Sva čula su joj pojačana, i treba da budu, osluškuje, posmatra, ispituje, nadzire, posmatra, dok istovremeno grli i ljubi to dete koje polako postaje noćna mora – dete u pubertetu.
Dok sam je slušala izbezumljenu, da sve bude crnje, prisećala sam se sebe u pubertetu, ne zato što imam dobro pamćenje, već zato što je bilo užasno, i zato što sam bila u groznom stanju tih četiri, pet godina.
Od preranog seksa, do valjanja u sopstvenoj povraćki, uvek sam želela da budem blizu smrti – i bila sam. Mislila sam da sam najružnija, najdeblja (iako nisam bila), da me svi, bukvalno svi mrze, roditelji su mi bili neprijatelji, danima sam ležala u krevetu buljeći u plafon, plakala – na sve to sam vodila i dnevnik koji me danas još bolje podseća na pakao "cveta mladosti". U to vreme sam, a verujem i vi, bila okružena sa bar nekoliko sličnih sapatnika koji su se osećali slično. Oni se, naravno, vođeni istim mračnim hormonima, nisu trudili da mi bude bolje, nego su i sami u svojoj povraćki želeli da potonu zajedno sa mnom.
Ostatak pročitajte na Vice.com/rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 3
Pogledaj komentare