Hokej u Srbiji: Bez leda, bez novca, ali s mnogo ljubavi

Najbrži kolektivni sport svetu se na Balkanu igra gotovo 100 godina. U poslednje vreme stanje nije baš najbolje, ali hokejaši se bore koliko mogu.

BBC

Izvor: BBC

Utorak, 26.03.2019.

08:15

Hokej u Srbiji: Bez leda, bez novca, ali s mnogo ljubavi
Hokej te uèi brzom razmišljanju, što može da bude veoma korisno u životu, kaže Milovanoviæ/Vladan Drozdik

Dve kike, vezane roze gumicama, vire ispod hokejaške kacige. Na leđima, iznad broja 71, piše - Katarina.

Ledenom dvoranom Pionir odzvanjaju bliski susreti štapova i paka, tu i tamo se čuje škripa klizaljki i leda, dok trenerov glas daje instrukcije i savete.

Mlade nade beogradskog Partizana treniraju.

Desi se i da neko padne, ali se brzo podigne i nastavi dalje, od čega bi mogla da se napravi dobra životna filozofija.

Na ledu su, između ostalog, jedan Veselinović sa brojem 14, Đukić i Gavrić koji nose 10, kao i Martinović kojem na leđima piše 86.

Izvesni Munja se odlučio za 12.

Međutim, uskoro niko od njih neće moći da kliza, jer krajem aprila Ledena dvorana Pionir ostaje bez leda i fajront traje do pred kraj leta.
Mladi hokejaši Partizana slušaju šta trener ima da im kaže/BBC
Pritom, na teritoriji Srbije ukupno postoji "tri i po klizališta", na kojima leda u proseku ima tek za nekoliko meseci, nakon čega hokejaši moraju da se snalaze kako znaju i umeju.

To ponekad znači rolere, hokej na betonu i svima omiljene "suve treninge".

"Zamislite da treniramo vaterpolo i da smo šest meseci u bazenu, a onda nam neko izvuče vodu i mi se samo dodajemo", kaže za BBC na srpskom Vladan Drozdik iz HK Vojvodina.

"I onda ti kažeš da se baš lepo dodaješ i šutiraš, ali si slab plivač... 'Pa ništa, dođi kad naučiš da plivaš'".

Led

Ledena dvorana Pionir je od 1978. godine dom beogradskim hokejašima i ljubiteljima klizanja/BBC
Beograd je ove nedelje domaćin Svetskog prvenstva za hokejaše mlađe od 18 godina - Druga divizija, B grupa - a u aprilu Svetskog prvenstva za seniore.

Međutim, najbržem kolektivnom sportu na svetu u Srbiji nimalo nije lako.

Najveći problem je infrastruktura, jer u tri hokejaška centra - Beograd, Novi Sad, Subotica - nema dovoljno leda za sve.

"Imamo led od sredine septembra do početka maja ili kraja aprila, a u svim zemljama taj period traje 11 meseci. To je veliki hendikep", kaže za BBC na srpskom predsednik Saveza hokeja na ledu Marko Milovanović.

"I kad bismo došli u situaciju da imamo pet ili šest vrhunskih klubova, ne bismo imali gde da klizamo... Ne bi bilo uslova za takmičenje, jer nema leda".

A nema ni mnogo klubova - tu su Zvezda, Partizan, Vojvodina, NS Stars i Spartak, od čega se samo beogradski i novosadski crveno-beli takmiče u seniorskoj konkurenciji. Reč je Internacionalnoj hokejaškoj ligi, u kojoj učestvuju i timovi iz Slovenije i Hrvatske.

Problem je i novac, kojeg, naravno, nema, a hokej je veoma skup sport - redovno se kupuje mnogo opreme, a proces dolaska do pristojnog hokejaša prilično je dug.

Na primer, budući hokejaš trebalo bi da počne da trenira već sa tri-četiri godine, kada uči osnove i pokušava da ne bude kao Bambi na ledu i da trenira čitavu deceniju.

"Ne može dete, kao na fudbalu, da u šestom razredu dođe sa ulice i bude najbolje u ekipi", kaže Drozdik, koji u Vojvodini radi sa mlađim kategorijama.

"Za učenje hokejaškog klizanja su potrebne su godine. Manja deca se manje boje, ali sporije uče, dok starijima ide malo brže, ali su njihovi vršnjaci već daleko", ističe Drozdik.

Tu se opet nameće pitanje leda kojeg nema dovoljno ni za one koji su voljni da toliko dugo treniraju.

"Sa tri i po klizališta u Srbiji ne može... To je kako da trčiš maraton, a treniraš na stazi od 100 metara", navodi Uroš Brestovac iz subotičkog Spartaka.

"Mada, ne želim da kukam i plačem. U ovakvim uslovima, svi smo odlični. Svi. I Zvezda i Partizan i Novi Sad i Subotica. Možete da dovedete NHL trenera, ni on neće uraditi mnogo više".

Na trening u Mađarsku

Mali Spartakovci redovno prelaze granicu i idu u Maðarsku da bi trenirali/Uroš Brestovac
Najekstremnija situacija je upravo u Subotici, gde još od 1945. živi hokejaški klub Spartak.

"Imamo samo otvoreno klizalište i osuđeni smo na maksimalno tri meseca leda - od decembra do kraja februara", kaže Brestovac za BBC.

"U ta tri meseca treba uračunati jedan Božić, drugi Božić, Novu godinu, vreme kad pada kiša, sneg... Kad sve to sabereš zapravo dobiješ dva meseca leda, što je apsolutno nedovoljno".

Takva situacija je pre 40 godina bila u većini gradova u regionu u kojima se igra hokej, ali su oni u međuvremenu dobili ledene dvorane ili barem neku vrstu zatvorenih klizališta.

"Jedino je kod nas ostalo ono što je bilo pre Hrista", ističe Brestovac.

Zbog toga je Spartak spas našao preko granice - u Mađarskoj.

"Da bismo držali korak sa ostalima, napravili smo saradnju sa mladim klubom iz mesta Kiškereš, koje ima oko 15.000 stanovnika i nema dovoljno dece koja će trenirati.

"U selekcijama ispod 12 i ispod 14 godina smo se fuzionisali i zajednički nastupamo u prvenstvu Mađarske, kad nema leda u Subotici".

Brestovac ističe da ta saradnja obuhvata svu decu, a ne samo najbolje, pa svi imaju pravo da odu na klizanje u Mađarsku. Doduše, na trening putuju 75 kilometara u jednom pravcu i to u drugu državu.

"Roditelji ih voze dva puta nedeljno, a kada su utakmice klub pošalje autobus na granicu, koju deca peške pređu i onda idu sa njima do Debrecina, Budimpešte ili gde već treba da igraju", ističe on.

A odakle Mađarima novac?

"Sistem je tako uređen da se onima koji daju novac za sport to odbija od poreza. Dve su opcije - na primer, možeš 1.000 dinara da platiš državi ili 950 državi, a 50 za sport, ali svakako moraš da daš tih 1.000 dinara".
Vojvodina u mlaðim kategorijama ima selekcije do šest, osam, 10, 12 i 15 godina/Vladan Drozdik

U Novom Sadu, ej

Situacija u Novom Sadu - u kojem postoje Vojvodina i NS Stars - malo je bolja nego ranije, ali i dalje prilično teška.

Njihovi hokejaši barem imaju Spens, iako ni on nije u najboljem stanju.

"Pre nekoliko godina nam je sezona počinjala prvog novembra i to nisu bili nikakvi uslovi. Sad počinje prvog oktobra i traje do kraja marta, pa je moguće barem nešto uraditi", kaže za BBC na srpskom predsednik NS Starsa Dragoslav Pajić.

Njegov klub ima sve selekcije do 15 godina, koje se dobro nose sa vršnjacima. Međutim, za razliku od Subotice, stariji su ti koji odlaze preko granice.

"Čim završe osnovnu školu, ako misle da nastave da se bave hokejom, naša deca idu u Maribor, koji im nudi besplatno školovanje i led od avgusta do kraja aprila, pa je više od 20 naše dece tamo".

On ističe da bi sve bilo znatno bolje kad bi Novi Sad imao led od 1. septembra.

Međutim, kako kaže, postoji problem i sa klizalištem u Spensu, koje je staro i ekonomski neisplativo zbog skupih sati leda, pa je potrebno novo klizalište čije će održavanje biti jeftinije.

A kako doći do njega?

"Mora država da pomogne", odgovara Pajić, ističući da je u njegovom gradu problem dobiti zemljište.

"Inicijativa bi svakako trebalo da krene od republike, ali bi i klubovi, naravno, trebalo da učestvuju u nekom delu finansiranja".

Drozdik iz HK Vojvodina ističe i neke "običnije" probleme, kao što su termini treninga u Spensu koji "vremenski nisu prilagođeni deci", kao i problem nedostatka stručnih kadrova.

On ima i predlog kako bi sport mogao da se razvije: "U Vojvodini ima dosta mađarskih i slovačkih sela, kao što su Ruski Krstur ili Bački Petrovac, čija deca hokej imaju u duši. Kad bi se tamo podiglo barem klizalište sa tendom..."

Večiti rivali

Štapovi èekaju poèetak plejof meèa IHL lige izmeðu Zveezde i Vojvodine/BBC
Situacija u Beogradu je bolja, ali to ne znači da problema nema.

Opet se sve vrti oko leda - Zvezda i Partizan se guraju u Ledenoj dvorani Pionir.

Dok Katarina i Munja jure pak po ledu, direktor crno-belih Aleksandr Jakovljević kaže da je jedna dvorana za grad veličine Beograda - malo.

"Beograd je veliki grad, imamo dosta dece, ali jedan led je malo. Naročito kad se ima u vidu da ovde rade dva velika kluba - Partizan i Zvezda", navodi Jakovljević, ističući da bi još jedna hala "spasla stvar".

Ovako osam meseci imaju led, a četiri meseca su "sakati": "Svi počinju da treniraju u avgustu, a tad smo svi još na grčkom moru".

Jakovljević kaže da je situacija u Srbiji apsurdna.

"Da bi došao do sredstava za razvoj, moraš prvo da napraviš rezultat. To nije normalno. Kako da to uspeš ako ništa ne ulažeš?"

"U tim uslovima mi tek ponekad uspemo da bljesnemo i pobedimo bogatije i veće klubove ili zemlje. To je sve stvar talenta. Bog je talenat verovatno delio ravnomerno, ali nama je malo više dao za timske sportove", navodi Jakovljević.

Direktor Partizana kaže da se u takvim okolnostima hokej "nadljudskim naporima održava na površini".

"Imamo sreće da smo olimpijski sport i u tom smislu imamo određenu pomoć države i grada. Malo oni, malo sponzori i dobri ljudi koji osećaju odgovornost i hoće da nam pomognu... Bez toga ovaj sport bi se ugasio".

Stanje u njegovom klubu nije nimalo lako.

"S obzirom na to da je Partizan najuspešniji srpski hokejaški klub u istoriji i kakav je bio u vreme one Jugoslavije i sad... To je nebo i zemlja".

Partizan je 11 godina u nizu, od 2006. do 2017. godine, osvajao prvenstvo Srbije, kao i dva puta regionalnu Slohokej ligu. Međutim, crno-beli danas nemaju seniorski tim jer su, prema Jakovljevićim rečima, sve krenuli iz početka, od mlađih kategorija.

"Od ove godine smo ušli u regionalnu Karpatsku ligu, koja je pod okriljem Slovačkog saveza. Igra se turnirski, po kup sistemu... To nam odgovara jer ne moramo mnogo da putujemo, pa tu uštedimo, a liga je kvalitetna, jer igraju klubovi iz razvijenijih zemalja".
Zvezda je u plejofu savladala Vojvodinu i u Beogradu i u Novom Sadu/BBC
Nekoliko dana kasnije, ponovo u Ledenoj dvorani Pionir, predsednik Zvezde, Goran Đaković, za BBC na srpskom kaže da mu je važniji opstanak kluba od uspeha.

"Na čelu crveno-belih sam 16 godina, a nikada nisam umeo da klizam", kaže kroz osmeh.

Poslednjih godina Zvezda je preuzela primat od najvećeg rivala, a Đaković ističe da je dominacija Partizana bila "zasnovana na seniorskoj selekciji".

"Zvezda je pre deset godina prepoznala da moramo da radimo od baze i u sezoni 2017/2018 smo prvi put ubrali plodove našeg načina rada - bili smo prvaci u svim kategorijama".

Kako navodi, to jeste uspeh, ali ne znači da je sve gotovo, jer je cilj finansijska stabilnost kluba.

"Mora još da se radi. Sad bih potpisao da Zvezda bude druga ili treća u svim kategorijama, ako će klub opstati".

Podele

Sreðivanje leda u Ledenojo dvorani Pionir/BBC
Bilo je i perioda kada su "večiti rivali" prisno sarađivali. Barem neko vreme.

Te 2016. godine osnovan je HK Beograd, sa ciljem da u njemu igraju najbolji hokejaši, a koji je nastupao u MOL ligi, sa timovima iz Mađarske, Rumunije i Austrije.

"Ideja je bila da svi klubovi imaju što više hokejaša u mlađim kategorijama, da bi se sport omasovio, a da se onda najbolji slivaju na jedno mesto i igraju ozbiljan hokej", navodi Marko Milovanović.

Međutim, ubrzo je sve propalo. Šta se desilo? Srbi su se, gle čuda, podelili i posvađali.

Jakovljević kaže da je HK Beograd igrao profesionalni hokej, a da je sve sada na amaterskom nivou.

"Da je bilo razuma, on bi opstao. Bio je vizija budućnosti, ali klubaštvo je nadjačalo. Partizan je bio spreman da ceo klub stavi u taj pogon, ali ne može bez učešća i jednih i drugih. Na kraju se završilo fijaskom, nažalost", ističe direktor crno-belih.

Kako navodi, svima bi cilj trebalo da bude što bolji nacionalni tim, a HK Beograd je bio put do toga.

Ima li sad saradnje Zvezde i Partizana?

"Kako kad, nekad da, nekad ne, ali ne mogu da kažem da ljubav cveta. Trudimo se da ne smetamo jedni drugima i savez se trudi da održi kakav-takav nivo. Jednostavno, mnogo smo opterećeni imenima... Partizan, Zvezda... Taj rivalitet se previše preneo sa fudbalskih tribina. Mislim da je to besmisleno i ne vidim u tome budućnost".

Jakovljević kaže da Partizan bolje sarađuje sa klubovima iz Vojvodine, nego sa onim sa kojim živi pod istim krovom.

"To je nenormalno, ali je nažalost tako. To je preslikano stanje društva, svi su polarizovani, jedni su crveni, drugi crni, jedni za ove, drugi za one... To ne vodi nigde".
Vitrine crveno-belih hokejaša/BBC
Međutim, prvi čovek Zvezde kaže da saradnja klubova "nije postulat ni sporta, ni biznisa".

"Pokušali smo sa HK Beogradom i to nije dalo spektakularne rezultate. Ne mislim da je to dobro i da na tome treba sve bazirati. Zdravo rivalstvo je dobro, iz toga ide konkurencija, želja da budeš bolji i to je nešto što čini strategiju svakog kluba", kaže Đaković.

O saradnji sa Partizanom kaže da postoje dogovori oko termina treninga u Pioniru, ali da oko toga "obaraju ruke".

"Praviti od dva kluba jedan... Taj klub nema navijače, nema ništa i to je bila manjkavost od samog starta. I finansijska podrška je bila skromna, govorim o gradu pre svega", navodi on.

Đaković ističe i da su za profesionalan klub potrebni profesionalni igrači.

"Mi imamo momke u prvom timu koji mahom studiraju i dvojicu-trojicu koji rade. Oni ne mogu da odsustvuju na 15 dana zbog gostovanja po Rusiji, Mađarskoj ili gde već. Kada će da studiraju, uče, polažu kolokvijume... To je neka druga dimenzija".

Brazilci

Srbija i Crna Gora protiv Norveške 2004. godine/ALF OVE HANSEN/AFP/Getty Images
U takvim okolnostima najbolji mladi srpski hokejaši izlaze na polaganje velikih ispita, i to pred domaćom publikom.

Mladi su nedavno veliki ispit položili sa desetkom, osvojivši u Zagrebu Svetsko prvenstvo Druge divizije B grupe. Redom su pali Meksiko (6:1), Hrvatska (4:1), Izrael (5:0), Belgija (5:1) i Holandija.

I kakve su im šanse na prvenstvu?

"Mladi imaju veliku priliku", kaže prvi čovek srpskog hokeja Marko Milovanović.

"Igrači iz Zagreba će biti kostur tima, dobro se poznaju, sjajni su momci i uz pomoć publike zreli su da ponove uspeh. Moram da istaknem Dragovića, koji je bio sjajan u Zagrebu, a tu je i Savović iz Čikaga".

Kod seniora je situacija nešto komplikovanija.

"Ne što se tiče nas, tu je jasna slika. Imamo samo igrače iz Zvezde i Vojvodine, uz nekoliko njih koji igraju u inostranstvu", jasan je Milovanović.

"Međutim, ne znamo kakvi će biti protivnici, jer bi njihovi hokejaši iz ruskih klubova tad mogli da igraju u plejofu tamošnje lige. U zavisnosti od toga biće oslabljeni ili u najjačem sastavu".

Pošto u Srbiji nema mnogo onih koji prate hokej, možda bi im bilo jasnije kakva je reprezentacija Srbije ako bismo napravili poređenje sa fudbalom.

Milovanović ističe da je to teško, jer je hokej mnogo drugačiji.

"Koliko su velike nacije otišle od ostalih... To je nebo i zemlja. Na primer, kad u fudbalu igraju Brazil i neko dosta slabiji, onda njihovi igrači barem mogu da podjednako trče i taktički smetaju Brazilcima. U hokeju toga nema, razlike su enormne".

Ipak, kako navodi, Srbija je u svetu negde na sredini "i teži ka gornjoj polovini", mada on ni time nije zadovoljan.

"U sportu sam motivisan da pobeđujem i to je to. Naravno, bitni su edukacija dece i društvena odgovornost, ali rezultat je broj jedan".
Mladi hokejaši Spartaka mogu da klizaju u svom gradu samo tri meseca godišnje/Uroš Brestovac

Budućnost

Za hokej se kaže da je najbrži kolektivni sport na svetu/Getty Images
Na kraju, može li se živeti od hokeja u Srbiji?

"Ne. Ne može", odmah odgovara Brestovac.

"Nekoliko entuzijasta se bavi ovim sportom samo zbog velike ljubavi. Ima tu udela i srpskog inata, ali ko misli da će njegovo dete od hokeja zaraditi ne znam ni ja kakve pare, na pogrešnom je mestu".

A da li će hokej preživeti?

"Hoće", takođe odmah odgovara Drozdik.

"Nažalost, veoma je teško pošto su troškovi ogromni, ali mi u Srbiji ne odustajemo lako, ne samo od hokeja, nego od bilo čega".

Pajić kaže da hokej "opstaje već godinama, pa će opstati i sad":

"Da znate, potrebno je zaista mnogo volje, želje i ljubavi da bi se nešto napravilo u hokeju. Već 20 godina pričaju da je klizalište u Spensu pred raspadom, kako je loše... Kad bismo dobili samo malo bolje uslove, rezultati bi bili mnogo bolji".

Đaković pominje privatizaciju klubova, dok iz Partizana navode da je cilj samo jedan.

"Pobednici u hokeju su svi koji ostanu do kraja. A to je teško. Samim tim je svaki rezultat koji napravimo na međunarodnoj sceni veliki".

"Pobednici su svi koji opstanu", kažem mu.

"Tako je, tako je. To je zaključak".

A zašto hokej?

"Možda i ne znam da objasnim zašto volim hokej", navodi Marko Milovanović kroz osmeh.

"To je način života, uvuče ti se pod kožu... Toliko ga volim da ne znam kako da opišem. Jednostavno, eto, volim hokej".

Milovanović ističe i neke prednosti za decu i roditelje.

"Iznad leda nema nikakvih virusa, bakterija i alergena, a dobar je i za astmatičare. Ali potrebne su brze reakcije - moraš brzo da donosiš odluke i svaku grešku možeš skupo da platiš. Tako je i u životu.

"Plus je moguće dobiti stipendije na vrhunskim univerzitetima, tako da daje mogućnost za školovanje kroz sport. Naročito za devojčice".

Eto, možda baš za jednu Katarinu.

Mada bi i Munja mogao da nešto uradi. Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: