Ekonofizika

Baviti se fizikom danas je možda isplativije nego ikada pre. Zakon otkriven 1894. godine koji opisuje seizmičku aktivnost nakon zemljotresa istovremeno može veoma dobro da se primeni za predviđanje ponašanja tržišta nakon kraha. Svetska ekonomija može se modelovati slično skupini elektrona ili grupi molekula koji međusobno reaguju. Ovakve i njima slične podudarnosti između sveta fizike i ekonomije uslovile su da danas svaka ugledna svetska finansijska kompanija zapošljava veliki broj fizičara. Oni zarađuju velike svote novca i imaju status poput najboljih menadžera, a u suštini se i dalje bave naukom, tj. preciznije – ekonofizikom.

Piše: Marko Živković

Život

Izvor: B92

Nedelja, 16.09.2007.

00:25

Default images

Ekonofizika je mlada disciplina koja svoje pocetke ima u devedesetim godinama prošlog veka. Do danas još uvek ne postoji jedna zvanična definicija, već su u opticaju razne interpretacije koje se vremenom polako približavaju. Sam termin su 1995. prvi upotrebili Rosario Mantegna (profesor univerziteta u Palermu) i H. Eugene Stanley (profesor na univerzitetu Bostonu) na konferenciji u Kalkuti kako bi opisali temu velikog broja radova koji su se pojavili u statističkoj fizici.

Prema njima ekonofizika je „neologizam za multidisciplinarnu oblast aktivnosti fizičara koji rade na ekonomskim problemima s ciljem testiranja različitih novih konceptualnih prilaza izvedenih iz fizičkih metoda“. Mada je njhova definicija u početku bila više sociološka nego intelektualna (tj. koncentrisala se više na to ko radi na ekonomskim problemima, fizičar, nego na to kakvi su problemi u pitanju, koje se tačno metode ili teorije iz fizike koriste da bi se rešili ti problemi), danas je shvatanje ekonofizike evoluiralo i može se jednostavno sumirati kao primena prinicipa matematičke fizike na ekonomske probleme, pre svega za modelovanje tržišta.

Spajanje nespojivog?

Još sredinom dvadesetog veka naučnici poput Simona 1955. i Mandelbrota 1963. su pokušavali da se hvataju u koštac sa kompleksnim problemima koji su se javljali u brzo rastućim tržištima zapadnih zemalja nakon drugog svetskog rata. Tokom narednih decenija pojedini fizičari nezadovoljni tradicionalnim objašnjenjima ekonomista počeli su da primenjuju metode korišćene u fizici kako bi objasnili neke opšte ekonomske fenomene. Međutim, tek je povećanje računarskih sposobnosti krajem osamdesetih omogućilo obradu ogromnih količina podataka i „rođenje“ ekonofizike.

Pokazalo se da tradicionalni analitički metodi (koji su se bazirali na Njutnovoj i Lagranžovoj mehanici, a koje su ekonomisti već uveliko primenjivali do tada) nisu dovoljni, već je potrebno primeniti statistički pristup (primena teorije verovatnoće na veliki broj fizičkih objekata koji nekako interaguju). Ovo je posebno bilo očigledno pri razmatranjima tržišta koja su do tada opisivana sistemima u ravnoteži, dok se u stvari većina interesantnih fenomena može naći u neravnotežnim sistemima koji su daleko od ekvilibrijuma.

Pristup ekonomiji koji imaju ekonofizičari se umnogome razlikuje od pristupa koji imaju „obični“ ekonomsti. On je više nalik metodu koji fizičari primenjuju u rešavanju standardnih fizičkih problema. Dok ekonomisti kreću od nekoliko osnovnih pretpostavki (nalik matematičarima) i onda pokušavaju da konstruišu teorijski model koji bi bio ustanju da objasni rezultate posmatranja, ekonofizičari kreću od empirijskih dokaza i onda iz ogromnog broja podataka uočavaju pravila koja rukovode ponašanje nekog sistema. Usled takvog pristupa ekonofizičari se ne oslanjaju na „racionalne“ pretpostavke zasnovane na svakodnevnom iskustvu, a koje se nisu utemeljene na čvrstim eksperimentalnim rezultatima.

Ovaj pristup u prvi mah izgleda kontraintuitivno, ali se pokazao kao veoma produktivan pri opisivanju neobičajenih sistema (slično ovome, u kvantnoj mehanici većina obrazaca ponašanja ne izgledaju bliski zdravom razumu, ali daju dobra predvidjana i konzistentne rezultate). Ujedno ovakav pristup je baš zbog toga, i pored kvalitativno odgovarajućih rezultata, jedan od glavnih izvora neslaganja između ekonofizičara i tradicionalnih ekonomista.

Nepriznato dete fizike i ekonomije

Od samog začetka ekonofizika nije imala srećan status u društvu fizičara i ekonomista. Nijedni je nisu priznavali za relevantnu oblast, smatrajući je više kvazi-naukom ili hobijem. Bilo je uobičajeno da, nakon nekog izlaganja o primeni fizike u društvenim naukama, „tradicionalni“ fizičar kaže kako iako sve to lepo zvuči – to nije „prava“ fizika. Taj stav se uveliko promenio, te više nije retko videti članak koji tretira ponašanje bakterija, skakavaca ili semafora kao dinamičke fazne prelaze iz „prave“ fizike. Međutim i danas odnos između ekonofizičara i ekonomista je pomalo hladan. Usled toga komunikacija među ovim grupama naučnika je otežana, čak je prestižni naučni časopis „Nature“ 2006. godine ukazao na loše posledice ovakvog nezdravog odnosa.

Razlozi za ovakvo stanje su mnogobrojni. Postoji unekoliko opravdano mišljenje među ekonomistima da ekonofizičari sa nipodištavanjem gledaju na ono što su ekonomisti postigli do tada (ali i obratno). Pored toga, ekonofizičari su u početku težili da se mahom koncentrišu na proučavanje ponašanja tržišta, dok su ekonomisti imali znatno širu oblast delovanja. Usled toga među ekonomistima ekonofizičarima nikad nije dat status „pravih“ naučnika. Naravno, u poslednje vreme ekonofizika je proširila polje istraživanja i počela da formuliše neke opšte principe. Time ekonofizika poprima odlike uređene naučne discipline, što joj zauzvrat povećava kredibilitet i među ekonomistima.

Interesantno je da je takav maćehinski odnos ekonomije i fizike prema ekonofizici doprineo okretanju ekonofizičara ka matematici. To je posebno vidljivo u stručnim časopisima gde se mnogi radovi ekonofizičara, zbog kompleksnosti matematike na kojoj se zasnivaju, objavljuju u matematički orijentisanim stručnim časopisima. Opet, ubrzan rast popularnosti ove oblasti među mladim fizičarima uslovio je porast članaka u prestižnim fizičkim časopisima (poput Physical Review E, Physica A, Nature, itd.).

Trenutno stanje

Gde se trenutno nalazi ekonofizika? Popularnost ekonofizike raste iz godine u godinu, pre svega zbog finansijske isplativosti, ali sve više i zbog intelektualnog izazova koji pruža. Ostvaren je određeni broj važnih empirijskih doprinosa našem shvatanju društva i sveta finansija. Mnogi uvaženi autori u fizici (poput Džima Simonsa, osnivača „Renaissance Technologies Corporation“ i, mada matematičara, jednog od gurua današnje ekonofizike) se okreću istraživanjima vezanim za ovu oblast, osnivaju veoma uspešne finansijske firme i time dalje privlače nove generacije mladih fizičara.

U početku su to bili mahom mladi doktoranti teorijske fizike (posebno nuklearni fizičari i oni koji su se bavili višečestičnim sistemima), ali poslednjih godina trend zapošljavanja fizičara u finansijski orijentisani firmama doveo je do formiranja specijalizovanih programa na postdiplomskim studijama na nekoliko prestižnih svetskih univerziteta. Tako npr. Univerzitet u Hjustonu nudi poseban doktorski program iz ekonofizike. Za očekivati je da se ovakvi programi vremenom ustale kao standardni delovi ponude svakog ozbiljnog doktorskog programa na fizičkim fakultetima širom sveta. Do tada će verovatno ekonofizika i zauzeti odgovarajuće mesto u akademskom svetu.

Korisne reference

Wall Street
Za onog ko je više zainteresovan i želi nešto bliže da se upozna sa ovom temom preporučljivo je da prvo pročita pregledne radove o ekonofizici, poput:
  1. Thomas Lux, „Applications of Statistical Physics in Finance and Economics
  2. J. Barkley Rosser Jr., „The Nature and Future of Econophysics
  3. Miloš Božović, „Ekonofizika“, Petnički bilten
  4. M. Gallegati, S. Keen, T. Lux i P. Ormerod,Worrying trends in econophysics
  5. Joseph McCauley, “Response to Worrying Trends in Econophysics
  6. Joshua Roebke, “Putting His Money Where His Math Is”, Seed Magazine, Septembar 2007.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: