Heroina 21. veka: Čelzi koja je promenila svet

Prava je šteta što će ime Čelsi Mening zauvek ostati u senci imena Džulijen Asanž. Jer, iako je osnivač Vikiliksa presudno uticao na "boju", duh i moralne koordinate početka XXI veka, upravo je Čelsi bila osoba koja mu je to omogućila.

Život

Izvor: B92

Ponedeljak, 24.06.2019.

13:57

Heroina 21. veka: Čelzi koja je promenila svet
Foto: LeeSnider/epositphotos

Piše: Tamara Skrozza

I koja je - baš kao i Asanž - skupo i preskupo platila ono što jedni smatraju putem ka istini i univerzalnoj pravdi, a drugi izdajom.

No, čak i tako, duboko u Asanžovoj senci, Mening je i dalje najbolja moguća ilustracija, najadekvatniji simbol svega onoga što je dobro, ali i svega onoga što je loše u moćnim državama koje se diče visokim stepenom slobode i poštovanja ljudskih prava.

Čelsi je rođena kao Bredli Mening, momak koji se odučio za vojnu karijeru i postao obaveštajni analitičar. S te pozicije omogućio je da ka Vikiliksu "procuri" više od 700.000 poverljivih dokumenata povezanih s ratovma u Iraku i Avganistanu, kao i 250 diplomatskih depeša - dokumenata koji su 2010. bukvalno potresli svet. Između ostalog, zahvaljujući njemu, u javnost je dospeo i video snimak koji prikazuje napad američkog helikoptera na civile u Bagdadu, tokom kojeg je ubijeno više od deset osoba.

Nakon izbijanja Vikiliks afere, Mening je posle kompleksnog sudskog procesa osuđena na ukupno 35 godina zatvora.

Hormoni iza rešetaka

Dan posle izricanja ovakve kazne, Mening je objavila da je zapravo žena, te ju je Vojni sud tako i priznao i u zatvoru je mogla da živi upravo tako - kao žensko. Pošto Veteransko odeljenje američke vojske dopušta hormonske terapije svojim pripadnicima, Mening je dozvoljeno da u zatvoru uzima hormone neophodne pre hiruruškog usklađivanja pola. Konačno, Mening je tokom izdržavanja zatvorske kazne uskladila pol i postala simpatična plavuša Čelzi.

Daleko bi od istine bilo ako bismo rekli da je Čelzi u zatvoru imala život poput drugih osuđenica- bila je često maltretirana, a 2016. godine, zbog ponašanja drugih osuđenica i zatvorske uprave prema njoj, čak je štrajkovala glađu. Ipak, ako tu situaciju uporedimo, na primer, sa stanjem u srpskim zatvorima - čini se da je reč o paralelnim univerzumima.
Foto: Printscreen Youtube
Podsetimo se samo da je transrodnoj osobi koja je 2018. ubila svog partnera, onemogućeno da nastavi sa hormonskom terapijom, iako joj je ona u tom trenutku bila već neophodna. Poslednja informacija koja je stigla do javnosti glasi da je ova osuđenica u izuzetno lošem psihofizičkom stanju i da trpi nasilje ostalih zatvorenika. Kako bilo, i štagod ko o tome mislio, ostaje činjenica da je u američkim zatvorima, kada je u pitanju transrodnost - situacija neuporedivo bolja od npr. situacije kod nas. Čak i ako je u pitanju osoba koja je označena kao izdajnik nacionalnih interesa i osuđena na izuzetno oštru kaznu.

Konačno, 2017. godine, posle sedmogodišnje robije, bivši američki predsednik Barak Obama je pred kraj svog mandata pomilovao Bredlija koji je iz zatvora izašao sad već kao Čelsi Mening. Ta je odluka naišla na brojne kontroverze, skoro histerične osude i ista takva odobravanja, ali ona svakako nije bila kraj drame.

Pošto je optužnica protiv Asanža u međuvremenu proširena, a on uhapšen u ambasadi Ekvadora u Londonu, bilo je predviđeno da upravo Mening svedoči pred federalnom istražnom porotom – porotom koja se po američkom pravosuđu formira u najozbiljnijim krivičnim istragama, a koja istragu vodi u najvećoj tajnosti. Mening je odbila da to učini, nazvavši tu proceduru netransparentnom i nedemokratskom, zbog čega je 8. marta ove godine opet poslata u zatvor.

Dva meseca kasnije, puštena je na slobodu, ali samo zato što je federalnoj poroti u tom slučaju istekao mandat. Svega nekoliko dana nakon toga – eto nje opet u zatvoru, gde joj se ovaj put uračunava i novčana kazna: ako odbija da svedoči duže od 30 dana, biće i zatvorena, i plaćati 500 dolara po danu, dok će nakon 60 dana i ta novčana kazna biti udvostručena. Sve u svemu, ona bi zbog odbijanja da svedoči, mogla da robija čitavih 18 meseci.

Ono na šta je upozoravala Čelsi Mening, ali i ono što govore njeni advokati, jeste činjenica da njeno dalje svedočenje zapravo uopšte nije bitno u procesu protiv Asanža. U saopštenju izdatom pre prvog hapšenja, njen pravni tim naveo je da bi svedočenje Čelsi Mening bilo samo dupliranje dokaza u optužnici protiv Asanža.

"Ne odustajem od svojih principa, radije ću bukvalno umreti od gladi, nego da promenim stav", istakla je tada ona.

Principi

Završetak slučaja Mening, baš kao i slučaja Asanž – za sada je neizvestan. Na globalnom nivou traju rasprave da li se ovde radi o ljudima koji su heroji jednog doba, ili pak špijuni i izdajnici “u rukavicama”. I jedna i druga strana imaju validne argumente i sasvim je sigurno da će i sama rasprava o ovoj temi uticati na budućnost slobode govora, izražavanja i informisanja – kako god sve to da se završi, ovo dvoje ljudi ostaće zabeleženi kao oni koji su zauvek promenili način gledanja na pojam države, vojske, diplomatije, pa i realnosti u kojoj živimo.

Jer, s jedne strane imamo činjenicu da je Asanž, preko Mening i uz njenu pomoć, zaista objavio informacije koje su imale status državne tajne, što bi u svakom kutku planete izazvalo burnu reakciju. Zamislimo, na primer, kako bi reagovalo srpsko pravosuđe ukoliko bi neki haker objavio čak i nešto benignije – bilo kakvu prepisku poteklu iz kabineta predsednika, recimo. I kako bi prošao baja koji bi se usudio da tom hakeru prosledi još dodatnog, sočnog materijala.

S druge strane, međutim, i Asanž i Mening su radili u javnom interesu – jer ono što je Vikiliks objavljivao JESTE u javnom interesu, jeste važno za sve nas. Mening je u tom slučaju klasičan “uzbunjivač” – osoba koja u interesu javnosti otkriva manje ili veće tajne kompanije u kojoj je zaposlena. S tim što, i to ovde jeste problem, ona nije bila zaposlena ni u fabrici cipela, ni u nekoj javnoj ustanovi, već u vojsci - instituciji koja je više nego stroga po stepenu čuvanja svojih informacija.

Za ovu priču, međutim, daleko je značajnije ono što je u svemu ovome obično u drugom planu, a to je trans status Čelsi Mening. Već je rečeno da je po tom pitanju američka demokratija pokazala svoje lepše lice i da je Bredli prošao daleko bolje, gotovo nezamislivo dobro, u odnosu na trans zatvorenike u Srbiji, ili bilo gde drugde. Osim toga, činjenica je da je Bredli – Čelsi Mening, šta god ko mislio o njenoj ulozi u slučaju Asanž, omogućio LGBT zajednici da bude posmatrana i doživljavana drugačije nego što je to obično slučaj i da su na tom primeru pali svi zamislivi i nezamislivi stereotipima o osobama koje usklade pol.
Džulijan Asanž/Foto: EPA/FACUNDO ARRIZABALAGA
Jer, ovde imamo ženu koja se ne bavi samo svojim statusom, koja nije "gej ikona", nije ni dokona milijarderka koja drži pridike iz svog dvorca na vrhu brda (da, misli se na Kejtlin Džener), koja nije ni nalik bilo kojoj javnoj trans ličnosti – već osoba koja je svojevoljno uzela učešće u najvećem skandalu, najvećoj aferi i ubedljivo najznačajnijem medijskom cunamiju s početka XXI veka.

To je verovatno doprinelo i načinu izveštavanja o Čelsi Mening. Čak i u najradikalnije “desnim” medijima, ona se uglavnom pominje ne kao ex Bredli, ili kao ex muškarac, već pre i iznad svega kao vojni analitičar i Asanžov dojavljivač. O njoj se ne izveštava u kontekstu rodnog identiteta ili usklađivanja pola, ili u kontekstu brojnih problema koji tu tranziciju prate, već u kontekstu slobode govora i medija, slobode protoka informacija, pa i granica gde bi sloboda trebalo da zastane.

Ona je jednostavno predstavljena kao “običan” čovek, “obična” žena koja se našla u neobičnim okolnostima. I tako se o njoj raspravlja – ne u kontekstu usklađivanja pola, nego u kontekstu onoga što je uradila, a o čemu svako može da ima ovakvo ili onakvo mišljenje. Iako je Asanž trenutno jedna od najvažnijih svetskih tema, iako je Čelsi trenutno u zatvoru, iako je neizvesno šta će se na kraju s njima dogoditi – upravo ta njena “običnost” jedan je od detalja koje bi trebalo zapamtiti. Jer, upravo na tom mestu i u tom slučaju, potvrdilo se da jedan Bredli može da postane Čelsi i da to nikoga preterano ne “potrese”. A to je zaista veliko dostignuće za ovu planetu.

Izvor: www.optimist.rs
Foto: Promo

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: