Zlatno doba - da li se plašite starosti?

Starost. Ova reč budi različite asocijacije. Mudrost,iskustvo ili pak, nemoć i kraj života?

Život

Izvor: Autor: Adrijana Pejakoviæ / Danas

Subota, 31.01.2015.

08:48

Default images

Vrlo često od toga kako gledamo na starost zavisi i način na koji ćemo sebe doživljavati kada ostarimo. Predstave o životu ljudi u starijem dobu su veoma različite. Ali, da vidimo prvo šta je zapravo starost i ko je star?

Definicije starosti

Pre svega važno je istaći da reč starost ima dva značenja. Prvo značenje se odnosi na uopštenu starost svake osobe, na to koliko ima godina, odnosno koliko je osoba stara.To znači da je starenje kao biološki proces nepovratna, ireverzibilna pojava. Svi starimo. Drugo značenje se odnosi na posebno životno doba osobe kada je smatramo ne više mladom, niti u srednjim godinama, već za osobu kažemo “da je stara”.

Postoje razni kriterijumi na osnovu kojih možemo odrediti da li je neka osoba stara. Jedno od određenja koje koristi i moderna gerontologija (nauka o starosti) jeste uzimanje u obzir godina kao kriterijuma određenja starosti. Tako neki autori smatraju da se starost može podijeliti na: ranu (od 65 do 75 godina), na prosečnu starost (od 76 do 85 godina) i na kraju, poznu starost (preko 85 godina). Pošto se životni vek produžio, ono što se ranije smatralo starijim životnim dobom sada se pomerilo na faze rane starosti. Pored svojih očiglednih prednosti produženje životnog veka nosi sa sobom i neke nove izazove: pojavljivanje novih, degenerativnih bolesti starijih osoba. Dakle,da bismo neku sobu svrstali u stariju populaciju potrebno je da ispunjava kriterijum navršenih godina starosti.Tako da sada možemo reći nekome ko se sa 50 godina žali “kako je star”, da to prosto nije tačno.Starost ima svoje kriterijume.

Ono što je mnogo važnije jeste kako se ljudi osjećaju u starosti. Kakav je njihov socijalni život? Da li su njihove psihološke potrebe zadovoljenje? I kakav bi život neko trebalo da vodi da bi se osjećao zadovoljnim u starosti? Starost nosi i svoje probleme i izazove pre svega zdravstvene prirode, onda i neke druge. Kao što je rekao Dzonatan Svift: “Svako želi dug život. Ali niko ne želi da bude star”. Zašto?
Poznati psihoanalitičar Erik Erikson je dao svoju teoriju životnih faza koje se odnose na razvoj ličnosti. Svaka od tih životnih faza nosi svoje izazove za razvoj ličnost i formiranje identiteta. Naveo je 8 životnih faza gdje se kao poslednja navodi i faza integracije svih predhodnih životnih iskustava. Dakle, ako je osoba na zadovoljavajući način prošla kroz predhodne faze (sticanja osnovnog povjerenja, osvajanja autonomije, stvaranja intimnosti, produktivnosti itd.) na redu je faza zaokruživanja sopstvenog života, sticanja životne mudrosti i prenošenja te mudrosti na nove generacije. Ukoliko osoba nije bila zadovoljna sobom i svojim životom ova faza može preći u fazu tzv.očaja nad samim sobom, preispitivanja smisla svog života, mogu se pojaviti simptomi u vodu depresivnosti itd. To znači da starost ima svoju psihološku funkciju. Razvojni zadatak u starosti je integracija svih dotadašnjih životnih iskustava u skladu sa sopstvenim životnim vrednostima, stavovima i načinom na koji osoba gleda na sebe i svoj život. Ukoliko ne osvari uspeh u toj fazi znači da je osoba propustila da razvije važan deo sebe na autentičan način. Dobra stvar je da se uvek možemo vratiti da na nov način sagledamo sebe i svoja predhodna iskustva i da se možemo razvijati dok smo živi. I stariji ljudi imaju pravo na to. A nije se uvek na starost gledalo na taj način…

Starost nekad i sad

U antičkoj Grčkoj Veće staraca je bio jedan od najviših organa izvršne vlasti koji je odlučivao o važnim pitanjima države. S obzirom da je u antičko doba na ceni bila mudrost, ona se pravilno prepoznavala kod učenih, starijih ljudi koji su koristili svoja iskustva da bi pomogli vladarima u vođenju državom.

Takođe, u hrišćanstvu su poznati svetitelji, poglavari crkava i učeni monasi koji su svoju mudrost prenosili na mlađe generacije, tako da neke važne funkcije u, na primer,crkvenoj hijerarhiji i nije mogao obavljati neko ko nema dovoljno godina upravo zbog poznavanja prednosti koje nosi starost kao što su: smirenje, iskustvo, vizionarstvo, sve one osobine kojih je mladost obično, po logici stvari, lišena. Jedan od najvažnijih arhetipova koji se pojavljuje kroz mitove raznih naroda je i arhetip starog mudraca koji u odsudnom trenutku daje spasonosan savet mladoj osobi koja se suočava sa važnim pitanjem života. Setimo se samo slepog proroka Tiresije poznatog po pronicljiivosti koji se ukazuje Odiseju na njegovom putu. Prema Jungu, arhetip mudraca koji je prikazan kao starac sa belom bradom koji predstavlja otelotvorenje spokojstva, znanja, smirenosti kao i saglasja sa sobom i prirodom, upravo sve ono što je i Erikson naglasio da označava osobine faze integracije u starosti.

Bez arhetipa mudraca ili mudre starice arhetip heroja ne bi mogao da nadje svoj put, jer mu je potreban mentor koji će ga navoditi na putu sazrevanja ili individuacije.Tako je arhetip mudraca koji se pojavljuje kroz mitove i snove produkt kolektivnog nesvesnog, po Jungu koji ,zapravo označava naše Sopstvo, krajnji oblik integracije ličnosti koja je našla svoj smisao, harmoniju i mir. Čak i mnoge vuzielne predstave Boga ga prikazuju kao starca sa belom bradom, upravo radi naglašavanja starosti kao faze životne i duhovne integracije. Naravno, svaka mudrost mora biti praćena istinskom skromnošću, da ne bi prešla u besplodnu omnipotenciju.

Otuda i naglašavanje Božje bezgranične blagosti i ljubavi prema ljudima. Nemoguće je zamisliti indijanska plemena bez “plemenskog vrača”, za koga se smatralo da je u neposrednom dodiru sa natprirodnim silama koje preko njega šalju plemenu mudre poruke i čija kletva predstavlja jednu od najstrašnijih mora svakog pripadnika plemena.

Ipak, i pored očiglednog prepoznavanja značaja starijih ljudi kroz istoriju, religiju, mitove raznih naroda, uvek su postojale razne predrasude, viktimizacija kao i mnogi problemi sa kojima se stariji ljudi sreću na društvenom, psihološkom i duhovnom planu.
Prema zapisima Hesioda i Herodota, običaji ubijanja starijih ljudi su postojali odavno u raznim delovima Evrope i Azije. Kada stariji ljudi ne bi bili radno sposobni i kada bi bili “na teret” zajednici, potomci bi ih bespoštedno ubijali. Poznati istraživač Marko Polo je zabeležio postojanje ovog jezivog običaja i u Maleziji i Sibiru. Na žalost,ovaj običaj je postojao i na našim prostorima, pod nazivom lapot. U osnovi ovog običaja ubijanja ostarelih roditelja stoji logika da je ljudska vrednost izjednačena sa njihovom radnom sposobnošću. Onda kada ne ispunjavamo ovaj uslov, ne vredimo kao ljudska bića i samim tim bi trebalo da umremo. Izjednačavanje ljudske vrednosti sa radnim doprinosom zajednici se zadržalo u našim krajevima do kasnog srednjeg veka. Bez obzira na loše uslove u kojima je zajednica živela, vrednost postojanja starijih ljudi se nije prepoznavala sve dok ljudi nisu počeli da shvataju da će ista sudbina i njih zadesiti kada budu stariji. Takođe, pripadnici zajednice su počeli da prepoznaju mudrost i iskustvo starijih ljudi kao vredne doprinose. Tako su ovi strahotni običaji iskorenjeni,medjutim….

Starost i predrasude

Udeo starijih osoba u svetskoj populaciji je u stalnom porastu, što predstavlja uspeh čovečanstva sa jedne strane, zahvaljujući produženju životnog veka čoveka, ali i zahvaljujući padu nataliteta, s druge. Procenjuje se da će, do 2050 godine, broj starijih preko 60 godina u svetu preći 2 milijarde. Dakle, stariji ljudi svakako zaslužuju pažnju, jer predstavljaju značajan deo svetske populacije. Međutim, oni se često suočavaju sa raznim predrasudama koje ih sprečavaju da zauzmu legitimno mesto u društvu koje zaslužuju.

Moderno industrijsko društvo je, između ostalog, opsednuto mladošću. Kao što možemo da vidimo, u svetu šou biznisa, mode, zabave itd.postoji grčevita trka sa vremenom, potpomognuta plastičnim operacijama, krizom srednjeg doba, pritiskom medija i modne industrije da se, po svaku cenu,ostane mlad. Neprihvatljivo je biti star, pa često možemo da naiđemo i na izjave kao što su:”star je onaj koji se tako oseća”, “nije važno koliko godina imate, važno je da ste u srcu mladi” itd. Dakle, čak i ako smo stari, to bi trebalo da previdimo i utešimo se subjektivnim osećajem da smo “zauvek mladi u srcu”. Ako malo bolje pogledamo šta se krije iza ove moćne mašinerije, vidimo da je u pitanju iskorištavanje ljudskog straha od starenja, na račun enormnih svota novca koje se zaradjuju od ljudi nasmrt preplašenih da ostare.

Dakle, ovom novom trendu zapravo nije važno da li smo mi mladi, već se parola večne mladosti koristi da od ljudi napravi besomučne potrošače. Jer, neko zadovoljan svojim godinama i logičnim protokom vremena sigurno neće čekati u redu za još jednu dozu botoksa. On ima svoju mudrost, a ona se ne prosipa olako, niti donosi veliku zaradu kozmetičkim kompanijama. Ključ je prihvatiti sebe i nužne faze života.

Stariji ljudi se suočavaju sa mnogim poteškoćama kao što su: bolesti tipa Alchajmera i demecije, promena društvenog statusa, gubljenje pređašnje pozicije u društvu, zanemarivanje od strane porodice i potomaka, neadekvatna socijalna podrška od strane društva, kao i često loši uslovi zbrinjavanja, zdravstvene zaštite, pa onda i slabe mogućnosti za rekreaciju i povezivanje među srarijim ljudima. Sve ovo može uticati da se ljudi u drugoj polovini svog života osećaju ugroženo i odbačeno.

Društvo često tretira starije ljude kao manje sposobne i time ih, u neku ruku, infantilizuje. Stariji ljudi su, ako nemaju neke bolesti koje očigledno smanjuju njihove sposobnosti, sasvim sposobni da se uključe u razne vidove rekreacije, druženja, društvenog angažovanja, shodno svojim afinitetima i mogućnostima. Na nama je kao zajednici da im to omogućimo. Tretiranje starijih osoba na infatilizujuć način je degradirajuće i sprečava ih da razvijaju i dalje svoje sposobnosti i talente.

Takođe, na žalost postoje značajni podaci o nasilju nad starijim osobama, njihovoj društvenoj izolaciji, kao i slabljenju veza sa potomcima, što sve doprinosi njihovom osećaju otuđenja, beskorisnosti, depresivnosti itd. Emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje je prisutno među starijim ljudima, što može voditi i u teže oblike mentalnih bolesti. Marginalizacija strarijih ljudi kao društvene grupe se može očitovati i iz toga što je njihov društveni uticaj mali, iako je , kao što smo vidjeli, starijih ljudi sve više.

Zato je veoma važno da obratimo pažnju na starije ljude njihov položaj u društvu, jer i mi ćemo ostariti. Ako budemo imali sreće.
Uspešna starost

Da li je moguće uspešno stariti? Prema Robertu Havinhurstu, profesoru i ekspertu za starenje, izgleda da jeste. Prema njemu, za starije osobe važno je da rade na očuvanju svog psihičkog i fizičkog zdravlja, da budu angažovane u kognitivnom i telesnom smislu, da imaju zadovoljavajuću socijalnu podršku u okviru porodice i u grupi svojih vršnjaka. Stariji ljudi, odlaskom u penziju dobijaju slobodno vrijeme koje mogu iskoristiti za druženja, hobije, vreme sa unucima, učenje novih veština itd.

Takođe, stariji ljudi imaju razvojne zadatke prilagođavanja na: odlazak u penziju, opadanje vitalnih funkcija, suočavanje sa smrću supružnika i, na kraju, suočavanje sa sopstvenom smrću. Zato je važno da stariji ljudi imaju podršku dok se součavaju sa prelaznim periodima svoga života i razvojnim krizama, jer je mudrost, smirenost i iskustvo posledica njihovog uspešnog razrešenja. Da li je moguće onda biti sretan u starosti? Istraživanja govore da jeste. Oni stariji ljudi koji su pronašli duboki smisao svog života, prihvatili neumitne životne tokove i koji se osećaju prihvaćeno u svojoj porodici i socijalnoj mreži, osećaju se zadovoljno i sretno. Ima, na žalost, i drugačijih primera.

Na kraju….

Zašto je predivno imati baku ili deku? Zato što su baka i deka “pomalo roditelji, pomalo učitelji, a pomalo najbolji prijatelji”. Zato što niko ne može da ispriča priču tako divno kao baka i deka. Zato što niko ne peče tako divne kolače kao baka. Zato što je baka osoba “sa srebrom u kosi i zlatom u srcu….”. Zato smo pozvani da ih čuvamo, negujemo i poštujemo, jer je ljubav baka i deka neprocenjiva.

Izvor: Danas, Adrijana Pejaković (Autorka je dipl.psiholog, psihoterapeut u edukaciji “TA Centar”)
Foto 1: torbakhopper / Flickr.com
Foto 2: Bromford / Flickr.com
Foto 3: Nicolas Alejandro Street Photography / Flickr.com
Foto 4: simaje / Flickr.com

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

16 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: