Kako teče život tako se pojavljuju nove neprijatne aktivnosti koje bi osoba trebalo da izvrši, a koje ona odlaže. Tokom vremena osoba pred sobom ima mnogo neizvršenih aktivnosti, za koje bi joj trebalo dosta vremena i energije. Pred ovom „planinom” obaveza paralisana je osećanjem potpune nemoći.
Sve to dovodi do toga da osoba počinje da se oseća nesposobnom, tako da još više izbegava i stare i nove obaveze. Tokom vremena to dovodi do toga da osoba ne funkcioniše u oblasti u kojoj odlaže. Tada govorimo o sindromu prokrastinacije. Ovaj izraz dolazi od latinskog pro – napred i crastinus – sutrašnji, tako da označava „stalno odlaganje za sutra”.
Postoji više tipova prokrastinacije, među kojima je najpoznatiji kampanjski rad: osoba koja bi trebalo nešto da uradi to odlaže sve do trenutka kada stupa u akciju kako bi to završila za kraće vreme. Ako osoba odlaže pospremanje prostora u kojem živi, ona će jednog trenutka krenuti u „herojsko” čišćenje i uređenje, posle čega će ga ponovo odlagati. Postoje i oni koji ne pospremaju prostor u kojem borave ni kada on odavno ne ispunjava potrebni higijenski minimum.
Prokrastinacija je izraz nepostojanja radnih navika. Malom detetu je igra prijatna, ali ne i rad u obliku pospremanje sobe posle igre. Tek kada dete shvati da ne može da izbegne rad, ono ga prihvata i miri se da mora da ga čini. Tada nastaje radna navika zbog koje rad detetu više nije neprijatan bilo da je u pitanju navika održavanja higijene, reda, učenja, vežbanja itd. Osobe kojima su u detinjstvu roditelji pomogli da izgrade radne navike, drže se izreke: „Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra.” Oni svoje obaveze ispunjavaju iz dana u dan, ne dozvoljavajući da se gomilaju.
Kako izbeći prokrastinaciju? Roditelji treba da znaju koliko je važno da pored ljubavi deci pruže i trening sticanja radnih navika, od kojih najviše zavisi njihova uspešnost u kasnijem životu. Oni odrasli koji svoje stalno odlaganje doživljavaju kao problem treba da počnu da treniraju svoje „unutrašnje dete” kako bi razvilo radne navike. Odložene obaveze se dele na „žabe” i „slonove”.
Umesto da se ceo dan mučimo gledajući na tanjiru žabu koju ćemo na kraju morati da pojedemo, lakše će nam biti da je odmah pojedemo. A brdo nagomilanih obaveza je „slon” kojeg treba raščlaniti na male delove koje treba završavati svakog dana po malo sve dok slon ne nestane. U tome mnogo pomaže ako svakog dana pravimo spisak obaveza koje moramo da izvršimo.
Izvor:
Politika.rs
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 12
Pogledaj komentare