Ponedeljak, 02.08.2021.

12:40

Srbija, istorija i izdavaštvo: Od navodnog prodavca pornografije do izdavača udžbenika - ko je bio Geca Kon

Izvor: BBC

Srbija, istorija i izdavaštvo: Od navodnog prodavca pornografije do izdavaèa udžbenika - ko je bio Geca Kon IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

Zok1

pre 2 godine

Na temu škrtosti, poznate su mi priče o honorarima koje su beogradski književnici - boemi dobijali od Gece unapred, mada je on znao da verovatno nikada neće dobiti to što su mu obećali. I nije imao nikakve monopole na udžbenike, nego je jednostavno bio najveća izdavačka kuća i mogao da ponudi najbolje uslove.

Milan

pre 2 godine

Jedino nisam razumeo koji mu je bio maternji jezik, navedeno je da je i srpski i nemacki govorio povrsno.
Mozda jidis ili madjarski?
Kako god, odlican tekst.

vesna

pre 2 godine

moj pokojni deda bio je poslovodja u knjižari u knezu i pre i posle rata, sve do odlaska u penziju sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. milicija ga je na rukama iznosila napolje kada je knjižara nacionalizovana. njegove uspomene na gecu kona su prilično različite od ovih koje se mogu pročitati u članku.
u trenutku kada je 1936. rekao gazdi da hoće da se ženi, ovaj mu je podigao platu za "pet banki" (kako je govorila moja nana) jer "milane, ti ćeš sada da stvaraš porodicu, sada ti više treba. ali nemoj da trošiš na kafanu nego na kuću!". pored toga, dobio je od gazde prazan stan na korišćenje, bez naknade, "dok se ne snadjete malo i počnete život kako treba".
ja sam u toj knjižari skoro pa odrasla. i danas se sećam likova žena (ali ne i imena mada mislim da su se zvale milica i bosa) koje su tu radile, "vožnje" na merdevinama, mirisa knjiga i osećaja sreće kad mi nana kaže da ćemo u šetnji da svratimo kod dede i kod mame, koja je radila preko puta, u prodavnici igračaka.
hvala njoj, i dedi, i hvala geci konu na divnim uspomenama iz detinjstva.

vesna

pre 2 godine

moj pokojni deda bio je poslovodja u knjižari u knezu i pre i posle rata, sve do odlaska u penziju sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. milicija ga je na rukama iznosila napolje kada je knjižara nacionalizovana. njegove uspomene na gecu kona su prilično različite od ovih koje se mogu pročitati u članku.
u trenutku kada je 1936. rekao gazdi da hoće da se ženi, ovaj mu je podigao platu za "pet banki" (kako je govorila moja nana) jer "milane, ti ćeš sada da stvaraš porodicu, sada ti više treba. ali nemoj da trošiš na kafanu nego na kuću!". pored toga, dobio je od gazde prazan stan na korišćenje, bez naknade, "dok se ne snadjete malo i počnete život kako treba".
ja sam u toj knjižari skoro pa odrasla. i danas se sećam likova žena (ali ne i imena mada mislim da su se zvale milica i bosa) koje su tu radile, "vožnje" na merdevinama, mirisa knjiga i osećaja sreće kad mi nana kaže da ćemo u šetnji da svratimo kod dede i kod mame, koja je radila preko puta, u prodavnici igračaka.
hvala njoj, i dedi, i hvala geci konu na divnim uspomenama iz detinjstva.

Milan

pre 2 godine

Jedino nisam razumeo koji mu je bio maternji jezik, navedeno je da je i srpski i nemacki govorio povrsno.
Mozda jidis ili madjarski?
Kako god, odlican tekst.

Zok1

pre 2 godine

Na temu škrtosti, poznate su mi priče o honorarima koje su beogradski književnici - boemi dobijali od Gece unapred, mada je on znao da verovatno nikada neće dobiti to što su mu obećali. I nije imao nikakve monopole na udžbenike, nego je jednostavno bio najveća izdavačka kuća i mogao da ponudi najbolje uslove.

Zok1

pre 2 godine

Na temu škrtosti, poznate su mi priče o honorarima koje su beogradski književnici - boemi dobijali od Gece unapred, mada je on znao da verovatno nikada neće dobiti to što su mu obećali. I nije imao nikakve monopole na udžbenike, nego je jednostavno bio najveća izdavačka kuća i mogao da ponudi najbolje uslove.

vesna

pre 2 godine

moj pokojni deda bio je poslovodja u knjižari u knezu i pre i posle rata, sve do odlaska u penziju sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. milicija ga je na rukama iznosila napolje kada je knjižara nacionalizovana. njegove uspomene na gecu kona su prilično različite od ovih koje se mogu pročitati u članku.
u trenutku kada je 1936. rekao gazdi da hoće da se ženi, ovaj mu je podigao platu za "pet banki" (kako je govorila moja nana) jer "milane, ti ćeš sada da stvaraš porodicu, sada ti više treba. ali nemoj da trošiš na kafanu nego na kuću!". pored toga, dobio je od gazde prazan stan na korišćenje, bez naknade, "dok se ne snadjete malo i počnete život kako treba".
ja sam u toj knjižari skoro pa odrasla. i danas se sećam likova žena (ali ne i imena mada mislim da su se zvale milica i bosa) koje su tu radile, "vožnje" na merdevinama, mirisa knjiga i osećaja sreće kad mi nana kaže da ćemo u šetnji da svratimo kod dede i kod mame, koja je radila preko puta, u prodavnici igračaka.
hvala njoj, i dedi, i hvala geci konu na divnim uspomenama iz detinjstva.

Milan

pre 2 godine

Jedino nisam razumeo koji mu je bio maternji jezik, navedeno je da je i srpski i nemacki govorio povrsno.
Mozda jidis ili madjarski?
Kako god, odlican tekst.