Odluka koja se teško menja: "Kako da ponovo postanem Debi, ona koja sam nekad bila?“

"Ovo je greška koja nikad nije smela da se dogodi... Kako da ponovo postanem Debi koja sam nekad bila?"

Izvor: BBC

Utorak, 30.06.2020.

20:10

Odluka koja se teško menja:
Debi kao mlada žena i potom posle njene tranzicije, kao Li/BBC

Debi je rođena kao devojčica i proživela veći deo života kao takva.

Ali pre skoro dve decenije, kad je imala 44 godine, potražila je pomoć za tranziciju iz žene u muškarca.

Debi je podvgrnuta potpunoj hirurškoj tranziciji iz ženskog u muško, koja je podrazumevala faloplastiju - napravljen je penis od kože sa njene podlaktice.

Promenila je ime u Li i provela 17 godina na testosteronu - hormonu muškosti koji može da dovede do promena kao što su veća maljavost i više mišića.

Ona je smatrala da će joj tranzicija omogućiti da "postane prihvaćenija u ovom svetu". Ali sada, kada ima 61 godinu, prolazi kroz detranziciju u rod koji joj je dodeljen po rođenju.

Broj ljudi koji otvoreno dovodi u pitanje vlastiti rodni identitet rapidno se povećao, potrebe za uslugom specijaliste za rodni identitet kod Nacionalne zdravstvene službe u Engleskoj - i za decu, i za odrasle - na najvišem su nivou ikada.

Mnogi koji obave tranziciju u rod drugačiji od onog dodeljenog im po rođenju živeće srećnim životom. Ali BBC Njuz je stupio u kontakt sa drugima koji su, poput Debi, obrnuli taj proces.

"Bila sam dete koje bi se moglo smatrati prilično rodno neopredeljenim", kaže Tein, danas 40 godina stara.

"A onda je tu bila činjenica da su me privlačile devojke... a nisam poznavala nikog ko je lezbejka."
Tein je zapoèela tranziciju u dvadesetim godinama, ali je odluèila da je zaustavi nakon nekog vremena/Thain
Èarli kaže da se iznenadila koliko ljudi se obratilo njenoj mreži pomoæi za detranzicioniste/BBC
Kad je dospela u tinejdžerske godine, Tein kaže da ju je sve jača nelagoda koju je osećala u vezi sa vlastitim identitetom uverila da je ona transrodna.

Sa 26 godina, Tein je potražila pomoć Nacionalne zdravstvene službe i prepisan joj je testosteron. Ali posle dve godine, odlučila je da prestane za uzimanjem hormona i da se podvrgne detranziciji.

"Tek kad sam otkrila zajednicu koja se izjašnjavala kao rodno neopredeljena, a to je radikalno feministička zajednica, stvarno sam donela odluku da prekinem", kaže Tein za BBC Njuz.

Čarli Evans (28) se takođe mučila sa rodnim identitetom od ranog uzrasta. Sa 15 godina je počela da se identifikuje kao dečak, obrijala je glavu, vezala grudi i u razgovoru koristila muške zamenice.

Nikad nije uzimala testosteron i posle nekoliko godina se vratila identifikaciji kao žena.

Od tada je organizovala mrežu pomoći za detranzicioniste i kaže da ju je kontaktiralo oko 300 ljudi, uključujući neke koji su uradili hiruršku tranziciju. Ona priznaje da nije mogla da potvrdi sve njihove priče.

"Većinu nas privlači isti pol", kaže ona za BBC Njuz. "Većina se identifikuje kao lezbejke ili biseksualke, a mnoge od nas su autistične."

Čarli kaže da su se mnoge od ovih žena u vreme kad su tražile tretman osećale kao "da nisu u stanju da daju pristanak na medicinsku tranziciju zato što se nisu osećale dobro usled poremećaja u ishrani ili depresije."

Lui Askvit, iz Sirena, organizacije koja pomaže transrodnim i rodno raznolikim mladim ljudima, upozorava da takva iskustva ne bi smela da se koriste za sugestiju da sistem nije ozbiljan ili da se prema ljudima ophodi na način koji "sugeriše da se na njih vrši pritisak ili da se prisiljavaju da postanu trans."

"To je netačno", kaže Lui. "Ne možete da naterate nekog da bude trans."

Ne postoje zvanični podaci za broj ljudi koji su uradili detranziciju.

Neke studije pokazuju da ih je dva odsto, dok druge govore da je ta brojka niža. Ali eksperti za BBC Njuz govore da su te studije falične.

Psihoterapeut Džejms Kaspijan radi sa transrodnim odraslim osobama više od decenije. U skorije vreme, kontaktirale su ga desetine detranzicionista.

"Ova čitava oblast transrodne medicine nije ni izdaleka dovoljno istražena", kaže on. Ali on je zapazio neke zajedničke teme među detranzicionistima sa kojima je razgovarao.

"Veliki broj njih čini se da je imao veoma negativno žensko iskustvo u ženskom telu - seksualno uznemiravanje, pa čak i zlostavljanje", kaže on.

Debi smatra da je prošla tranziciju kako bi se nekako izborila sa seksualnim zlostavljanjem koje je doživela kao dete.

"Mislila sam da ću proći čitavo putovanje do neke druge osobe... Preoblikovaću se u nekog drugog i ostaviti tu traumatizovanu ženu potpuno iza sebe", kaže ona.

Ali tokom savetovanja, dodaje ona, postalo je očigledno da je "tranzicija bila samo pokušaj bekstva".
Debi sada odlazi na jednu od klinika za rodni identitet engleske Nacionalne zdravstvene službe/BBC
Detranzicija je kontroverzna tema. Kristofer Inglfild, koji se specijalizovao za transrodnu hirurgiju, objašnjava zašto su delovi trans zajednice "veoma nervozni" zbog mogućnosti da detranzicija postane rasprostranjena priča u javnosti.

"Svako preokretanje te tranzicije tera društvo na sumnju u čitav proces tranzicije kao takve", kaže on.

I to može da dovede do toga da ljudi počnu da dovode u pitanje finansiranje i podršku preko potrebnim rodnim uslugama.

"Veoma je važno postarati se da se ovo iskustvo detranzicije ne koristi kako bi se vršio pritisak na druge ljude", kaže Lui Askvit, iz Sirena.

"Ne bi smelo da se koristi za to da se kaže onima koji su trans, onima koji su rodno raznovrsni, da greše ili da su drugačiji. Suština je da se stvori sistem u kom se svi osećaju potvrđeno."

Služba za razvoj rodnog identiteta (Gids) jedina je klinika Nacionalne zdravstvene službe u Engleskoj koja se bavi onima mlađim od osamnaest godina koji sumnjaju u vlastiti rodni identitet.

Deci mogu da se ponude lekovi za blokiranje puberteta, koje rade na mozgu tako što potpuno zaustavljaju lučenje estrogena ili testosterona.

U međuvremenu, odrasli mogu da započnu tranziciju preko uzimanja međurodnih hormona.

Engleska Nacionalna zdravstvena služba saopštila je da se od odraslih pacijenata zahteva da žive najmanje godinu dana u željenom rodu pre nego što postanu kandidati za operaciju.

Trust NHS-ove fondacije Tavistok i Portman, koji vodi Gids, kaže da dokazi ukazuju na to da je detranzicija "veoma retka" i da je važno da se ne poistovećuju sve detranzicije sa predomišljanjem.

Trust - koji vodi i Kliniku za rodni identitet odraslih (GIC) - kaže da se onima koji žele fizičke intervencije za tranziciju i odraslima koji žele detranziciju tokom čitavog procesa nudi "psiho-društvena pomoć".

Ali dvoje bivših lekara iz Gidsa prvi put javno izražavaju zabrinutost povodom podrške koja je dostupna ovoj ranjivoj grupi.

Ana Hačinson, članica Gidsovog višeg tima iz perioda 2013-17, kaže da kad su pacijenti tražili pomoć zdravstvenih radnika, imali su izvesna očekivanja od ishoda koji žele.

"Mnogi od njih su veoma izričiti u tome da žele medicinsku intervenciju", kaže ona.

"Ljudi kod kojih taj put nije funkcionisao, kad se osvrnu, reći će da im je žao što nisu primili više terapije."

"I tako imamo dilemu u kojoj možda ono što je nekima iz ove grupe pacijenata u toj fazi potrebno nije isto što i ono što žele."

Oni koji prolaze detranziciju "posebno su izolovana grupa ljudi", kaže ona.

"Oni moraju sami da se organizuju da bi pronašli pomoć i obezbedili lečenje."

Psihoterapeut Anastasis Spiliadis, koji je napustio Gids prošlog meseca posle četiri godine provedene tamo, kaže da se brine da ne postoji uvek prava procena prošlosti pojedinca.

Gidsova procena se "obično sastoji od tri do šest zakazanih pregleda", kaže se na njihovoj internet stranici.

"Znam radnike na klinici koji su veoma pažljivi i obazrivi u nastupu", kaže Spiliadis. "Ali mene brine koliko toga zapravo mogu da istraže lekari koji veruju u model procene na osnovu samo tri sesije."

Gids kaže da njihovi lekari "rade promišljeno na individualnoj bazi od slučaja do slučaja".

Spiliadis, koji radi i privatno, kaže da su društvena izolacija, depresija i anksioznost uobičajeni među detranzicionistima koje je lečio - od kojih su neki lečeni i u Gidsu - a nekima je postavljena dijagnoza sa spektra poremećaja autizma.

"Oni su pokušavali da udenu neki smisao svojim poteškoćama kroz rodni objektiv", kaže on.

Trust Taviston i Portman kaže da očekuje da privatni lekari "budu u kontaktu sa nadležnim službama NHS-a koje su ih možda lečile u prošlosti" da bi se na najbolji način pomoglo svakoj mladoj osobi.

"Svi pacijenti sa rodnom disforijom imaju dobar pristup redovnoj psihoterapiji i pomoći u savetovalištu", kaže zvaničnik Nacionalne zdravstvene službe Engleske. Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: