O nama se priča samo 15. oktobra, na Dan slepih. Neki i tada ćute. Sada imam trideset godina i sledeće stvari sam naučio živeći u Beogradu.
Kuća-pos'o
Kad bus ne stane na obeleženo stajalište, ja sam ugasio. Ne mogu da uđem u prevoz u koji i ne želim nešto preterano da uđem jer je uvek prenatrpan. Dok ljudi vide da ja ne vidim, već je vreme da nekako izađem. Parkovi po gradu nam nisu dostupni, klupu recimo ne možeš sam da nađeš jer ništa nije obeležno.
U Knez Mihajlovu isto ne možeš jer nema taktilnih traka. Zvučnih semafora ima tu i tamo, kad ih nema, ženske štikle su od najveće pomoći - tako čuješ da li treba da kreneš ili staneš.
Nastavak priče pročitajte na
Vice.com/rs.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 8
Pogledaj komentare