Pre 20 godina, 24. marta 1999. godine u 19 sati i 41 minut, prvi projektili koje su ispalile snage NATO-a pogodili su ciljeve u okolini Prištine.
Time je počela vojna akcija NATO-a koja je nosila zvanično ime "Saveznička snaga" i trajala je narednih 78 dana.
Prema zvaničnim objašnjenjima Alijanse, pokrenuta je da bi se zaustavila humanitarna katastrofa i progon Albanaca na Kosovu koje su sprovodile srpska policija i jugoslovenska vojska.
Tokom dva i po meseca, bombardovani su vojni ciljevi, kasarne, postrojenja, ali i civilni objekti - bolnice, fabrike, mostovi, pruge, ostala infrastruktura, medijske kuće i predajnici, skladišta energenata.
Preciznih i zvaničnih podataka o broju žrtava u Jugoslaviji nema ni dve decenije nakon bombardovanja - procene se kreću od nekoliko stotina, do nekoliko hiljada stradalih.
Šta je prethodilo bombardovanju?
Od 6. februara 1999. godine u dvorcu u francuskom Rambujeu, delegacije Srbije i kosovskih Albanaca 17 dana bez uspeha su pregovarale o mirovnom rešenju krize na Kosovu.
Sukobi Oslobodilačke vojske Kosova i bezbednosnih snaga Srbije i Jugoslavije sporadično su trajali tokom 1996. i 1997. godine, da bi eskalirali tokom 1998. godine.
Pregovori su završeni bez uspeha, pa su se pregovarači okupili na dodatnih četiri dana razgovora u Parizu, 15. marta 1999. godine.
Kada je i ta runda pregovora završena neuspehom - kosovski Albanci prihvatili su predlog sporazuma, dok ga je zvanični Beograd odbio - a američki izaslanik Ričard Holbruk bez uspeha posetio Beograd 22. marta, NATO je bio spreman na pokretanje vojne akcije.
Kao osnova za intervenciju uzeti su i izveštaji misije OEBS-a Vilijema Vokera, posebno o ubistvima u selu Račak.
Ujedinjene nacije nikada nisu donele rezoluciju o intervenciji NATO snaga u Jugoslaviji.
Koliko je ljudskih žrtava bombardovanja?
Srbija ni posle dve decenije ne poseduje zvanične podatke o broju poginulih civila tokom NATO bombardovanja - u izveštajima domaćih agencija i medija spekuliše se ciframa od 1200 do 2500 ljudi, dok se navode podaci o oko šest hiljada ranjenih civila.
Prema podacima Hjuman Rajts Voča (HRV), organizacije koja se bavi ljudskim pravima, u bombardovanju je stradalo između 488 i 527 civila.
U izveštaju HRV navodi se da je identitet žrtava poznat u 69 od 90 slučajeva.
Slični su podaci Fonda za humanitarno pravo, prema kojima je tokom bombardovanja stradalo 542 ljudi.
S druge strane, iako su i ti podaci dugo bili predmet spekulacija i različitih tumačenja, podaci o broju stradali pripadnika srpske policije i jugoslovenske vojske zvanično su objavljeni.
Prema medijskim podacima, gubici NATO-a bila su dva poginula, četiri povređena i tri zarobljena vojnika.
Tokom 78 dana bombardovanja gađane su brojne fabrike, putevi i pruge, mostovi i druga infrastruktura, energetska postrojenja.
Vlada tadašnje Savezne Republike Jugoslavije izračunala je materijalnu štetu od 100 milijardi američkih dolara.
Grupa tadašnjih nezavisnih ekonomskih eksperata G17 u studiji "Završni račun" objavila je da je ukupna šteta procenjena na oko 30 milijardi dolara.
Prema podacima srpskih medija, u bombardovanju je uništeno i oštećeno 25 hiljada stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga.
Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno.
Kako je sve završeno?
Posle 78 dana bombardovanja, delegacije NATO-a i Savezne Republike Jugoslavije potpisale su sporazum u makedonskom gradu Kumanovu.
Sporazum je predviđao principe po kojima će se Vojska Jugoslavije (VJ) i snage MUP-a Srbije povući sa Kosova, a snage NATO-a ući na tu teritoriju.
U ime NATO-a, sporazum je potpisao general Majkl Džekson, dok su delegaciju SRJ činili policijski general Obrad Stevanović, general VJ Svetozar Marjanović, predstavnici Ministarstva inostranih poslova.
Sporazum je prethodno usaglašen u diplomatskoj misiji međunarodne trojke koju je predvodio finski diplomata Marti Ahtisari, a činili su je još američki diplomata Strob Talbot i specijalni izaslanik ruskog predsednika Jeljcina, Viktor Černomirdin.
Poslednje bombe na teritoriju SRJ pale su 10. juna 1999. godine, oko 13 časova i 30 minuta, na teritoriju sela Kololeč, u opštini Kosovska Kamenica.
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.
Veruje se da je na slici, za koju se mislilo da je izgubljena poslednjih 100 godina, jedna od ćerki Adolfa ili Justusa Lizera, braće iz bogate porodice jevrejskih industrijalaca.
Komentari 5
Pogledaj komentare