubrzava, da bi na kraju dosegla žestoki vrhunac.

"Ostavljala je jak utisak od starta definitivno."

Pesma Stairway to Heaven, prvi put je javno izvedena pre tačno pola veka u velškom gradu Belfastu - 5. marta 1971. godine.

"Prelaz ka smislenim kompozicijama"

Led Cepelin/Getty Images
Četvrti, neimenovani album Led Cepelin, objavljen krajem 1971. godine, pronašao je pri kraju A strane ploče mesto i za pesmu - Stairway to Heaven.

U kuću muzičara Dejana Cukića, ovu ploču je odmah po objavljivanju doneo klavijaturista njegovog benda Spori ritam Dejan Mitrić, kome je otac ovo izdanje doneo sa putovanja.

"Stairway to Heaven je toliko odsvirana i presvirana, pa je vremenom dosadila i nama, ali je u to vreme ostavila zaista zastrašujući utisak i slušali smo je kao neko novo čudo prirode", govori Cukić za BBC na srpskom.

Kaže da je to bio prelaz između muzike njihovog detinjstva oličene u stvaralaštvu Bitlsa i Rolingstonsa, čije su pesme po formi bile kraće, ka nekim novim "smislenim kompozicijama koje su trajale duže".

"Tada mi se jako dopala kako muzički, tako i način na koji su svirali i postavljali aranžman, o čemu ja tada kao dvanaestogodišnji dečak nisam stručno razmišljao", dodaje muzičar.

Cukić je preveo biografiju grupe Led Cepelin - Kada su divovi hodali zemljom, autora Mika Vola.

U knjizi je deo posvećen pesmi Stairway to Heaven, o kojoj je Džimi Pejdž, gitarista grupe, izbegavao javno da govori.

"Zanimljivo da je on bio blizak prijatelj sa Džimijem Pejdžom pre nego što je napisao tu knjigu, mislim da kasnije nisu bili toliko bliski", osmehujući se objašnjava Cukić.

Osam minuta i dve sekunde hard roka

Pesma je nastala tokom snimanja albuma od decembra 1970. do februara 1971. godine u sirotištu Hedli Grandž na jugu Engleske.

"Bila su to vrlo inspirativna vremena, tamo smo samo jeli, spavali i pravili muziku, dan za danom.

"To i album govori sam za sebe, a Stairway to Heaven je zapravo nusproizvod svega toga, ali se očigledno pokazala kao prekretnica za Led Cepelin", izjavio je Džimi Pejdž za BBC pre nekoliko godina.

Istakao je i da nikada neće zaboraviti kako je pevač grupe Robert Plant pisao tekst za pesmu - "sedeći naslonjen se na zid".

Pesma traje osam minuta i dve sekunde.

Počinje nežnim, laganim tonovima, negde od sredine tempo ubrzava, da bi posle Pejdžove dugotrajne solaže ušla u završnicu žestoko i eksplozivno.

"Ideja je bila da imamo kompoziciju koja će da se razvija u nekoliko slojeva i da celokupni intenzitet koji pokriva kompoziciju ubrzava na muzičkom i emotivnom, i svakom mogućem nivou i kako napreduje da otvara dalje prolaz."

Pesmu su obradili mnogi poznati muzičari i umetnici, između ostalih Frenk Zapa i Doli Parton, a ostaće upamćeno i izvođenje sa dodele nagrada "Kenedi centra" iz 2012.

Tada su sestre iz grupe Hart (Heart) En i Nensi Vilson zajedno sa Džejsonom Bonamom, sinom preminulog bubnjara Led Cepelina - Džona Bonama, i pratećim bendom izveli ovaj svevremenski hit.

U publici su bili ostali članovi - pevač Robert Plant, gitarista Džimi Pejdž i basista Džon Pol Džons, dok je nedaleko od njih sedeo tadašnji predsednik SAD - Barak Obama sa suprugom Mišel, koji ih je prethodno odlikovao.

"Posle ne znam ni ja koliko godina sam uzeo da je čujem ponovo i čak je i Robert Plant izgledao kao da su mu suze krenule na oči posle tog izvođenja.

"Tako da velike pesme ostaju velike pesme", zaključuje Cukić.

"Hvala Alisteru Krouliju za sve što je učinio za Cepeline"

Televanđelista - sveštenik koji propoveda preko televizije, Pol Krauč prvi je 1982. u javnosti izrazio sumnju u skrivene satanističke poruke pesme Stairway to Heaven kada se pusti unazad,

On je naveo da se u četvrtoj strofi pesme, slušanoj unazad, između ostalog peva o "slatkom Satani", njegovoj "moći" i "patnji koju će nam naneti".

Ispostavilo se da je Kraučeva interpretacija delimično tačna, što je za mnoge bila zapravo "bizarna koincidencija".

"Ko bi na planeti Zemlji ikada uradio tako nešto?

"Zaista morate da imate previše vremena za bacanje da biste uopšte pomislili da bi se ljudi time bavili", izjavio je ranije pevač Robert Plant povodom ovih optužbi.

Džimi Pejdž se zaista interesovao za okultizam, kao i rad engleskog okultiste Alistera Kroulija, čiju je kuću u Škotskoj kupio sedamdesetih, a potom tvrdio da je ukleta.

Početkom sedamdesetih godina 20. veka je u Londonu takođe držao i okultističku knjižaru i izdavačku kuću.

Na četvrtom albumu Led Cepelin na kome je Stairway to Heaven, na mestu gde bi na ploči trebalo da stoji naziv izdanja nalaze se četiri okultistička simbola, dok se na unutrašnjoj strani omota nalazi pustinjak - hermit, figura sa tarot karte.

Pejdž se nije mnogo trudio da opovrgne bilo kakve tvrdnje vezane za njegova intersovanja.

"Zaista ne želim da govorim o mojim ličnim uverenjima i uključenosti u magiju.

"Ne zanima preobraćanje bilo koga ka mojim uverenjima. Ako ljudi žele da se pronađu, neka to učine sami", izjavio je Pejdž ranije za magazin Roling Stoun.

Dejan Cukić kaže da do njega nikada nisu "dopirale nikakve đavolske poruke".

"Mislim da ljudi imaju potrebu da objašnjavaju neobjašnjive stvari, muzika je jedna vrsta magije, sasvim iznad tih priča, ali ljudima je zgodnije da pričaju o uticaju Alistera Kroulija i nekim budalaštinama nego da prihvate činjenicu da je neko može ni iz čega da napravi nešto kao što su oni to radili u tom trenutku."

Cukić dodaje da je ipak najvažniji "lični doživljaj muzike".

Muke sa autorskim pravima

Članovi Led Cepelin su zbog Stairway to Heaven nekoliko godina proveli na sudu.

Legendarni britanski rok sastav optužen je 2014. da je ukrao pesmu Taurus američkog benda Spirit.

Ova pesma je napisana 1968, tri godine pre nego što je nastala Stairway To Heaven.

Led Cepelin i Spirit su zajedno nastupili pošto je pesma napisana, a Majk Skidmor koji je vodio slučaj, ukazivao je na to da je Pejdž možda napisao pesmu pošto je čuo Taurus uživo.

Tvrdio je i da pesme imaju iste akorde.

Pejdž i Plant su svedočili na sudu 2016, a porota je odbacila tvrdnje, odlučivši da pesme "nisu slične".

Međutim, apelacioni sud je dve godine kasnije doneo presudu da su načinjene greške u prethodnom procesu i naredio novo saslušanje.

Jedanaestoro sudija konačno je 9. marta 2020. godine odlučilo da Stairway To Heaven nije tuđa kopija, čime je okončana dugogodišnja saga, a Cepelini dobili spor oko autorskih prava.

Aduti u drugim pesmama

Milica Milošević iz Kostolca je Stepenice čula u šestom razredu osnovne škole kada joj je sestra pustila na narezanom kompilacijskom disku.

"Ostavila je dosta setan osećaj, naterala me je da razmišljam o poenti života i šta će se desiti ,posle ovog života'.

"Ali sam istovremeno imali kako napade smeha, tako i zabrinjavajuće momente dok sam je slušala prvi put, zbog one priče o tome kako služi za prizivanje đavola kada je slušaš otpozadi", govori 27-godišnja Milica za BBC na srpskom, prisećajući se detinjstva kroz osmeh.

Dodaje da uprkos tome što je predstavljala najveći hit grupe, snažniji utisak na nju su ostavile druge njihove pesme poput Wholla Lotta Love, Kashmir, Immigrant Song i posebno Ramble On - koja joj je jedno vreme bila "životna himna".

Kaže da danas na Stairway to Heaven gleda kao na "kultnu pesmu koja je označila hard rok, njih same, ali i generacije depresivnih studenata, mladih i starih."

"Što i nije tako loše... Treba imati pesmu uz koju možeš uvek da se zaplačeš."

Uroša Stojkovića iz Niša prvenstveno je privlačila sama muzika, dok je na tekst pesme obratio pažnju godinama kasnije.

Kaže da je isprva mislio da su opevali "sponzorušu tog vremena", odnosno "devojku koja je radije birala bogatog muškarca", ali da je kasnije tekst pesme drugačije tumačio.

"Čini mi se da taj ,raj' koji pominju može da bude šira slika i da pesma na neki način govori o osobi koja je krenula u pogrešnom smeru i kupuje užitak", objašnjava Stojković njegovo tumačenje pesme.

Kaže da i dalje sluša Led Cepelin i voli njihov zvuk, ali je na Stairway to Heaven "oguglao i otupeo".

"Više nikakav utisak ne ostavlja na mene", zaključuje Stojković. Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: