Korona virus, Italija i medicinari: "Bili smo heroji, ali su nas već zaboravili“

Lombardija je region koji je najteže pogođen ovom bolešću na čitavom svetu i njeni medicinski radnici sada imaju problema da se priberu.

BBC

Izvor: BBC

Sreda, 27.05.2020.

07:12

Korona virus, Italija i medicinari:
Medicinska sestra sa maskom/Paolo Miranda

Lekari i sestre u Italiji slavljeni su kao heroji zbog lečenja pacijenata teško obolelih od korona virusa.

Ali sada oni pate.

Lombardija je region koji je najteže pogođen ovom bolešću na čitavom svetu i njeni medicinski radnici sada imaju problema da se priberu.

Paolo Miranda je medicinski tehničar na odeljenju za intenzivnu negu u Kremoni. "Utanjio sam sa živcima", kaže on. "Brže se razbesnim i upuštam u svađe."

Pre nekoliko nedelja, Paolo je odlučio da krene da dokumentuje sumornu situaciju na svom odeljenju za intenzivnu negu tako što će praviti fotografije.

"Nisam želeo da ikad zaboravim šta nam se desilo. Uskoro će to postati istorija", kaže mi on. Na tim fotografijama on želi da pokaže kako se njegove kolege nose sa "Fazom 2" dok se život vraća u normalu u Italiji.

"Iako se vanredno stanje usporava, osećamo se okruženi tamom", kaže on. "Kao da smo prekriveni ranama. Sve što smo videli nosimo u sebi."

Noćne more i noćni strahovi

"Kao da smo svi potpuno izranjavani"/Paolo Miranda
Isto oseća i Monika Marioti, takođe sestra sa odeljenja za intenzivnu negu. "Stvari su sada mnogo teže nego što su bile tokom krize", kaže ona.

"Imali smo neprijatelja protiv kog smo se borili. Sad kad imam vremena o svemu da promislim, osećam se izgubljeno, besciljno."

Tokom krize, bili su prezauzeti i nisu imali vremena za razmišljanje. Ali kako lagano popušta pritisak pandemije, isto se dešava i sa adrenalinom.

Sav stres nagomilan u poslednjih nekoliko nedelja počinje da izbija na površinu. "Imam nesanicu i noćne more", kaže Monika. "Budim se deset puta svake noći sa ubrzanim radom srca i bez daha."

Njena koleginica Eliza Picera kaže da se tokom vanrednog stanja osećala jakom, ali da je sada potpuno iscrpljena.

Nema snage da kuva niti da sprema kuću, a kad ima slobodan dan, najveći deo vremena provodi samo sedeći na kauču.

Nema "nove normalnosti"

"Više nisam sigurna da li želim da budem medicinska sestra"/BBC
Martina Benedeti sestra je na odeljenju za intenzivnu negu u Toskani i još uvek odbija da se viđa sa porodicom i prijateljima iz straha da bi mogla da ih zarazi.

"Čak sam se socijalno distancirala i od rođenog muža", kaže ona. "Spavamo u odvojenim prostorijama."
"Kad su se svi plašili smrti, odjednom smo bili heroji, ali veæ su nas zaboravili"/Paolo Miranda
Čak i proste stvari postale su joj preteške. "Svaki put kad krenem u šetnju, počnem da osećam strepnju i moram odmah da se vratim kući", priznaje Martina.

Sad kad konačno ima vremena da razmišlja o svemu, prepuna je sumnje u samu sebe.

"Nisam sigurna da li i dalje želim da budem medicinska sestra", kaže mi ona. "Videla sam više ljudi kako umire u poslednja dva meseca nego za čitavih šest godina."

Nekih 70 odsto zdravstvenih radnika koji su se borili protiv Kovida-19 u najteže pogođenim oblastima Italije pate od premorenosti, pokazuje jedna skorašnja studija. "Ovo je zapravo najteži trenutak za lekare i sestre", kaže Serena Barelo, autorka studije.

Dok se nosimo sa krizom, naše telo proizvodi hormone koji nam pomažu da se izborimo sa stresom.

"Ali kad konačno dobijete vremena da razmislite o svemu što se desilo, a društvo nastavi dalje sa svojim životima, sve to može da se obruši na vas i vi počnete da se osećate iscrpljenije i emotivno uznemirenije", kaže doktorka Barelo.

Ona se brine da bi mnogi lekari i sestre mogli da osećaju simptome post-traumatskog stresnog poremećaja (PTSP) još dugo posle pandemije. Tad težina traumatskog iskustva počne da utiče na život osobe, ponekad mesecima ili čak godinama kasnije.

Za zdravstvene radnike, ovo bi moglo da utiče na njihovu sposobnost da nastave sa radom onim intenzitetom i usredsređenošću koje njihovi poslovi zahtevaju.

Zaboravljeni heroji

Širom sveta, lekari i sestre na prvoj liniji fronta slave se kao heroji zato što su rizikovali živote da bi lečili pacijente. Ali u Italiji ta ljubav lagano jenjava.

"Kad su se svi plašili smrti, odjednom smo bili heroji, ali već su nas zaboravili", kaže Monika.

"Vratićemo se tome da nas doživljavaju kao ljude koji brišu guzice, lenje i beskorisne."

U Torinu, sestre su se nedavno vezale jedna za drugu i nosile kese za smeće, što je bila referenca na to kako su morale da improvizuju zbog nedostatka medicinske zaštitne opreme.

Organizovale su protest da bi zahtevale priznanje za svoj rad.

"U martu smo bili heroji, sad smo već zaboravljeni", vikala je jedna sestra na megafon.

Obećan im je bonus za njihov rad, ali ga još nisu dobili.

Nema izlaza

Paolo Miranda
Najmanje 163 lekara i 40 sestara umrlo je od Kovida-19 u Italiji. Njih četvoro sami su sebi oduzeli živote.

A opet se mnogi zdravstveni radnici danas osećaju kao da se pandemija nikad nije ni desila. "Osećam kako me obuzima bes", kaže Elisa Nanino, lekarka koja se bavila Kovidom-19 u gerontološkim centrima.

Otkako su ukinute mere izolacije, ona konstantno viđa ljude kako piju i jedu zajedno bez maski i socijalnog distanciranja.

"Želim da im priđem i da im urlam u lice, da im kažem da ugrožavaju svakoga", kaže ona. "To je vrhunsko nepoštovanje prema meni i mojim kolegama."

Jedna stvar oko koje se svi medicinski radnici slažu jeste da im je podrška javnosti pomogla da prebrode ovu krizu.
BBC
"Ja nisam heroj, ali sam se osećao važnim", kaže Paolo.

Javno priznanje je najmoćniji način na koji moramo da pomognemo zdravstvenim radnicima koji se bore sa PTSP-om, tvrdi se u studiji doktorke Barelo.

"Svi mi sada imamo da odigramo ključnu ulogu", kaže ona. "Moramo da se postaramo da ne zaboravimo šta su lekari i sestre učinili za nas."

Vojnici mogu da ostave ratište za sobom i izbore se sa traumom kod kuće. Ali za ove lekare i sestre, sledeća 12-časovna smena uvek je tu negde iza ćoška.

Oni moraju da se nose sa svim ovim na istom onom mestu na kom su toliko propatili.

"Osećam se kao vojnik koji se upravo vratio iz rata", kaže Paolo. "Naravno, nisam viđao oružje niti mrtva tela na ulicama, ali na mnoge druge načine osećam se kao da sam bio u rovovima."
BBC
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: