Izbor goriva – sve se svodi na novčanik?

Dok Evropa postepeno redukuje i proteruje putničke automobile sa dizel motorima sa svojih ulica, u Srbiji raste popularnost vozila koja za pogon koriste ovu vrstu goriva.

Automobili

Izvor: B92

Petak, 09.02.2018.

17:06

Izbor goriva – sve se svodi na novčanik?

Anketa koju je početkom februara sproveo B92.net potvrdila je ono što već znamo - vozači u Srbiji (i regionu) u najvećem broju voze automobile sa dizel motorima. Od oko 3.700 učesnika ankete, njih 46% ili 1.700 između pet ponuđenih opcija pogonskih goriva glasalo je upravo za dizel.

Da i potencijalni kupci polovnjaka u najvećem broju razmatraju nabavku dizelaša, potvrđuje analiza koju je za 2017. sproveo sajt Polovni automobili, gde dizel ubedljivo drži prvo mesto što se može videti po podatku da 53% vozača bira polovne automobile takvog tipa.

Ovaj detalj je naročito značajan jer se u Srbiji godišnje proda oko 100.000 polovnih automobila. Da među njima dominiraju upravo dizelaši, pokazuje i letimična pretraga ponude polovnjaka na pomenutom sajtu.

I ponuda i potražnja su očigledno na strani automobila sa dizel motorima. Malo stariji čitaoci sigurno pamte vreme kada su našim putevima vladali benzinci, a dizelaši bili na margini. Istina, bio je to period pre masovnog uvođenja turbo dizel agregata u auto-industriju, ali i pre nego što je dozvoljen uvoz starijih polovnjaka iz inostranstva.

Vremenom, dizelaši su u Srbiji postali sve prihvatljivija i poželjnija opcija – uz manju potrošnju goriva, išlo im je u prilog i poboljšanje performansi, kao i unapređenja koja su uticala na smanjenje buke i vibracija motora.

Vrata su se širom otvorila 2005. kada je Vlada Srbije donela uredbu kojom je omogućen uvoz polovnih automobila starijih od 3 godine, uz obavezu da oni ispunjavaju najmanje Euro 3 ekološku normu. Iste te godine u Evropskoj uniji je na snagu stupila Euro 4 norma čime je zabranjena prodaja novih vozila koja ne ispunjavaju ove uslove.

S obzirom da su se novi automobili sa Euro 3 motorima na evropskom tržištu u značajnijem broju pojavili tek 2000, najvremešniji polovnjaci koji su te 2005. mogli da se uvezu u Srbiju nisu bili stariji od 5 godina.

Sa ove vremenske distance, može se reći da je uredba bila pažljivo odmerena – kupci koji nemaju novca za novo vozilo (ili mlađi polovnjak) dobili su šansu da ipak dođu do automobila, a da prosečna starost voznog parka u državi ne bude prevelika i da ne postanemo preko noći deponija polovnjaka kojih Evropa hoće da se reši.
Kako se od uredbe iz 2005. nije vršila korekcija dozvoljene norme - mada se proteklih godina najavljivalo da će granica biti podignuta na Euro 4 standard - danas, a već je 2018, i dalje mogu da se uvoze stari modeli s početka 21. veka.

U čitavoj ovoj priči fokus je upravo na dizalašima, i to iz dva razloga – traženiji su od benzinaca, pa su više i prisutni na tržištu polovnjaka, i drugo, više zagađuju životnu sredinu.

Iako su savremeni dizel motori, pogotovo oni koji zadovoljavaju najnoviji, Euro 6 standard, "čistiji", takvi su retki na našim putevima. Preovlađuju Euro 3 dizelaši, a prema podacima sajta Polovni automobili, od oko 140.000 uvezenih polovnjaka u prvih 10 meseci 2017, čak dve trećine imaju motore koji zadovoljavaju tek Euro 3 normu.

Da podsetimo, te motore je Evropska unija zabranila u novim putničkim vozilima još 2005. Danas je 2018.

O tome koliko su Euro 3 dizelaši veći zagađivači u odnosu na aktuelne Euro 6, koji su dozvoljeni na evropskom tržištu, pokazuje istraživanje kompanije Bosch. Od 2000, kada je Evropska unija uvela normu Euro 3, emisije azotnih oksida iz dizel motora smanjene su za 84%.

Azotni oksidi su, uz sitne čestice, najopasniji produkt dizel motora po zdravlje ljudi. Što se tiče štetnih čestica, od kada je 1992. godine uveden standard Euro 1, emisije čestica u dizel vozilima smanjene su za približno 97 posto, navodi isti izvor.

Dakle, razilka između savremenih dizelaša i onih s početka veka, kada je reč o zagađenju vazduha u gradovima, je ogromna. Na žalost, u Srbiji se i dalje u velikom broju voze, ali i uvoze, automobili sa Euro 3 dizel motorima.

Razlog za to svakako najviše leži u niskoj kupovnoj moći naših građana, ali i u državi, koja već 13 godina nije korigovala uredbu o uvozu polovnjaka u delu koji se odnosi na dozvoljenu Euro normu.
Osim toga, neki kupci nepotrebno daju prednost dizelašima u odnosu na benzince. Dizelaši im neće uvek doneti očekivanu uštedu u troškovima koji se odnose na gorivo (da ne ulazimo u temu održavanja i servisiranja), pogotovo ako prelaze male kilometraže, a automobili su prilikom nabavke skuplji od identičnih modela sa benzinskim motorom.

Za one koji žele da uštede na gorivu, alternativa dizelu dugo je bio plin. To se, međutim, poslednjih godina promenilo. Zbog rasta cene tečnog naftnog gasa, kao i komplikovanih i skupih birokratskih procedura prilikom dobijanja atesta plinskog uređaja, ova vrsta goriva izgubila je na popularnosti.

Automobili koji kao pogonsko gorivo koriste metan i dalje su retkost na našim putevima, iako bi takođe mogli da budu zdravija alternativa dizelašima, a o hibirdima ne vredi mnogo govoriti jer su zbog dvostrukog pogonskog sistema i baterija preskupi za kupce u Srbiji, čak i kao polovnjaci.

Na žalost, svedoci smo da naši novčanici i dalje kroje "ekološku sliku" srpskog voznog parka, i tu ne može ništa da se promeni preko noći. Ipak, država bi mogla da pokaže više inicijative na tom planu, stimulišući nabavku ekološki prihvatljivijih vozila, kroz različite beneficije za vlasnike takvih automobila, ako već to ne radi putem subvencije – i to ne samo kada su u pitanju novi modeli.

Da li mi, kao pojedinci, možemo nešto da uradimo da popravimo tu sliku?

Iako nam se možda čini da je individualni doprinos svakog od nas beznačajan, prilikom kupovine polovnog automobila treba dobro da razmislimo kakvo nam je vozilo zaista potrebno, koliko će kilometara prelaziti godišnje, koliko će se osoba i koliko često u njemu voziti, da li će se auto više koristiti u gradu ili na otvorenom putu, leti ili zimi, da li vozilo kupujemo sa idejom da ga koristimo narednih 10 godina, ili ćemo ga menjati već za godinu-dve...

Na osnovu svega toga, možda donesemo odluku da nam baš i nije neophodan veliki, snažan turbo-dizelaš, već da za isti ili manji novac možemo da kupimo manji, a mlađi benzinac, skromnije snage, koji zadovoljava naše potrebe i ujedno manje zagađuje okolinu u kojoj živimo.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

67 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: