Skupština bez opozicije: šta se desi kada nestanu stranke

Jednokratni izlazak iz Skupštine samo je razgolitio nemoć srpske opozicije.

BBC

Izvor: BBC

Četvrtak, 12.04.2018.

12:02

Skupština bez opozicije: šta se desi kada nestanu stranke
Pristalice Demokratske stranke nekada su mogle da napune Beogradsku arenu, danas njihova partija ne prelazi izborni prag/DIMITAR DILKOFF

Poslanici četiri opozicione stranke koji su juče u znak protesta napustili Skupštinu vratili su se jutros na nastavak zasedanja kao da se ništa nije dogodilo.

Ogorčeni zbog načina na koji je predsednica Skupštine Maja Gojković vodila sednicu, poslanici Demokratske stranke, Nove Srbije, Socijaldemokratske stranke i Kluba nezavisnih poslanika izašli su iz sale.

Gojković im je poželela "srećan put", a sednica je u parlamentu nastavnjena kao da ništa nije bilo.

Poslanici su se danas vratili u salu, ali izgleda da njihovo prisustvo, kao ni odsustvo, ne utiču na rad skupštinske većine koja radi kao dobro podmazana mašina.

Iako još imaju poslanike u republičkom parlamentu, organizovane opozicione partije su praktično nestale sa scene, što se jasno pokazalo na nedavnim beogradskim izborima.

Nasuprot vlasti stoje samo slabo organizovani pokreti i pojedinci.

Sa druge strane, na vladajućem polju dominiraju naprednjaci i socijalisti - jedine dve liste koje su u gradski parlament ušle u statusu stranke.

U najvećoj vladajućoj partiji, Srpskoj naprednoj stranci, nisu odgovorili na poziv da za BBC govore o novonastalim uslovima na političkoj sceni.

Posle Demokratske stranke Srbije, čiji je rejting u "slobodnom padu" gotovo čitavu deceniju, ispod cenzusa je po prvi put ostala i Demokratska stranka.

Zašto su nestale opozicione stranke

Dragan Ðilas (levo) bez stranke postao je najjaèa opozicija u Beogradu, Boris Tadiæ (desno) ni u koaliciji stranaka nije prešao cenzus/ALEXA STANKOVIC
Dragan Đilas bio je lider upravo Demokratske stranke, ali je na gradske izbore izašao predvodeći listu koja se registrovala kao zaseban pokret - i postigao bolji rezultat od stranke koju je napustio, a koja je predvodila svoju koaliciju.

"Nestanak opozicionih stranaka bi se vrlo malo primetio u Srbiji - parlament već ne funkcioniše jer se vreme opoziciji oduzima lažnim amandmanima, u većini medija nema opozicije."

Daleko više vremena za analizu pada rejtinga imaju u Demokratskoj stranci Srbije.

U njoj je već 26 godina Dragan Maršićanin koji je u partiji ostao i kada je ona ostala daleko od nekadašnjih rezultata na osnovu kojih je i on došao do mesta predsednika republičke Skupštine.

"Osnovni razlog pada rejtinga starih stranaka jeste razočaranje birača u politiku koju su te stranke provodile dok su bile na vlasti", kaže Maršićanin za BBC.
DSS je imala predsednika države, premijera, predsednika Skupštine (Dragan Maršiæanin, na slici) - danas nema ni cenzus/KOCA SULEJMANOVIC

Da li se Srbija vratila na početak višestranačja

Potpis Vladimira Gligorova nalazio se na listi osnivača Demokratske stranke u trenutku ponovnog uspostavljanja višepartijskog sistema u Srbiji, samo mesec dana posle pada Berlinskog zida, u decembru 1989. godine.

Gligorov, danas saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije - daleko od srpske dnevne politike - kaže da bi iskustvo s kraja osamdesetih moglo da pomogne.

"Ideja je bila da je potrebna stranka koja će doći na vlast kada se Miloševićev režim uruši, a ne stranka još jednog vođe.

Slično bi imalo smisla i sada jer će se ovaj nelegitimni i nelegalni predsednički sistem, koji ne odgovara Ustavom propisanom parlamentarnom, urušiti sam od sebe jer je neodrživ", kaže Gligorov.

Ipak, čovek čija je lista dobila najviše opozicionih glasova Beograđana suprotnog je stava - stare ideje nisu za novo vreme.

"Ovo što radi SNS i njen lider predstavlja kršenje prava i procedura zarad efikasnosti partijskih organizacija koje su se poistovetile sa državom.

Organizaciono je nemoguće parirati onome ko se poistovetio sa državom.

Ne možemo mi napraviti jaču državu od Srbije", zaključuje Đilas.

Mogu li pokreti da zamene partije

BBC
Opozicioni pokreti nisu novost u novijoj partijskoj istoriji Srbije.

"Mi smo krajem devedesetih godina imali pokret Otpor.

Otpor je učestvovao u promovisanju ideje smene režima Miloševića, ali ga on nije promenio već stranke koje su izašle na izbore", kaže Dragan Maršićanin, čiji je DSS bio jedan od članova DOS-a.

Otpor se zaista i transformisao u političku stranku i na parlamentarnim izborima 2003. godine osvojio je samo 1,6% glasova.

Politikolog Dušan Vučićević sa Fakulteta političkih nauka kaže da pojava pokreta nije srpski fenomen.

"Izbori u Zapadnoj Evropi pokazuju isti trend - u Italiji Pet zvezdica, u Francuskoj Makronov pokret, u Nemačkoj Alternativa za Nemačku.

Tamo su uzroci ekonomska i migrantska kriza."

Koji su sledeći koraci

Imajući u vidu da je predvodio najuspešniju opozicionu grupaciju na beogradskih izborima, sa pažnjom se prati sledeći korak Dragana Đilasa.

"Moj predlog je da opozicione stranke prestanu da, kako one to kažu, rade na svom brendu i razvoju.

Treba da se ujedinimo i napravimo nešto novo - više od obične koalicije koja se formira na dva meseca pred izbore, a manje od unitarne stranke, jer svako ima neku specifičnost", kaže Đilas za BBC.

Svojim "naslednicima" u formiranju političkih partija, Vladimir Gligorov predlaže oslanjanje na one koji nisu već u dijaspori.

"Morali bi da naprave program za ljude u tridesetim godinama života, koji su spremni da ulože vreme i angažman jer žele da žive u toj zemlji. Da ta generacija ispravno sagleda gde su i ekonomske i političke mogućnosti zemlje." Dušan Vučićević, politikolog
  • "Ne verujem da vlast može da se menja putem pokreta, posebno onih koji idu zasebno. Moraće da se izgradi jedna ili dve opozicione stranke, koje će objediniti ono što je ostalo od resursa - ne da se ujedine lideri, nego infrastruktura i članovi, uz malo preostalog novca."
  • "Potrebno je da opozicija izađe sa konkretnim predlozima i rešenjima - makar na tribinama po Srbiji, kad su već mediji zatvoreni."
  • "Mi imamo hibridni režim, gde se kombinuju demokratska pravila i procedure i autoritarna praksa. Nijedan hibridni režim nije pao ako je opozicija išla u 10 kolona - ma koliko glasačima bilo teško da glasaju za nekog ko im nije prvi izbor."
Uz zaključak da se nismo vratili na početak višepartizma već i pre njega, Dragan Maršićanin kaže da, dok se od demokratskog poretka ne smisli bolji, jasno je da demokratije nema bez političkih stranaka.

Dodaje da je irelevantno da li će se oni zvati pokreti, stranke ili udruženja - sve dok služe sučeljavanju političkih ideja.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

17 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: