Honda Legend 3,5 V6

Prebacili smo Goricu Nešović iz običnog u auto oko čijeg volana se nalazi 95 raznih dugmića. Kako se snašla?

Često u emisiji Dizanje na Radiju B92 slušamo o Goričinim i Draganovim iskustvima u saobraćaju, o održavanju automobila i o drugim problemima sa kojima se vozači svakog dana susreću.

Automobili

Izvor: B92

Četvrtak, 13.11.2003.

15:06

Default images

Tekst i foto: Nemanja Pantelić

Gorica je prosečan vozač, ne čita auto revije i ne prati razvoj auto industrije pa me je jako zanimalo kako će reagovati kada sedne u auto čije vozačko mesto podseća na pilotsko.

Dok smo prilazili autu, Gorici sam objasnio da je Legend nešto najluksuznije što Honda može da nam ponudi i usput sam spomenuo da je auto dugačak skoro 5 metara, da ima više snage od 5 i po spojenih Yugo 55 motora i da bi prvo morala da pobedi kod Zeke Milionera pre nego što bi mogla da kupi i registruje ovaj auto.
Sela je u auto i stavila ključ u bravu. Odmah ju je uplašio elektro podesivi upravljač koji je sam počeo da se polako pomera prema njoj u poslednji memorisani položaj. Posle ovog procesa želela je da podesi sedište ali nije mogla da pronađe polugu za podešavanje. Za podešavanje sedišta električnim putem bilo je potrebno skoro dva minuta (postoje tri višefunkcionalna dugmeta).

Pokrenuli smo motor i kada su se svi sistemi podigli Gorica je postala obuzeta količinom informacija koje joj je auto slao preko zvučnika, instrumenata i ekrana a koje bi inače morala da obrađuje u samom toku vožnje. Nije uspela sama da podesi basove na audio sistemu niti da uključi klima uređaj.
širina: 1,84m, dužina: 4,95m, visina: 1,45m
Osnovne vozačke manevre uspela je da izvede (okretanja, parkiranje...) ali sve vreme bila je obuzeta veličinom vozila kojim upravlja.

Toliko operacija i podataka jednostavno previše je komplikovano za čoveka koji u svom autu ima ukupno deset dugmića, uključujući i sirenu.

Da bi se uspešno i sigurno upravljalo limuzinom ovog kalibra vozač mora tačno da zna raspored svih brojnih komandi i funkcija što zahteva par radnih sati na parkingu.
Gorica se po završetku probne vožnje pitala ko je stvarno u stanju da kupi i vozi Hondu Legend. Odgovorio sam joj da je to auto za direktora firme koji je u stanju da obavlja više zadataka u isto vreme, odnosno sposobnog za multi tasking dok juri na sastanak na drugom delu države.

Kada smo izašli iz kola rekla mi je: „Srbima je trebalo više od deset godina da nauče kako se koristi desni retrovizor, znaš kad ćemo ovo da ukapiramo. Nego, daj ti meni malo da vozim Hondu Jazz, ta mi je taman!“
Dok bi neiskusnom vozaču vožnja Legenda bila noćna mora strastveni ljubitelji automobila jedva bi dočekali priliku da je isprobaju.

Honda Legend košta 4 199 000 dinara (oko 50 000 evra po kursu 85.) i redak je prizor na našim ulicama jer je sa takvom cenom uleteo na teren tradicionalnlo opasnim igračima kod kojih je značka na haubi često presudan faktor:

BMW 530xi - 52 700 evra
Mercedes E 350 4 Matic 56 300 evra,
Audi A6 3,0 TFSI Quattro – 59 400 evra
i novajliji na našem tržištu Lexusu GS 300 Luxury - 50 900 evra
*cene sa sajtova uvoznika
Cifre koje sam vam nabacao po monitoru vasionske su i ovog puta nema potrebe da se bavimo pitanjima koja razum nalaže tipa koliki stan možemo kupiti u Beogradu sa tim budžetom. Ljudi koji razmišljaju o ovakvim vozilima odavno su rešili svoje stambeno pitanje.

Zato, predlažem da se bavimo čistim vozačkim užitkom koji nam Honda Legend pruža.
Legend æe neopreznog vozaèa progutati, sažvakati i ispljunuti
Auto je ogroman sa koje god strane da ga pogledate. Prednji deo ostavlja najjači utisak na posmatrača - jako je agresivan, nizak i špicast. Točkovi su jako udaljeni jedni od drugih (doprinos stabilnosti i udobnosti u vožnji) tako da oko njih dominiraju velika proširenja na karoseriji koja agresivnost prednjeg dela uspešno prenosi duž čitavog auta.

