Da li je okej u Srbiji biti gej?

Prva "Parada ponosa" u Srbiji, 2001. godine, završila se brutalnim nasiljem, druga - zakazana za septembar prošle godine - otkazana je da do nasilja ne bi došlo, a gej aktivisti i pripadnici LGBT populacije veruju da će ovogodišnji "prajd", zakazan za 10. oktobar, zahvaljujući širokoj podršci državnih institucija biti uspešno organizovan.

Život

Izvor: B92

Ponedeljak, 20.09.2010.

16:10

Default images

Borci za gej prava ističu da je održavanje parade značajno da bi skrenulo pažnju javnosti da je zajednica lezbejki, gej, biseksualaca i transrodnih (LGBT) osoba prisutna u Srbiji.

Nadaju se da će parada proći bez nasilja, ali ne veruju da će skup bitno promeniti položaj LGBT populacije u Srbiji.

"Posle jedne gej žurke sa drugom sam krenuo kući. Čekali smo gradski prevoz, a neki sumnjivi likovi stajali su sa strane. Rekao sam drugu da će nas napasti…prišli su i iz čista mira počeli da nas udaraju i psuju. Moj drug je završio u bolnici", ispričao je Tanjugu mladić koji nije želeo da otkrije svoj identitet, iz straha od novih napada.

Dugogodišnji gej aktivista Boris Milićević ističe da su glavni problemi sa kojima se susreće LGBT zajednica nasilje, diskriminacija i sistemsko društveno odbacivanje.

Milićević je Tanjugu rekao da ga brine to što se ponavlja situacija od prošle godine, jer država ne radi preventivno na obeshrabrivanju svih onih koji hoće da vrše nasilje.

"Pronacističke organizacije vrlo uspešno regrutuju ljude koji hoće da napadaju učesnike 'Parade ponosa'", naveo je.

Prema njegovim rečima, ne postoji gej osoba u Srbiji koja nije doživela neki vid nasilja, a LGBT osobe često imaju probleme na poslu, tokom školovanja, prilikom korišćenja zdravstvenih usluga.

"U Srbiji je takva situacija zato što je kasno krenula da se bavi pojedinim problemima - kasno je krenula sa modernizacijom i uzimanjem političkog kursa ka Evropskoj uniji. Kao i većina bivših jugoslovenskih zemalja devedesetih, i Srbija se više bavila ratovima nego poboljšanjem života građana", smatra Milićević.

Po njemu, Srbija je tradicionalno i konzervativno drustvo - što je preduslov za postojanje homofobije, a položaj ugroženih grupa, među kojima su i LGBT osobe, nije se bitno poboljšao od donošenja Zakona o zabrani diskriminacije.

"Problem sa svim mladim demokratijama i zemljama koje žele da postanu članice EU je to što donose moderne zakone, ali sporo započinju njihovu primenu", ukazao je Milićević i dodao da država mora da počne da vodi evidenciju o napadima i nasilju nad pripadnicima manjinskih grupa, pa i gej i lezbejske populacije.

Poverenik za ravnopravnost Nevena Petrušić rekla je Tanjugu da nije dobila nijednu pritužbu na osnovu seksualne orijentacije.

"Očekujem da takvih pritužbi bude, budući da su pripadnici LGBT populacije zaista izloženi raznim vidovima diskriminacije", kazala je Petrušićeva i dodala da institucija poverenika još uvek nije dovoljno poznata u javnosti.

Ona veruje da velika većina građana Srbije nema ništa protiv održavanja "Parade ponosa" i da će ovogodišnji "prajd" biti uspešno organizovan.

"Verujem da će, zahvaljujući političkoj podršci i izjavama koje su političari dali, 'Parada ponosa' biti održana u jednom sigurnom i bezbednom okruženju, kao i da će Srbija pokazati da je država u kojoj svi mogu slobodno da žive javno izražavajući, pored ostalog, i svoj seksualni i rodni indetitet", rekla je Petrušićeva.

Prema rečima Milićevića, LGBT populacija nema poverenja u državu jer je Srbija, kako je naveo, u poslednjih 50 godina loše postupala prema njima.

"Neko je žrtva i umesto da bude zaštićen od sistema on biva vređan, šikaniran i doživljava nasilje i zato država mora jasno da pošalje poruku", rekao je Milićević.

On je naveo slučaj od prošle subote, kada su šestorica huligana posle gej zurke napala dvojicu mladića: policija je reagovala, ali je jedan od policajaca, po njegovim rečima, prokomentarisao - "šta ste mislili, kad ste pederi", dok je kasnije jedna od medicinskih sestara, kad su zatražili medicinsku pomoć, kroz hodnik vikala - "ko će da pregleda ovog pedera".

Prema mišljenju Tanjugovog neimenovanog sagovornika koji je više puta doživeo i nasilje i šikaniranje, donošenje Zakona o zabrani diskriminacije ništa nije promenilo, osim što se o LGBT zajednici više priča u medijima.

On veruje da bi se problem mogao rešiti ukoliko se kroz obrazovanje, edukaciju promeni način razmišljanja ljudi.

"'Parada ponosa' neće nešto bitno promeniti, ali bitno je osvestiti masu i pokazati da je LGBT populacija prisutna u Srbiji", rekao je on i dodao da je strah od nepoznatog i drugačijeg najveći problem ljudi.

On je dodao da se mnoge LGBT osobe neće pojaviti na Paradi - zbog straha od napada, ali i zbog straha od odbacivanja od strane roditelja, prijatelja, društva.

Borba za gej prava u svetu počela je 1969. godine Stonvolskom pobunom, kada se u Njujorku gej populacija prvi put suprotstavila policijskom maltretiranju.

U znak obeležavanja te pobune, naredne godine organizovan je prvi marš u Njujorku, od Grinič vildža do Central parka, a u isto vreme LGBT osobe su organizovale slične marševe u Los Anđelesu i San Francisku.

U decenijama koje su usledile, mnoge zemlje u svetu su dozvolile istopolne odnose, ali je i dalje malo onih koji priznaju bračnu zajednicu sa osobama istog pola, ili gejevima i lezbejkama daju pravo da usvajaju decu.

Zakoni koji se tiču istopolnih odnosa variraju od države do države, od prava na sklapanje braka do smrtne kazne za istopolne seksualne odnose u fundamentalističkim muslimanskim državama.

Brak sa osobama istog pola dozvolile su Južnoafrička Republika, Argentina, a takve brakove dozvolio je i Izrael, ali samo za one koji su sklopljenji izvan zemlje.

Kada je reč o Evropi, pravo na sklapanje braka sa osobom istog pola priznato je u Portugaliji, Španiji, Islandu, Norveškoj, Švedskoj, Belgiji, Holandiji.

Dok su neke zemlje LGBT osobama, pored prava na brak, dale pravo i usvajanja dece, poput Holadije, Belgije, Švedske ili Norveške, u drugim zemljama istopolni odnosi kažnjavaju se čak i smrću - u Sudanu, Mauritaniji, Nigeriji, Somaliji, Jemenu, Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Avganistanu i Iranu.

U Evropi je borba za prava LGBT osoba počela pre dvadesetak godina, a organizacija "European Pride" svake godine u jednom od glavnih gradova Starog kontinenta organizuje "Paradu ponosa".

Među gradovima u kojima je od 1992. godine do sada održana "Parada ponosa" su London, Amsterdam, Kopenhagen, Rim, Beč, Hamburg, Mančester...

Kako kažu u gej zajednici, najpoznatiji "prajdovi" održani su u Berlinu, Amsterdamu, Londonu, Sidneju, Sao Paulu, Njujorku, a sve popularnije mesto za održavanje takvih manifestacija je i Madrid.

Među simbolima ponosa LGBT osoba su zastava duginih boja, grčko slovo lambda, ružičasti i crni trougao.

Izvor: Viktorija Trifunović, Tanjug
Foto: knorthern, www.sxc.hu

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

40 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: