Srbija, Rusija i jezik: "Slično, pa ni nalik"

Upravo razlike u značenju reči koje slično zvuče čest su razlog za smeh, ali i povremeni izvor glavobolja za prevodioce.

BBC

Izvor: BBC

Subota, 26.09.2020.

10:29

Srbija, Rusija i jezik:
BBC

"Jednom sam tokom rasprave u većem društvu vidno iznervirana rekla Tы menя vozbuždaešь (Ti me uzbuđuješ), što ima seksualnu konotaciju, i svi su prasnuli u smeh", kaže za BBC na srpskom Biljana Marković, koja već nekoliko godina živi u Rusiji.

Ideja da se Srbi i Rusi odlično razumeju kada pokušavaju da međusobno razgovaraju svaki na svom jeziku dolazi "delimično iz činjenice da ruski i srpski među imenskim rečima imaju oko 50 odsto reči koje se po značenju mogu prepoznati", objašnjava docent za ruski jezik Filološkog fakulteta u Beogradu Jelena Ginić.

"Međutim, jezik ne čine samo reči nego i odnosi među njima", dodaje.

Postojanje zajedničkih reči, nadovezuje se njena koleginica, docent Biljana Marić, "ne znači obavezno da sve te reči imaju isto značenje u različitim jezicima".

Upravo razlike u značenju reči koje slično zvuče čest su razlog za smeh, ali i povremeni izvor glavobolja za prevodioce.

Koliko su srpski i ruski jezik zapravo slični?
BBC

Srodnost jezika - majka i maćeha

Srpski i ruski su poput dalekih rođaka koji mnogo kolena u prošlost dele zajedničkog dedu - prajezik kojim se služila razna slovenska plemena.

Neka plemena su otišla na istok Evrope i tamo nastaju savremeni ruski, ukrajinski i beloruski (istočnoslovenski jezici), druga na zapad (češki, poljski, slovački), a na Balkanu nastaju južnoslovenski jezici (makedonski, srpski, hrvatski…) Srpska i ruska azbuka
  • Ruski i srpski dele 24 slova;
  • Oba jezika se pišu ćirilicom;
  • Ruski se ne može pisati latinicom;
  • Srpska azbuka ima šest slova kojih nema u ruskom (j, lj,nj, ć, đ, dž);
  • Ruska azbuka ima devet slova kojih nema u srpskom (й, ё, ю, я, ы, э, щ, ь, ъ)
"U savremenim slovenskim jezicima utvrđeno je oko 2.000 elementarnih reči koje su opšteslovenske i nasleđene iz praslovenskog", objašnjava Marić, pozivajući se na rad akademika Predraga Pipera i njegovu knjigu "Uvod u slavistiku".

To je razlog što, ako nam je srpski maternji jezik, sigurno možemo da uspostavimo osnovnu komunikaciju sa nekim u Pragu, Varšavi, Kijevu i Moskvi.

"Naravno, nešto veće sličnosti postoje među jezicima unutar jedne podgrupe, pa su tako ruski, beloruski i ukrajinski međusobno sličniji nego, recimo, ruski i srpski", kaže Marić.

Međutim, dodaje, tokom istorijskog razvoja jezika ne samo da su se pojavile gramatičke razlike, nego i razlike u značenju reči koje delimo. Neke reči koje postoje i u srpskom i u ruskom, ali znače različito
  • vrednый≍i štetan
  • obraz≍i lik, ikona
  • kosa≍i pletenica, kika
  • vrač≍ - na ruskom znači lekar
  • krasnый≍i crven
  • život na ruskom znači stomak, a žiznь je život
  • ponos znači dijareja, a gordostь je ponos
BBC
Takve razlike ponekad navode na pogrešne zaključke.

"Imala sam jako simpatičnu situaciju sa detetom kome sam predavala ruski", kaže Biljana.

"On se vodio logikom da ako je pirinač na ruskom ris, onda risovatь (crtati) ne može da bude ništa drugo, no jesti pirinač".

Kad vas maternji jezik ometa u učenju

BBC
Ginić objašnjava, dok razlike možemo posmatrati sa mnogo aspekata, jedna od onih koje se prve primete su u načinu na koji Rusi i Srbi izgovaraju reči i rečenice.

"Ruski, za razliku od srpskog, ima jako veliki broj mekih glasova, neakcentovani samoglasnici skraćuju, nekada i ispadaju", objašnjava Ginić.

Intonacija rečenica je takođe drugačija.

"Oni u govoru koriste mnogo veći raspon glasa govoru, prave skokove, seckaju rečenice na potpuno drugačiji način nego što mi to radimo, prave više pauza nego mi".

Da zbog toga Ruse nije uvek lako razumeti potvrđuje i Biljanino iskustvo.

"Ruski sam počela da učim sa 19 godina i bilo je teško savladati fonetiku, pa čak i razaznati šta Rusi govore", kaže ona.

Marić ocenjuje da je, zbog ovakvih razlika, "u nekim slučajevima lakše razumeti jednostavniji ruski tekst nego govor".

Govornici ruskog imaju obrnut problem.

Ruskinja Ana Rostokina, koja se u Srbiju preselila nakon studija srpskog u Moskvi, kaže da joj je posebno teško palo pravilo "Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano".

U ruskom, objašnjava ona, jedno od pravila jeste da se svako o koje nije akcentovano čita kao a, pa ruska reč moloko (mleko) zvuči kao ma-la-ko.

"Moja baka je sa severoistoka Rusije, gde se priča dijalekat u kojem se svako o, za razliku od Moskve gde sam odrasla, izgovara kao o i ona je govorila mOlOkO, meni je oduvek bilo smešno", objašnjava Ana.

"Kada sam počela da učim srpski, zbog toga imala sam otpor da čitam sve kao što je napisano - zvučalo mi je čudno i podsećalo me je na provincijalni govor moje bake".

Sa druge strane, lako je razumela svršene i nesvršene glagole - raditi/uraditi, jer to postoji i u ruskom, bilo joj je jasno zašto se kaže momak/momaka, i odakle to a, jer se ono pojavljuje i u pojedinim ruskim rečima.

Ginić ističe da je kod učenja srodnih jezika problem što srpski ometa u usvajanju ruskog i obrnuto.

"Sličnosti ponekad strašno ometaju. Lakše je nekad, drugim rečima, naučiti nešto različito, potpuno novo, nego nešto srodno i slično. Ispadne nekad za nekog slično pa ni nalik", zaključuje Ginić.

Ponekad iskaču i razlike u tome kako Srbi i Rusi vide svet oko sebe, pa i tako i muvu koja je sletela na zid.

Ana, koja se u međuvremenu udala u Srbiji, kaže da ju je suprug čudno pogledao kad mu je pre neki dan rekla "Muva je sela na zid".

"Za Ruse muva sedi, za Srbe stoji i to je jednostavno tako", pomirila se Ana.

Muke prevodilačke

Ana, koja se danas profesionalno bavi prevođenjem, kaže da uverenost ljudi da su je razumeli ponekad zadaje glavobolje prevodiocima.

Ona se priseća iskustva sa jednog privrednog sajma u Moskvi, kada je radila na štandu Elektroprivrede Srbije, kada se našla kao posrednik u komunikaciji između ruskog bračnog para koji je svratio na štand jer su se interesovali za Srbiju, a domaćini iz Srbije nisu baš znali ruski.

"Rusi su pitali su da li se planira izlazak na rusko tržište, gospođa iz Srbije je odgovorila 'Nadamo se…', a oni su se nekako uzbudili što su prepoznali to 'nada' i rekli su 'Da, da, mы tože govorim, čto nado' (Da, da - i mi kažemo da treba)".

"Ja sam probala da objasnim, ali niko nije hteo da me sluša, jer su mislili da su ostvarili komunikaciju i da im ja samo smetam", navodi Ana.

Takođe se, na jednom poslovnom sastanku koji je prevodila, a gde su ljudi prešli na razgovor bez prevodioca, atmosfera u prostoriji potpuno promenila kada su srpski predstavnici rekli "Uradićemo to na obostranu korist".

Korыstь u ruskom ima negativno značenje, pa je zvučalo kao da se predlaže nešto nečasno.

"Onda sam ja brzo uskočila da objasnim da kad Srbi kažu korist, oni ustvari misle polьza".

Marić ocenjuje "sličnost između ruskog i srpskog ipak nije tolika da bi obezbeđivala apsolutno razumevanje, niti se razumevanje elementarne komunikacije ne može proglasiti poznavanjem jezika".

"Kada se sve ovo uzme u obzir, jasno je da omalovažavanje truda posvećenog izučavanju, ruskog jezika može biti prisutno samo u diskursu onih ljudi kojima nije strano ni potcenjivanje ruske kulture uopšte", zaključuje. Pogledajte video o najdugovečnijem lideru u modernoj istoriji Rusije Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

18 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: