Dešifrovanje najstarijeg računara na svetu

Posle 2.000 godina koje su proveli pod morem, tri ravna komada bronze, koji se sada nalaze u Nacionalnom arheološkom muzeju u Atini, poprimili su sve nijanse zelene – od smaragdne, do boje trave.

Život

Izvor: smithsonianmag.com

Ponedeljak, 26.01.2015.

15:46

Default images

Foto: Tilemahos Efthimiadis / Flickr.com

Iz daljine izgledaju kao kamenčići prekriveni mahovinom, ali ako se približite, videćete nešto neverovatno.

Skriveni korozijom nalaze se tragovi tehnologije koja zvuči neverovatno moderno: točkići sa urednim trouglastim zupcima (poput onih unutar časovnika) i prsten na kom su ubeleženi stepeni.

Ništa slično iz antičkog perioda nikada nije otkriveno. Ništa nije ni izbliza sofisticirano, kao ovaj uređaj ni posle hiljadu godina.

Decenijama nakon što su ga ronioci izvadili iz olupine Antikitera broda između 1900. i 1901. naučnici su pokušavali da delovima ovog složenog mehanizma nađu smisao i poziciju.

Rendgenski snimci napravljeni sedamdesetih i devedesetih godina prošlog veka pokazali su da je uređaj verovatno podražavao kretanja na nebu.

Dok ga držite u rukama, možete da pratite putanju Sunca, Meseca i planeta sa neverovatnom preciznošću. Jedan istraživač ga je nazvao “drevnim grčkim računarom”.

Međutim, pošto je Rendgenske snimke bilo teško interpretirati, zvanični istoričari ignorisali su artefakt, iako su o njemu pisali popularni pisci. Tek je 2006. Antikitera mehanizam dobio zasluženu pažnju.

Te godine, Majk Edmunds sa Univerziteta u Kardifu je sa timom objavio rezultate CT skeniranja delova i otkrio daleko više detalja u unutrašnjosti komada, kao i skrivene natpise.

Delovi drveta pronađeni uz komade, ukazivali su da se mehanizam nekada nalazio u drvenoj kutiji. Poput sata, takva kutija imala bi kružno lice sa rotirajućim ručkama.

Bila bi i ručka sa strane, koja bi mogla da okreće ispreplitane zupčanike, kojih je bilo barem sedam i to različitim brzinama.

Umesto sati i minuta, prikazivao je nebesko vreme: jedna ručka za Sunce, jedna za Mesec i po jedna za svakih pet planeta vidljivih golim okom – Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn.

Rotirajuća crna i siva lopta prikazivala je mesečeve mene. Ispod su se nalazila i objašnjenja o tome koje zvezde se uzdižu i gde se nalaze u pojedinim datumima.

Takođe, mehanizam je imao i dva brojčanika na poleđini, od kojih je svaki imao po iglu, poput one na gramofonu. Jedan je predstavljao kalendar, a drugi vreme pomračenja meseca i sunca.
Foto: WalkingGeek / Flickr.com
Stručnjaci su decenijama radili na dešifrovanju natpisa skrivenih unutar mehanizma, naročito kako bi saznali koji delovi uređaja nedostaju. Neki od njih su uništeni, dok su neki, verovatno i dalje na morskom dnu.

Iako pokazivači na prednjem delu više ne postoje, Aleks Džons, istoričar Instituta za proučavanje antičkog sveta u Njujorku, kaže da natpisi otkrivaju da su na prednjoj strani bile obojene lopte: vatreno crvena za Mars i zlatna za Sunce.

Takođe, nedostaju delovi koji su pomerali pokazivače planeta, zbog čega nije poznato kako su se tačno kretale.

Prema Majklu Rajtu, bivšem kustosu Muzeja nauke u Londonu, koji je proučavao mehanizam duže od bilo kog drugog stručnjaka, nekada su postojali epicikli, manje orbite oko planeta, sa dva prstena zupčanika.

Iako su stručnjaci odbacili njegovu ideju tvrdeći da Grci nisu imali tu tehnologiju, Džouns kaže da će ove godine objaviti dokaze koji će ukloniti svaku sumnju.

Drugi natpisi upućuju gde je mehanizam napravljen. Pol Ajversen sa Kejs Vestern Rezerv univerziteta u Klivlendu, kaže da su na kalendaru upisani nazivi meseci na korintskom i jezikom kolonija na severozapadu Grčke.

Brojčanik koji je prikazivao vreme velikih festivala, poput Olimpijade, ima ubeležen Naa, festival koji je održavan na severozapadu zemlje i Halieju, koja je održavana na jugu, na ostrvu Rodos.

Možda mehanizam potiče s Rodosa, a brodom je prebacivan ka severu, kad je potonuo?

Bez obzira na to ko ga je napravio, Antikitera mehanizam je dokaz da su drevni Grci koristili složene sisteme precizno isečenih točkića, kako bi predstavili poslednja naučna otkrića.

To je i prozor u način na koji su Grci videli svemir. Oni su verovali da priroda funkcioniše po unapred određenih pravila – poput mašine – što je pristup i današnjih naučnika.

Edmunds smatra da takva “mehanička filozofija” mora da se razvija kao dvosmerni proces. Drevni mehaničari koji su “uhvatili” svemir u bronzi, nisu samo modelovali astronomske teorije, nego ih i inspirisali.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: