Zavisnost od seksa: Stvarnost ili samo izgovor?

Posebno među svetskim pevačkim i glumačkim zvezdama poslednjih godina je, reklo bi se trend priznavanje seksualne zavisnosti. Poslednji koji je tako istupio je Ozi Ozborn, koji se sad leči i od toga, nakon droge i alkohola.

Život

Izvor: B92

Nedelja, 26.02.2017.

18:50

Zavisnost od seksa: Stvarnost ili samo izgovor?
Foto: Thinkstock

Independent je istražio koliko je reč o stvarnoj pojavi, a koliko o mitu. Nekada bi se to nazivalo da je supružnik uhvaćen na delu, spuštenih pantalona. Sada je sve prihvaćenije reći: "Ja sam zavisnik. Potrebno mi je lečenje."

Razne zavisnosti je priznavao i Rasel Brand. Voren Bejti je navodno imao 12.367 seksualnih veza. Film "Shame" s Majklom Fasbenderom u glavnoj ulozi govori o sličnom seksualnom iscrpljivanju, zbog čega ga neki smatraju najneromantičnijim filmom ikad.

Što se političara tiče, Bil Klinton sa svojim "problemom s patentom" i Džon Kenedi takođe se čine kvalifikovani za lečenje. JFK je imao problem s leđima, ali se čini da je problem imao i spreda. Tvrdilo se da je znao da govori da dobija "strašne glavobolje", ukoliko ne bi priuštio sebi barem jednu ženu svaka tri dana. Ili tri žene svaki dan, po mogućnosti.

Endi Martin navodi u Independentu da je jednom prilikom kad su ga pozvali da piše knjigu o njemu, rekao urednici da će morati da spomene i "tu stvar sa seksom".

"Inače niko tome ne bi verovao", rekao joj je. I nisu se dogovorili. Martin nije hteo da stavi svoj ugled na kocku, ali Kenediju ipak priznaje da nije pao tako nisko da poseže za opravdanjem, poput zavisnosti. Mada, to s "vrtoglavicom"...

Legenda kaže da je Rejmond Čendler, pisac i tvorac Filipa Marlova, alkoholičar, jednom prilikom napisao kakvih pola priče kad su filmaši već počeli da snimaju film. Odjednom je bacio blok. Problem je bio u tome što mu je lekar rekao da mora da prestane da pije ako ne želi da umre. A on nije mogao da razmišlja bez alkohola. Studio se dosetio. Dao mu je tastaturu i bocu, ali i medicinsku ekipu koja je sve vreme dežurala, spremna da dotrči i spase ga u slučaju da mu pozli.

I tako sve do kraja snimanja filma. Slično bi moglo da se primeni i na zavisnost od seksa, samo da se u tom slučaju po kauču poslaže niz starleta. Martin se izruguje da je i on sam zavisnik; konkretno, od maslina, crnih ili zelenih, te da ima glavobolje kad ne pojede najmanje dve dnevno.

Nastavio je da bi zavisnici mogli da budu i pesnik Vordsvort, od sunovrata, ili Popaj, od spanaća. Možda smo, zapravo, svi mi zavisnici, na ovaj ili onaj način, i treba nam skidanje.

Martin se dalje šali kako bi lako moglo da bude da je nekom njegovom prijatelju piscu potrebna stalna dostava kafe i cigareta kako bi dovršio roman.

"On ne spominje starlete", dodaje. "A možda bih i ja trebalo da odem na razgovor s terapeutkinjom za seks Polom Hal koja nudi tretmane zavisnosti u svojoj klinici u Londonu. Možda bi ona mogla da učini nešto u vezi maslina. Ipak sumnjam. Ipak je tu reč o terapiji seksa, koja pretpostavlja da je tu zaista reč o zavisnostii koja može da se leči, da je tu reč o 'stanju'. Zamislimo da farmaceutska industrija pronađe pilulu koja vas može isključiti i drugu koja vas može nazad uključiti. Drugim rečima, osnovni princip nije da se išta izleči, nego da se sve uveri da nisu odgovorni za vlastito ponašanje. Oni potcenjuju snagu volje. I naplaćuju tu uslugu", razvija svoju tezu Martin. Za njega su Hegel, Marks i Frojd redom ljudi koji su iznova uveli sudbinu, predstavili varijacije odnosa gospodar-rob; istorijski, proizvođački, podsvesno.

On upoređuje programiranje robota s aktiviranjem pojedinih delova DNK. "To nisam bio ja. To je uradio moj DNK", slikovit je Martin. Istim stilom kaže i: "To nisam bio ja, nego moja zavisnost!"

Istorijski gledano, "addictionem" potiče od reči "addicere", isporučenje ili nagrada ili žrtva. Šekspir nije spominjao zavisnosti. Tomas De Kvinsi, koji je pisao u 19. veku nije ni pomišljao da je možda zavisan od opijuma. Kao ni Šerlok Holms, iako njegovim navikama Dr Voson nije bio oduševljen.

Martin kaže da je u nekom trenutku zavisnost industrijalizovana. Alber Kami u svom odličnom eseju "Mit o Sizifu" ne govori o seksualnoj zavisnosti nego o "donhuanizmu". Pred kraj života dopisivao se s najmanje četiri žene na tri kontinenta. Jadna njegova supruga, naravno, ali to je apsolutna tričarija u odnosu na Žorža Simenona koji je navodio seksualne odnose sa 10.000 žena.

Pisanje takve autobiografije mora da bi bilo dosadno i beskonačno navođenje afera. Kami je, uostalom, došao na ideju da je to stalno ponavljanje apsurdno, da je možda reč o pokušaju unošenja nekakvog smisla u inače haotično postojanje.

"U mojoj apsurdističnoj seksonomiji, uvek postoji asimetrija između ponude i potražnje. Zavisno je samo to kad potražnja poludi", piše Martin. On navodi Simon de Bovoar, autorku "Drugog pola", kao verovatno najplodniju seksualnu avanturistkinju.

Ona je bila nastavnica u srednjoj školi sve dok je nisu otpustili zato što je imala seks sa učenicima koje bi potom prosleđivala Žan-Polu Sartru.

"Pretpostavljam da bi se danas pozvala na alibi zavisnosti. Ali, ona je 1940-ih hrabro izjavila: 'Tako sam odlučila. To je sve bila moja ideja. Moj čin.'"

Martinov junak među seksualnim istraživačima 20. veka je Bridžit Bardo. Njegov najbolji prijatelj Grifo i on, obojica u dobi od 15 u doba njihove odiseje u St Tropezu, bili su uvereni da je ona zavisnica od 15-godišnjaka. Da je seksualna zavisnica uz ogranak sklonosti životinjama, što su pronašli u njenom filmu u kojem je imala magarca Romea.

Šok 15-godišnjaka je, kaže, bio neopisiv kad je magarca na svojoj farmi u Provansi kastrirala. "Nisam siguran da je njega iko pitao što misli o tome", kaže on. On ne zagovara kastraciju, upravo suprotno, nego prekidanje naše privrženosti lenjom oslanjanju na zavisnost.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

10 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: