Kako se raspravljati sa rasistom: Pet oborenih mitova

Mnoge dobronamerne ljude su iskustvo i kulturološka istorija navela ka stavovima koje ne podržava ljudska genetika.

BBC

Izvor: BBC

Ponedeljak, 06.04.2020.

20:17

Kako se raspravljati sa rasistom: Pet oborenih mitova
Rasizam može da se obori èinjenicama i naukom/Getty Images

Stereotipa i mitova o rasama ima i previše, ali to ih ne čini istinitim. I njih često čak ne izražavaju otvoreni rasisti.

Mnoge dobronamerne ljude su iskustvo i kulturološka istorija navela ka stavovima koje ne podržava ljudska genetika.

Na primer: verovanje da su studenti iz Istočne Azije urođeno bolji u matematici, crnci imaju prirodan osećaj za ritam ili Jevreji su dobri sa novcem.

Mnogi od nas znaju nekoga ko razmišlja na taj način.

Doktor Adam Raderford, genetičar i voditelj na BBC-ju, kaže: "Rasizam se danas u javnosti izražava otvorenije nego u bilo koje vreme kog se ja sećam i naša je dužnost da mu se suprotstavimo činjenicama."

Evo kako oboriti pet rasističkih mitova uz pomoć nauke i činjenica.

MIT BR. 1: DNK belaca i crnaca potpuno su drugačiji

Svi ljudi dele skoro ceo DNK sa svima drugima/Getty Images
Primarni pigment u ljudskoj koži je melanin. On služi tome da nas zaštiti od sunca.

On upija sunčeve ultraljubičaste zrake pre nego što mogu da unište folnu kiselinu, jedan od ključnih vitamina u našem telu.

Mnogi geni učestvuju u biohemijskim putevima koji za rezultat imaju proizvodnju melanina. Prirodne varijacije u tim genima ključni su uzrok za čitav spektar tonova boje kože kod ljudi.

Stoga, najveća genetska razlika u okviru ljudske rase može se naći između belaca i crnaca, je li tako? E, pa nije.

Kao prvo, skoro svi ljudi dele skoro čitav svoj DNK - činjenica koja dokazuje da je naše zajedničko poreklo iz Afrike.

Kao drugo, postoji veća genetska raznolikost na afričkom kontinentu nego u ostatku sveta zajedno.

Dva čoveka iz dva različita plemena u Južnoj Africi biće genetski različitiji nego Šrilankanac, Maor i Rus.

Mi možda kategorišemo ljude kao bele, crne ili smeđe, ali ove vizuelne varijacije ne odslikavaju precizno genetske razlike - ili pre sličnosti - koje postoje između nas.

MIT BR. 2: Postoji "rasna čistota"

"Rasna èistota je èista fantazija"/Getty Images
O određenim oblastima, teritorijama ili narodima razmišljamo kao o izolovanim - ili fizički, ili kulturološki - a te granice doživljavamo kao nepremostive.

Ali to nam ne govori ni istorija ni genetika. Štaviše, nijedna zemlja nije statična.

"Ljudi su se selili po svetu tokom čitave istorije i imali seks kad god i gde god su stigli", kaže doktor Raderford.

Ponekad su to velike selidbe u kratkom vremenskom periodu.

Češće su ljudi uglavnom statični tokom nekoliko generacija - i to može da deluje kao geografsko ili kulturološko sidro.

"A opet svaki nacista ima jevrejske pretke", kaže doktor Raderford. "Svaki beli suprematista ima pretke na Bliskom istoku. Svaki rasista ima afričke, indijske, istočnoazijske pretke, baš kao i svako drugi."

"Rasna čistota je čista fantazija. Kod ljudi ne postoji čista krv. Samo polutani obogaćeni krvlju mnoštva", kaže on.

MIT BR. 3: "Nemačka Nemcima", "Turska Turcima" (i druge varijacije)

A 1972 protest in the UK calling for an end to immigration/Getty Images
Neki ljudi osećaju veliku teskobu zbog migranata i izbeglica koji dolaze u njihovu zemlju, što je fenomen koji se u poslednje vreme doživljava na mnogim mestima u svetu.

Među skorijim primerima, divljanje vatrenim oružjem prošlog meseca koje je započelo u nargila baru u Hanauu, u Nemačkoj, bilo je motivisano ultradesničarskom doktrinom da se isteraju ili pobiju imigranti.

Oni na krajnjoj desnici odavno izražavaju bes u obliku epiteta: "Nemačka Nemcima", "Francuska Francuzima", "Turska Turcima" i "Italija Italijanima", često korišćenim anti-imigrantskim izrazima među ultradesničarkim grupama.

"Vrati se odakle si došao" uvredljiv je izraz koji odjekuje širom sveta.

A zapravo, zemlje kao što su Nemačka, Francuska, Turska i Italija imale su imigraciju tokom čitave svoje istorije. Štaviše, skoro svako drugi jeste.

Britanska ostrva, na primer, bila su dom za migrante otkako su se odvojila od kontinenta pre oko 7.500 godina.

Pre nego što su ga preuzeli Francuzi 1066. godine, taj deo sveta osvajali su Vikinzi, Anglosasi, Huni i desetine drugih manjih plemena i klanova.

A čak i pre toga, tu su vladali Rimljani, koji su opet došli iz svih delova međukontinentalnog carstva, koje se prostiralo sve do podsaharske Afrike i Bliskog istoka.

Još pre toga, pre oko 4.500 godina, Britaniju su uglavnom naseljavali farmeri, koji su stigli iz Evrope preko nekadašnjeg neprekinutog terena između Holandije i Istočne Anglije.

Na osnovu DNK dokaza, mislimo da su verovatno imali maslinastu kožu, tamnu kosu i smeđe oči.

A pre njih su tu bili lovci-sakupljači, koji su imali još tamniju kožu.

Dakle, kad političke partije ili čak rasisti kažu: "Francuska Francuzima" ili "Italija Italijanima" i govore o "domorodačkim" narodima… na koga tačno misle?

MIT BR. 4: Genealoški test može da dokaže da je neko 100 odsto beo

You carry DNA from only half of your ancestors dating eleven generations back/Getty Images
Genealogija i poreklo nas fasciniraju - a posebno rasiste.

Internet stranice kao što su Stormfront posećuju beli nacionalisti, beli suprematisti i antisemitski članovi koji izlažu teorije o negiranju Holokausta i opsednuti su populacionom genetikom.

Oni koriste glavnotokovske genealoške testove, kao što su oni koje nudi Ancestri DNA, da bi "dokazali" da su 100 odsto beli i nejevreji.

Međutim, logika im ništa ne valja.

DNK može da vam kaže neke zanimljive stvari o vašoj porodičnoj istoriji - i veoma je korisna za identifikovanje bliskih članova porodice kao što su izgubljena braća i sestre ili biološki roditelji - ali njihove moći su duboko ograničene fundamentalnom biologijom.

Tokom vremena, potomci počinju da se lišavaju DNK pravih predaka i količina koja nestane tokom generacija je ogromna.

Vi nosite DNK samo polovine svojih predaka koji datiraju jedanaest generacija unazad. Dakle, moguće je da genetski više nemate veze sa ljudima od kojih ste zapravo potekli još u 18. veku.

"Vi potičete od mnoštva, iz čitavog sveta, od ljudi koje mislite da poznajete i još više od onih o kojima ne znate ništa", kaže doktor Raderford. "Nećete imati značajnu genetsku vezu sa mnogima od njih."

5. Crnci bolje trče od belaca

Èini se da ovu pogrešnu ideju najviše hrane naizgled lake pobede Usaina Bolta/Getty Images
Poslednji belac koji je trčao u finalu trke na 100 metara na Olimpijskim igrama učinio je to 1980. godine.

Od tada su crni sportisti dominirali modernom erom sprinta. To potpiruje rasprostranjeno verovanje da ljudi afričkog porekla imaju prednost u sportu zbog genetskog nasleđa.

"Možda postoje probabilistička predviđanja koje neko može da donese o etnicitetu i sportskim uspesima na osnovu genetike", kaže doktor Raderford, "ali ona bi u najboljem slučaju bila veoma slaba."

U stvarnosti, genetika sportskih uspeha enormno je složena.

Postoji mnoštvo faktora u fiziologiji fizikalnosti, uključujući veličinu srca, efikasnost kojom upijate kiseonik i oporavak mišića, kaže Raderford.

I to su relativno dobro shvaćeni fenomeni koji zaista imaju neku genetsku osnovu. Ali postoje i druga fizička svojstva (kao što su fleksibilnost i koordinacija) koji su manje dobro shvaćeni.

Uz sve to, postoji i psihološka dimenzija: odlučnost, koncentracija i sklonost rizicima, na primer.

Znamo da ljudi koji su dobri u sportovima eksplozivne energije obično imaju veću proporciju ćelija mišića "brzog prekidača" i koji brže obrađuju energiju.

Genetika koja se krije iza svega uključuje gen po imenu ACTN3.

Studije su pokazale da je verovatnije da elitni sportisti u sportovima moći i snage imaju kopije R-tipa ACTN3-a. Istraživanje ukazuje na to da se ovaj gen pojavljuje u većoj proporciji kod Afro-Amerikanaca (96%) nego kod belih Amerikanaca (80%).

To pruža neznatnu prednost Afro-Amerikancima širom populacije za uspehe u sportovima eksplozivne energije - ali ne može ni približno da objasni razliku između broja afro-američkih sprintera i belih konkurenata.

Kad bi se sve svodilo na samo taj jedan gen, mogli biste da očekujete da vidite šest crnih elitnih sprintera na svakih pet belih trkača.

Adam kaže da je ovo uprošćena analiza, ali da je i dalje dobar primer kako se genetika ne uklapa u rasne stereotipe u sportu. Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: