Kog je "pola" vaš mozak?

Mitovi o razlikama između muškog i ženskog mozga nikada ne umiru, a jedan od najpopularnijih je taj da žene ne mogu biti uspešne u matematici i elektrotehnici.

Izvor: recode.net

Nedelja, 12.10.2014.

13:45

Default images

Foto: woodleywonderworks / Flickr.com

Neki naučnici tvrde da je muški mozak “sistematičniji”, dok je ženski bolji u “empatiji”.

Ipak, ni jedna studija nije potkrepila takve ideje.

Psiholog sa Univerziteta Kembridž Sajmon Baron Koen opisao je svoju teoriju o razlikama između muškog i ženskog mozga u knjizi (The Essential Difference).

On piše da su muškarci prirodno određeni za vodeće pozicije i moć. Oni su rođeni lovci, trgovci, trpe samoću, koriste agresiju i dostižu i održavaju moćne uloge.

Žene su s druge strane specijalizovane za prijateljstva, majčinstvo, tračarenje i “analiziranje” partnera. One su, smatra on, toliko fokusirane na druge, da nisu zainteresovane za otkrivanje toga kako svet funkcioniše.

Baron Koen svoje ideje je zasnivao na studijama koje je sprovodio na novorođenčadima – dečacima i devojčicama. On je tvrdio da dečaci više prate pokrete, dok devojčice gledaju u lica.

Na osnovu njegove studije magazin “Parents” obavestio je svoje čitaoce da “devojčice više vole lutke od kocaka i drugih igračaka, zato što više pažnje obraćaju na ljude, dok su dečaci više zainteresovani za mehaničke objekte”.

Međutim, njegova studija imala je toliko nedostataka, da je gotovo potpuno irelevantna. Njene rezultate nije uspeo da ponovi ni jedan drugi istraživač, pa ni sam Baron Koen. Zašto?

Eksperimentu su nedostajale kontrolne grupe koje bi služile kao referentno telo za eksperimente. Takođe, deca su za vreme ispitivanja sedela u krilu roditelja i imala priliku da vide aktivnu osobu ili nepokretni predmet. Pošto novorođenčad ne mogu samostalno da drže glavu uspravno, njihove vizuelne preferencije uglavnom su bile određene time kako ih roditelji drže.
Foto: NASA HQ PHOTO / Flickr.com

Duga lista literature je u suprotnosti sa Baron Koenovim otkrićima i koja pokazuje da i muške i ženske bebe podjednako reaguju na ljude i objekte.

Ipak, ideje o prednostima muškog mozga i dalje opstaju i predstavljaju prepreku za devojčice koje možda privlače prirodne nauke.

Roditelji rano počinju da usmeravaju decu na osnovu njihovog pola, mnogo pre nego što dospeju u učionice.

Ni u školi situacija nije bolja. Istraživanja su pokazala da nastavnici matematike za đake šestog razreda veruju da su dečaci bolji u matematici od devojčica, čak i kad su deca pokazivala podjednake rezultate na testovima.

Roditelji su takođe imali manje poverenja u kćeri tog uzrasta, nego u sinove, nezavisno od njihovog uspeha u školi.

Očigledno je da i nastavnici i roditelji često ignorišu realnost koja je pred njima i umesto toga vide stereotipe.

Sve to se prenosi i na decu. Đaci trećeg i četvrtog razreda podjednako vole matematiku, bez obzira na to kog su pola. Međutim, od petog i šestog, devojčice počinju da gube interesovanje.

Da li razlike u strukturi mozga objašnjavaju ovu pojavu? Ne.

Lisa Eliot, profesor neurologije na Univerzitetu u Čikagu sprovela je opsežan pregled naučne literature o ljudskom mozgu od perioda detinjstva do adolescencije i zaključila da postoji “iznenađujuće malo dokaza o razlikama u strukturi mozga dečaka i devojčica”.

Zapravo, u detinjstvu mozak ima najbolje sposobnosti učenja i promena. To je najgore vreme da nekoga izložite stereotipima.

Eliot ističe da “postoji ogromna opasnost od preterivanja u isticanju razlika među polovima, naročito u pogledu očekivanja roditelja naučnika i same dece. Mališani mogu da uzleću ili padaju u zavisnosti od toga šta mi mislimo o njima, a što više razmatramo razlike između dečaka i devojčica, to će takvi stereotipi da se kristališu u dečjoj samopercepciji i predviđanjima sopstvene budućnosti”.

U jednoj disciplini dečaci su konstantno pokazivali bolje rezultate od devojčica – u mentalnoj rotaciji. Reč je o sposobnosti da zamislite kako će objekti izgledati kada ih rotirate u dvodimenzionalnom ili trodimenzionalnom prostoru.

Neki smatraju da su muški mozgovi predviđeni za ovakve zadaktke, zato što su u Kamenom dobu muškarci morali da bacaju koplja i love životinje. Međutim, tada su i žene ubijale manje životinje i lovile ptice.

Pravi razlog je taj što dečaci u detinjstvu igraju igre poput fudbala, a devojčice ne.
Foto: kelsey e. / Flickr.com

Jedna studija je pokazala da dečaci bolje od devojčica bacaju loptu dominantnom rukom, ali da u bacanjima drugom rukom ne postoje nikakve razlike. Da je samo biologija određivala sposobnost bacanja, onda bi dečaci pokazali bolje rezultate u oba slučaja.

Dakle, vežba, a ne predodređena sposobnost, pretvorila je dečake u bolje bacače i uspešnije u mentalnoj rotaciji.

Igranje kompjuterskih igara koje uključuju praćenje takođe stvaraju superiorne sposobnosti mentalne rotacije.

Jedan kanadski istraživački tim ispitao je razlike u ovim sposobnostima tako što je dečacima i devojčicama dao da igraju takve video igre.

Dečaci su očekivano imali bolje rezultate, ali su naučnici omogućili 10 sati vežbanja slabijoj grupi, dok druga nije prošla taj trening.

Posle toga, razlika u sposobnosti mentalne rotacije bila je neznatna između dečaka i devojčica.

Kada su istraživači posle šest meseci još jednom proverili sposobnosti istih ispitanika, pokazalo se da je grupa koja je dobijala trening zadržala visoku poziciju.

Istina je da o mozgu sve više saznajemo s napretkom tehnologije. Sada se zaista mogu pronaći razlike u mozgu muškaraca i žena, ali one su retko kad značajne.

Strukturna razlika ne znači ništa, ako se ne dokaže da ona ima posledice po konkretne sposobnosti osobe.

Naučnici su godinama mislili da je veličina mozga važna za inteligenciju i da su zato muškarci “pametniji” od žena. Iako su grešili, to je žene vekovima držalo podalje od univerziteta.

Kordelija Fajn vidi mitove pretvorene u “naučna otkrića” kao opasnu propagandu koja za cilj ima diskriminaciju žena.

U svojoj knjizi “Iluzije o rodu” ona naziva najveći broj popularnih teorija o razlikama među polovima “neuroseksizmom”. Ona opaža da “ideju predodređenih razlika među polovima mnogi pisci predstavljaju kao ‘činjenicu’. Nažalost, tvrdnje o takvim razlikama podstiču rodne stereotipe koji utiču na ponašanje ljudi”.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: