Ne stoji kuća na zemlji

Učenicama je u Banja Luci bilo najstrože zabranjeno da šetaju same, gde god bilo, bez pratnje svojih starijih, a "osobito večerom izlaziti bez velike nužde nije dozvoljeno". Prolazeći poslom ulicama, valjalo je da se učenice "ugibaju drugim prolaznicima".

Život

Izvor: Autor: Zoran S. Maèkiæ, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske

Sreda, 01.10.2014.

08:30

Default images

Foto: greeblie/Flickr.com

Zabrane i pravila

Ogledavanje na ulici, živo kretanje, "previjanje tijelom" i glasno dovikivanje bili su pouzdani znaci slabog odgoja, pa će se "svaka učenica takvog vladanja kloniti". Učenicama je zabranjeno "na uglovima postojkivati, dogovore držati i izloge razgledati", a nisu im priličile ni detinjarije poput "tociljanja po ledu i grudanja".

Učenice nisu smele "da polaze javne zabave (igranke, gostione, sajmište) i to ni same ni sa starijima, niti smeju polaziti škole igranja izvan školske zgrade".

Iz školskog izveštaja nije jasno ko je bio učitelj plesa, ali se može pretpostaviti da je to bila Ema Praunsperger. Nedeljom i praznicima učenice su obavezno prisustvovale crkvenim obredima svoje crkve.

Devojke su štićene i od svojih vršnjaka. Naredbom od 7. marta 1908. Zemaljska vlada je zabranila "prisustvovanje srednjoškolskih đaka kod ispita i produkcija u državnim višim devojačkim školama". Zaključujemo da njihovi vršnjaci nisu mogli da prisustvuju čak ni predstavama devojačkog društva "Ateneum".

Učenici i kadar

Kraj školske godine dočekalo je 115 učenica, s tim što ih je sedam u toku godine istupilo. Većina učenica, njih 97, bila je iz Bosne, 15 ih je došlo iz drugih krajeva Austrougarske, a tri iz drugih zemalja. Iz Banjaluke su bile 83 učenice (72%). Najbrojnije su bile učenice katoličke (55%) i pravoslavne veroispovijesti (35%).

Godišnji ispit "obdržavan" je 25. juna 1908, a dva dana kasnije ispit iz "glasovira i pevanja". Toga dana završena je školska godina "službom zahvalnicom, deljenjem svedočaba i nagradnih knjiga". Na završnoj svečanosti učenice su izvodile Šopena, Mendelsona, Moskovskog, Mocarta, Lisinskog, Zajca...

Školsku svedodžbu "prvog reda s odlikom" zaslužilo je 48 učenica, svedodžbu "prvog reda" 58, a "drugog reda" osam. Jedna učenica je ostala neispitana. U godišnjim izveštajima za 1907/08. i 1908/09. Nema podataka o klasnom poreklu učenica, no može se tvrditi da su one većinom kćeri trgovaca, činovnika i zanatlija.

Tako školske 1907/08. među učenicama nalazimo Ivanu iz Karlovca, kćerku gimnazijskog profesora Franje Harazima, zatim Ljerku i Smiljku, kćeri gimnazijskog profesora Stanka Pavičića. Njihova majka Ludvina bila im je "starešinka". Školu su pohađale i sestre Ludmila i Vlasta, Pražanke, čiji će otac Josip Soukal 1915. braniti optužene u Veleizdajničkom procesu.

Škola je 1907/08. imala zavidan ali i nekompletan nastavni kadar, pa je, na primer, knjigovodstvo predavao gimnazijski profesor Josip Milan Lajnert. Na dužnosti direktorke škole od 1901. bila je uspešna dečija književnica Jagoda Truhelka, koja je ujedno predavala srpsko-hrvatski jezik i crtanje. Njenu dužnost će 1909. preuzeti Stefanija pl. Franković.

Veronauku, kojoj se poklanjala posebna pažnja jer je, u najvećoj meri, bila sredstvo za stvaranje pokornih devojaka, predavali su Josip Kaurinović (katoličku) i Kosta Dušanić (srpsko-pravoslavnu).

Higijenu (dva časa sedmično) je predavala dr Gizela Januševska, vrstan epidemiolog, koja je u Banjaluci boravila 1899-1912. i tu vodila privatni dispanzer.

Ludvina Pavičić, učiteljica računstva, prirodopisa, fizike i kućanstva, kao i učiteljica šarenog vezenja Amalija Markulin, u školu su došle 1903. Persa Simić je predavala računstvo, prirodopis, crtanje i krasopis, a Julijana Dubravac zemljopis i srpsko-hrvatski, koji je upravo 1907. godine, naredbom Zemaljske vlade, zamijenio Kalajev "bosanski" jezik.

Ema Praunsperger, učiteljica nemačkog, istorije, geografije i gimnastike, u Banjaluku je došla iz osnovne škole u Sanskom Mostu. Iste predmete, izuzimajući gimnastiku, "nastavljala" je Mila Pinter.

Ružica Prica je podučavala belo šivanje i vezenje, Mara Kolarović krojenje i šivanje haljina, dok je Amalija Šegota bila učiteljica francuskog i glađenja (peglanja). Domaćica Gizela Bruner je devojke podučavala kuvanju.

Učiteljice pevanja i "glasovira" bile su Milica Korenić i Lujza Kerer. Za učenje "glasovira" bila je potrebna "privola" roditelja, a mesečna nastava stajala ih je šest kruna.

Školske podvorkinje bile su Ivka Solar i Ljuba Panić, a podvornik Nikola Stupar.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Bure baruta pred eksplozijom: Počinje veliki rat?

Bliski istok, zbog promene ravnoteže snaga i dubokih kriza, pre svega palestinsko-izraelske, može se smatrati buretom baruta i ima potencijal da dovede ne samo do regionalnog sukoba, već i do globalnog konflikta.

20:40

17.4.2024.

1 d

Svet

Uništeno; Zelenski: Hvala na preciznosti

U ukrajinskom napadu na vojni aerodrom na Krimu u sredu ozbiljno su oštećena četiri lansera raketa, tri radarske stanice i druga oprema, saopštila je danas Ukrajinska vojna obaveštajna agencija.

14:21

18.4.2024.

12 h

Politika

Mediji: Ultimatum za Srbiju

Višegodišnja dilema "Kosovo ili Evropska unija", koja je lebdela nad Srbijom, dobiće svoj praktični izraz sledeće nedelje, pišu mediji.

13:01

17.4.2024.

1 d

Podeli: