"Šesto čulo" postoji: Nađen gen koji daje osećaj za prostor

Gen - poznat kao PIEZO2 - nije novo otkriće. Prvi se put u medicinskim časopisima spominje početkom 20. veka.
Međutim, naučnici nisu bili svesni koliko se ljudi na njega oslanjaju kako bi kontrolisali dodir i propriocepciju, odnosno svesnost pozicije svog tela u prostoru.

Naučnici na američkom Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH) sada istražuju zašto je taj gen kod nekih osoba jači nego kod drugih.

Njihovo istraživanje oslanja se na studije u kojima su proučavane dve nepovezane pacijentkinje - jedana stara devet i druga stara 19 godina - koji ne poseduju gen PIEZO2.

Mutacije gena kod pacijentkinja prouzrokovale su probleme s održavanjem ravnoteže i nedostatak pojedinih oblika dodira.

Devojke koje su uključene u NIH-ovu studiju genetskih mutacija imaju problema s hodanjem, deformacije kuka, prsta i stopala i abnormalno savijene kičme.

Uprkos tim poteškoćama, obe su s njima suočile oslanjajući se na vid i druga čula.

Kako bi istražili taj gen, istraživači su devojke podvrgli nizu testova u vezi sa njihovom prostornom osvešćenošću.

Otkrili su da bez vida devojke gube gotovo sav osećaj u vezi sa tim šta njihova tela rade.

S povezima preko očiju, one su se spoticale i teturale s jedne strane na drugu dok su pokušavale da hodaju. Asistenti su im pomagali da ne padnu.

Mladim pacijentkinjama takođe je bilo teže da s povezom na očima lociraju predmet postavljen ispred njihovih lica u poređenju s volonterima kod kojih je gen bio prisutan.

Osim toga, bez gledanja nisu mogle da pogode u kojem su im smeru okretani zglobovi jednako dobro kao volonterima.

Devojke nisu bile u stanju ni da osete vibracije vilice za štimovanje muzičkih instrumenata na isti način kao kontrolni subjekti.

Snimci mozga jedne od pacijentkinja otkrili su da da nije reagovala kada joj je dlan počešan metalnim predmetom.

Devojke su osetile jedan deo nadražaja, ali njihove reakcije su bile drugačije.

Pripadnici kontrolne grupe rekli su da im je bilo prijatno kada je njihov dlan dodirnut kožom s krznom.
Jedna od dve pacijentkinje je međutim rekla da joj ta vrsta nadražaja nije bila prijatna, a snimak njenog mozga pokazao je drugačiji primer aktivnosti tokom testa u poređenju s pacijentima s genom PIEZO2.

Ipak, obe su devojke su imale normalne nervne sisteme, mogle su da osete bol, svrab i toplotu, a njihov mozak je radio normalno.

Ovo otkriće ukazuje na to da jedna mala genetska mutacija upravlja 'šestim čulom'.

“Naša studija je istakla važnost PIEZO2 gena i čula koja kontroliše u našem svakodnevnom životu”, rekao je doktor Karsten Boneman ,viši istraživač NIH-a.

“Rezultati istraživanja pokazali su da PIEZO2 predstavlja gen dodira i propriocepcije kod čoveka, a dešifrovanje njegove uloge moglo bi da doprinese boljem razumevanju mnogih neuroloških poremećaja”, zaključio je.