Svaki put kada otključate auto, osim svetla u enterijeru i pozicionih svetala aktiviraće se i male vrlo jake sijalice u bravama na spoljnoj strani svih vrata. Noću taj prizor deluje mnogo više rezmetljivo nego što je takva funkcija zaista neophodna.

Lampice u kvakama samo su najava mnogih drugih koje su skrivene u nebu, ispod sedišta, u kasetama i ostavama ispod papučica, kontakt bravi...
Enterijer je opremljen kombinacijom koža/plemenito drvo i vrlo je pažljivo urađen od poda do plafona.

Prvo što mi je privuklo pažnju jeste jako velika koncentracija raznih dugmića raspoređenih oko vozačkog mesta. Nije me mrzelo da ih prebrojim, ima ih ukupno 95. Jedino što se ne može obaviti pritiskom na dugme jeste otvaranje vrata i motanje upravljača u toku vožnje – verujem da će za desetak godina biti i to rešeno nekim manje zahtevnim sistemom.
Poziciju sedišta, upravljača i retrovizora možete memorisati za vas i za vašu gospođu a transformacija se vrši pritiskom na dugme. Na centralnoj konzoli nalaze se dodatne kontrole sedišta – ako želite da ih ugrejete ili rashladite.

Na sredini kontrolne table smešten je veliki displej na kojem će se smenjivati obaveštenja o sistemima koje koristite. Svaki put kada ručicu menjača prebacite u R položaj (hod u nazad) na ekranu ćete moći da pratite živi prenos situacije iza vas. Kamera je smeštena na poklopcu prtljažnika, odmah pored infra-crvenih sijalica koje pomažu prilikom parkiranja noću. Legend ima i elektronski kontrolisanu zavesu na zadnjem staklu koja se (ukoliko je podignuta) automatski spušta svaki put kada prebacite u R.
Ova mrežasta zavesa, osim što pravi hlad po jakom suncu, skoro neutrališe jaka svetla na vozilima iza vašeg kada vozite noću, može vam poslužiti i za neverbalnu komunikaciju sa drugim vozačima.

Kada sam se vozio Ustaničkom ulicom i primetio da se upravo upalilo crveno svetlo na semaforu, oduzeo sam gas, prebacio se u desnu kolovoznu traku i sa 30 km/h krstario ne duže od 50 m do semafora. To se nije dopalo vozaču VW Pola iza mene koji je počeo da mi trubi i psuje jer je želeo da brže stignemo do semafora i duže stojimo na crvenom.
Mislim da je takvo ponašanje prilično nasilničko i nerazumno ali nisam dozvolio da me uznemiri – samo sam pritisnuo dugme kojim sam podigao zastor na zadnjem staklu i stavio mu do znanja šta mislim o njegovim postupcima. On više nije mogao da vidi mene a što je još važnije ni ja njega.

Na centralnom displeju još se očitavaju i podaci sa putnog kompjutera, navigacionog, audio i klima uređaja. Svi ovi sistemi podešavaju se pritiskanjem nekoliko različitih dugmića i centralnog velikog dugmeta koji ima dva prstena za dodatna podešavanja.

Klimu je najlakše podesiti.
Primetite udubljenja u nebu predviðena za glave putnika - planirano je da samo dvoje sedi pozadi
Putni kompjuter obaveštava o trenutnoj i prosečnoj potrošnji goriva ali savetujem da ne držite tu opciju uključenu, dvocifreni iznosi pored slova L (litar) prilično loše utiču na moral. Bolje je gledati listu pesama koje slede na disku.

Bose Hi-Fi audio sistem sa 10 zvučnika možete podesiti na više načina nego što ste u stanju da zapamtite. Sistem prima 6 mp3/wma diskova, ali mnogo zanimljivije od toga je primena Bose AudioPilot tehnologije koja tokom vožnje emituje se zvuke na određenim frekvencijama i potire nepoželjne zvuke u kabini.
Bose vufer u prtljažniku
Ova tehnologija preko mikrofona u kabini beleži zvuke koji se ponavljaju i reprodukuje ih kroz zvučnike. Na autoputu, ukoliko ne slušate muziku nećete čuti ni šum točkova ni vetra - čućete samo nežno tutnjanje koje dolazi sa vufera i ništa više. Ovaj sistem ipak ne može da neutrališe iznenadne zvuke poput udarca u rupu.
Možete telefonirati, puštati muziku, aktivirati navigaciju, podesiti brzinu kretanja... bez skidanja ruku sa upravljaèa
Još jedna tehnologija predviđena za autoput je ACC (Adaptive cruise control) To je vrsta tempomata zahvaljujući kojem tokom vožnje vi treba samo da okrećete volan. Potrebno je podesiti brzinu od 30km/s do 180km/s i sistem će koristiti radar kako bi održao razdaljinu između vas i vozila ispred. Kočnice se automatski aktiviraju ukoliko je ova razdaljina smanjena. Potom, kada je razdaljina ponovo uspostavljena, motor ubrzava kako bi povratio pređašnju maksimalnu brzinu.
Na autoputu je jako zanimljivo voziti ovako iako zahteva uspostavljanje poverenja između vozača i mašine.

Na regionalnom ili magistralnom putu još je zanimljivije. Kada sam se isključio sa autoputa za Mladenovac podesio sam brzinu na 95km/h i smestio se iza jedne Škode Oktavije koja se kretala oko 70-80 km/h. Sklonio sam noge sa komandi i prepustio brigu Legendu, ja sam samo okretanjem upravljača pratio krivine.

Vožnja na ovaj način potpuno će vas raspametiti. Osećaj je najsličniji onom kada se igrate sa magnetima pa pokušate da približite isti pol jedan drugom. Nevidljiva sila vas odbija od drugog auta a sa druge strane mu ne dozvoljava da vam pobegne.
Ukoliko ACC nije aktiviran Legend će pomoću CMBSa (Collision Mitigation Braking System) ponovo dati sve od sebe da se ne slupate u vozilo ispred vas, prvo zvučnim i vizelnim upozorenjem na kontrolnoj tabli. Ako ne odreagujete auto će zategnuti sigurnosne pojaseve kako bi vas probudio ako ste zaspali i lagano prikočiti. Ukoliko ni tada ne odreagujete, pomoćni kočioni sistem će zakočiti svom snagom kako bi zaustavio auto a sigurnosni pojasevi će se naglo skratiti i privući vas čvrsto uz sedište.

Mana sistema je što se povremeno oglašava prilikom preticanja drugih vozila pa vam narušava više nego potrebnu koncentraciju.
Uz ACC i CMBS može se dobiti i „lane assist“ sistem koji prepoznaje traku kojom se automobil kreće i ”drži” vozilo u sredini trake. Za efikasan rad ovog sistema je neophodna idealna horizontalna signalizacija i on funkcioniše pri brzini između 70 i 180 km/h.

Ukoliko Legend shvati da ste počeli da dremate i da se približavate ivici trake, nežnim korigovanjem pravca, vratiće vas na pravi put.
Zapremina prtljažnika: 452 L
Posle upoznavanja sa svim sigurnosnim sistemima koji vode računa o bezbednosti čini se da je Hondu Legend nemoguće slupati. Sigurno je moguće, samo morate biti zaista uporni.
Jedan od razloga za toliku brigu o sigurnosti putnika sigurno je i 3,5 litarski V6 benzinski motor sa skoro 300 KS.

Menjač je automatski sa 5 stepeni prenosa i 3 načina da ih birate. Jedan je potpuno automatski, drugi je mogućnost odabira stepena prenosa pomoću ručice menjača i treći, verovatno najuzbudljiviji, u F1 stilu pomoću + i - komandi iza volana. Vozači koji su imali iskustva sa sličnim sistemima kod, recimo, BMWa požalili bi se da se promena stepeni vrši sporije u odnosu na nemački auto.
Kao i drugim Hondinim motorima prijaju mu visoki obrtaji tako da ukoliko želite da preteknete vozila koja se kreću brzinom od 50-60 km/h, najefikasnije ćete to izvesti u drugom stepenu prenosa. Tada će motor biti u idealnom radnom opsegu da vas katapultira.
Atmosfera u kabini noæu. Stotine malih sijalica obasjavaju razne dugmiæe
Kompjuteri su se umešali i u kontrolu snage koja se kreće iz motora prema točkovima. Za to je zadužen sistem koji su u Hondi vrlo pretenciozno nazvali „Super Handling All Wheel Drive“ (SH-AWD) ili na srpskom „pogon na svim točkovima za super upravljanje“ (PNSTZSU).

Za razliku od sličnih sistema drugih vrhunskih proizvođača koji prilikom proklizavanja točkova seku dotok snage i samim tim vas usporavaju, Hondin dodaje snagu tamo gde je najpotrebnija odnosno čini vas bržim na krivudavom putu.
Visok nivo bezbednosti putnika
Tokom ubrzanja u krivinama može doći do podupravljanja. Ovo znači da vozilo proklizava preko dozvoljene linije na putu. SH-AWD raspoređuje veći deo obrtnog momenta na zadnje točkove i točkove sa spoljašnje strane u odnosu na onu na koju se skreće. Sve ovo deluje suprotno od podupravljanja i održava automobil na pravilnoj putanji.

Ako dodate gas tokom skretanja automobil održava idealan smer bez podupravljanja i bez potrebe da se vrši korekcija upravljanja. Ovo znači da vozač može da skrene sa manje oklevanja i sa više pouzdanja.

SH-AWD deluje isto i na snegu i drugim površinama koje zahtevaju veću pažnju.
Ako ste se na početku prikaza pitali da li je zaista neophodno staviti 95 dugmića oko vozača i ako ste stigli sa čitanjem do ovde, jasno vam je da se drugačije nije moglo.

Pored menjača koji malko okleva prilikom promene stepena prenosa jedina prepreka ekstremno sportskoj vožnji može biti i mekše podešeno oslanjanje nego kod već pomenutog BMWa serije 5. Sa druge strane, vožnja će biti izuzetno udobna zbog tako podešenog oslanjanja.
Hondu Legend sam vozio po svim vrstama puteva u Srbiji i zaključak je da pruža i više performansi i luksuza nego što mi je realno potrebno a znatno je jeftinija je od BMWa ili Mercedesa opremljenih sa istom količinom igračkica.

Honda Legend pruža puno, ali puno i uzima - rezervoar zapremine 70ak litara pruža vrlo skromnu autonomiju. Ako ste umereni na gasu prosečna potrošnja u gradu zvanično je 17 l/100km.

Na otvorenom je realno oko 11 litara. Svakim preticanjem ili naglim ubrzavanjem prosečna potrošnja goriva raste za 0,2 l i više je ne možete spustiti.

Najnižu prosečnu potrošnju ostvario sam na putu od Zlatibora do Beograda preko Rudnika i autoputa (200km) - iznosila je 9,3 l / 100km.
Čini mi se da je Legendu najveći problem predstavljalo prelaženje preko staromodnih ležećih policajaca, posebno kada je na redu prednji deo koji kao da prilikom silaska sa prepreke svojom težinom sabije i opruge i amortizere do samog maksimuma.
Hondin premijum proizvod ima tri sitnice koje mogu smetati razmaženim klijentima koje zanimaju ovakvi proizvodi – nije lični stav.
  • Ključ je isti kao i na svim drugim Hondama u poslednjih deset godina. Ima tri dugmeta i dugi narezani metalni deo. Opcija koja je jako važna kada se sedi za stolom u društvu prijatelja koji ispred sebe drže haj tek priveske i kartice za pokretanje vozila. Korišćenjem ovakvog ključa (umesto razvoja i izrade novog sistema) Honda je sigurno uštedela ogromne svote novca.
  • Obruč upravljača neobično je tanak. Automobili ove klase imaju nekoliko vrsta kože i anatomskih zadebljanja.
  • Sedište je prilično kratko (samo deo za sedenje), ali je i jako udobno. Ipak, ko god je seo u BMW ili Volvo razume da se na sedištima nije štedelo.
Sistem za zaštitu pešaka u sluèaju udara æe udaljiti haubu od bloka motora i na taj naèin spreèiti povrede koje nastaju u takvim situacijama.
Za 2009. godinu spreman je redizajn Legenda koji će osim kozmetičkih zahvata doneti i motor zapremine 3,7l, veće snage i najverovatnije ispravljene sve navedene sitnice.
Inače i nova Honda Accord u svetu već je mesecima dostupna sa ACC, CMBS i Lane Assist sistemina ali kod nas će se naći najverovatnije tek 2009. godine. Šteta jer bi funkcijama koje se dobijaju tek u tri puta skupljim automobilima Accord još više oduševio ljubitelje automobila kod nas ili još više zastrašio konurente na tržištu.

Uskoro ćemo objaviti i prikaz nove Honde Accord sa benzinskim i dizel motorom.

Upoznajte se sa tehničkim detaljima Honde Legend.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

44 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: