Beograd je(ste) sistem

Sprema se nešto zaista neočekivano, nešto univerzalno, nešto što pripada svakom, oko čega smo prirodno okupljeni. Biće postavljeno u našem gradu na takav način da ga doživimo kao nešto samo naše, nešto što nas određuje i predstavlja.

Piše: Stanislav Bauk

Život

Izvor: B92

Ponedeljak, 23.03.2009.

09:04

Default images

Hajde da poistovetimo Beograd sa Sunčevim sistemom. To je neobičan poziv koji se ovih dana kao epidemija širi po medijima i Internet grupama. Na stotine ljudi se već odazvalo na ovaj predlog, a više hiljada zainteresovanih je dalo podršku pošto je upoznato sa osnovnom idejom.

Možda ste već čuli kako se o tome govori na forumima, na kućnim sedeljakama, u aulama fakulteta i čitaonica, na stanicama gradskog prevoza, u kompanijskim prostorijama za pušenje ili u zgusnutim redovima za koncerte. Možda vam se učinilo da već vidite komešanje koje prati lavinu.

S druge strane, možda ste zabrinuti jer u sumornom, uvelom dobu u kom živimo nijedna istinski nova ideja ili osećanje, čak ni strah od dolazeće krize, ništa osim neprekidnog gunđanja, više ne može da okupi ili pokrene ljude, da razbudi snagu i kreativni potencijal koje je Beograd umeo da pokaže, ali ih je negde usput istopio u beskonačnom iščekivanju ovog ili onog.
Model Sunca
Zaboravite na to. Pokazuje se da jedan svež, dovoljno blesav i istovremeno dovoljno prijemčiv predlog može da razbudi dobar deo grada i u ovom vremenu (kao što može u svim dobima, za koja se, uostalom, najčešće misli da su jednako sumorna).

Šta se, pak, to valja niz breg? Reč je o inicijativi koja je nazvana „Beograd je sistem“ i koja podrazumeva postavljanje modela Sunčevog sistema na teritoriji prestonice Srbije. Model bi činila trajna postavka metalnih kugli – planeta i njihovih satelita. Centar sistema nalazio bi se na ušću Save u Dunav, gde bi bilo postavljeno Sunce u obliku mesignane kugle prečnika šest metara, oko koga su opisane zamišljene planetarne orbite koje presecaju prostor grada.

Same planete bi bile razmeštene na više vrlo zanimljivih gradskih lokacija. Odnosi među njihovim prečnicima odgovarali bi dimenzijama stvarnih planeta, njihova međusobna rastojanja pravim kosmičkim udaljenostima, a brzina svetlosti brzini ljudskog hoda. Građani koji bi šetali ili se kroz gradsku gužvu vozili od Sunca do bilo kog dela grada, recimo do onog gde je Jupiter, mogli bi lično doživeti kako je mala brzina svetlosti u odnosu na prostornost Sunčevog sistema, ali i druge njegove karakteristike.
Kalemegdan - Usce
Ideja je potekla iz Laboratorije za primenu računara u nauci sa Instituta za fiziku u Zemunu, njen kreator je doktor Aleksandar Bogojević, a oko njega i njegovog tima (Igor Smolić, Branimir Acković i Vladimir Slavnić) okupio se veliki broj vrlo angažovanih aktivista, kako naučnika, tako i ljudi iz drugih sfera koji žele da nešto pokrenu, kao što je srpska slikarka iz Pariza Milica Živadinović.

Cela postavka “Beograd je sistem”, precizno skalirana i jednostavna, u prvi mah je najavljena kao vrlo efikasan instrument za popularizaciju nauke, ali bi projekat mogao postati mnogo više od toga, nešto što širi kulturu nauke, a možda čak i jedan prepoznatljiv simbol grada na koji bi, kako kažu inicijatori, svi Beograđani bili ponosni.

Zašto je ova inicijativa tako zapaljiva? Ne samo zbog naučne niti koja se kroz nju provlači. Ona sublimira ideju više generacija, jedan nikad prežaljeni koncept, prozitivnu predstavu o Beogradu kao gradu koji nije provincijski centar ogrezao u nacionalizam, već grad-svet za sve ljude.

U “Beograd je sistem” utkana je tradicija slogana “Beograd je svet”, koji je potekao iz vremena studentskih demonstracija u zimu 1996-1997. godine. Sam slogan je u međuvremenu iznedrio jedan umetnički koncept, često prisutan u gradskoj kulturi – njime su prošle godine obeleženi i “Dani Beograda”, a sa ovom inicijativom, on je dobio svoje proširenje na ceo solarni sistem.
Model Jupitera
Pokretači inicijative podsećaju i da ovaj model ne bi bio jedini na svetu – solarni modeli, podizani u gotovo svakoj civilizaciji, počev od onog koji je pre više hiljada godina izgrađen u Stounhendžu, danas postoje u mnogim savremenim gradovima, od Njujorka i Bostona u SAD, do Zagreba u Hrvatskoj.

Međutim, po svojim karakteristikama i skali (1:220 miliona) beogradski model bi bio zaista jedinstven. Zbog pomenute tradicije poistovećivanja grada sa svetom, veličina beogradskog modela je tako izabrana da se tačno poklopi sa životnim prostorom grada koji bi se stoga identifikovao sa Sunčevim sistemom.

„Beograd je sistem“ ne zahteva velika finansijska sredstva i sve što je potrebno jeste da ga zaista podrže nadležne gradske i državne institucije, kako bi model bio ne samo postavljen, već i održavan posle toga.

Naravno, ma kako se činilo jednostavim razmestiti metalne kugle po gradu, pred jednom ovakvom inicijativom stoji hiljade prepreka, od hroničnih gunđala i kritizera, preko birokratske sporosti i samoljublja sveopšte inercije, do vandalskih ispada, ali uz dovoljno truda sve se te prepreke daju prevazići. A ako ova lepa ideja zaživi, možda ćemo pronaći trajnije gradske toponime od tragova koje neprekidno ostavlja i briše teška istorija Beograda, ni manje ni više nego u Suncu i planetama koje oko njega kruže.

SUNCE (Ušće)

Rastojanje od Sunca 0 km Rastojanje u modelu 0 m
Prečnik 1392 hilj. km Prečnik kugle 5,9 m


Model predviđa da se na Ušću postavi ogromna kugla koja bi predstavljala Sunce. Izrađena od mesinga i noću osvetljena spolja i iznutra, kao središte sistema, kugla bi bila atrakcija za sebe. U njenoj blizini bi se mogli organizovati koncerti ili samo paljenje reflektora u izabranom trenutku, na primer, u trenutku prolećne ravnodnevice. Seriju idejnih rešenja za model Sunca napravili su arhitekte Ivko Rakić, Branislav Radovanović, Branislav Stojanović, Marina Višnjić i Darko Ilić.

MERKUR (Ušće)

Rastojanje od Sunca 58 mil. km Rastojanje u modelu 245 m
Prečnik planete 4,9 hilj. km Prečnik kugle 2,1 cm


Model predviđa da bi se dve unutrašnje planete, Merkur i Venera, nalazile duž šetališta na Ušću, linearno raspoređene.

VENERA (Ušće)

Rastojanje od Sunca 108 mil. km Rastojanje u modelu 459 m
Prečnik planete 12,1 hilj. km Prečnik kugle 5,1 cm


Venera, kao i Merkur, ali i sve ostale planete, nalazila bi se pričvršćena na kamenom postamentu. U blizini bi bio postavljen pano sa objašnjenjima detalja svake planete i celog sistema.

ZEMLJA (Kalemegdanska terasa)

Rastojanje od Sunca 150 mil. km Rastojanje u modelu 634 m
Prečnik planete 12,8 hilj. km Prečnik kugle 5,4 cm


Zemlja bi se nalazila na Kalemegdanskoj terasi, na mestu odakle se preko reke vidi Ušće sa modelima Sunca, Merkura i Venere. Zanimljivo je da bi, zbog tačne skale modela, Sunce na Ušću odatle izgledalo jednako veliko kao prava zvezda na nebu. Nedaleko od Zemlje, nalazio bi se njen satelit Mesec (kuglica prečnika 1,5 cm, udaljena od Zemlje 1,63 metra).

MARS (Kalemegdan, Donji grad)

Rastojanje od Sunca 228 mil. km Rastojanje u modelu 966 m
Prečnik planete 6,8 hilj. km Prečnik kugle 2,9 cm


Planeta Mars bi bila postavljena na tihom mestu, do kog se lako stiže od Zemlje – na keju između Donjeg grada na Kalemegdanu i Sportskog centra "25. maj".

JUPITER (Vračar, plato kod Hrama Svetog save)

Rastojanje od Sunca 778 mil. km Rastojanje u modelu 3 km
Prečnik planete 143 hilj. km Prečnik kugle 61 cm


Jupiter bi se nalazio u parku na Vračaru. Na platou ispred Narodne biblioteke Srbije i hrama Svetog Save, nedaleko od spomenika Karađorđu, džin među planetama bi bio u društvu ostalih divova. Njegov položaj na ovom mestu se može shvatiti i kao postavljanje simbola koji je nedostajao tako da sad, pored predstavnika politike, religije i kulture, na istom mestu imamo i simbol nauke. Inače, oko Jupitera bi, u najzanimljivijoj instalaciji sistema, kružila četiri velika satelita, koji su inače poznati kao Galilejevski sateliti: IO (kugla prečnika 1,5 cm, udaljena od Jupitera 1,79 metara), EVROPA (prečnika 1,3 cm, udaljena 2,84 metara), GANIMED (prečnika 2,2 cm, udaljena 4,54 metara) i KALISTO (kugla prečnika 2 cm, udaljena 7,98 metara).

SATURN (Ada Ciganlija)

Rastojanje od Sunca 1427 mil. km Rastojanje u modelu 6 km
Prečnik planete 121 hilj. km Prečnik kugle 51 cm


Saturn sa prstenovima i satelitom Titan (kugla prečnika 2,2 cm, udaljena od Saturna 5,18 metara) bili bi na Adi ciganliji. Ova dva prelepa objekta bila bi smeštena na sredini šetališta pored jezera.

URAN (Aerodorom “Nikola Tesla”)

Rastojanje od Sunca 2871 mil. km Rastojanje u modelu 12 km
Prečnik planete 51 hilj. km Prečnik kugle 22 cm


Planeta Uran bi se nalazila u centralnom holu Aerodroma „Nikola Tesla“ u Surčinu i predstvljala bi prvu stvar koju putnici vide po dolasku u Beograd, što bi, uz prateće grafičko i tekstualno objašnjenje, imalo očigledne turističke prednosti.

NEPTUN (Pančevo)

Rastojanje od Sunca 4497 mil. km Rastojanje u modelu 19 km
Prečnik planete 50 hilj. km Prečnik kugle 21 cm
Saturn na Adi
Najudaljenija planeta Neptun i satelit Triton (kugla prečnika 1,2 cm, udaljena od Neptuna 1,5 metara) bili bi postavljeni nadomak centra Pančeva, kod Crvenog magacina i keja reke Tamiš, u kraju grada koji je već poznat kao Neptun. Ovaj toponim potiče od imena rečnog broda koji se nekada nasukao na ovom mestu, a danas se po njemu nazivaju vrtić i restoran u blizini. Zaista je čudnovata koincidencija da u ovom modelu putanja Neptuna prelazi preko baš tog mesta.

Linija terminalnog šoka

Gde su konačne granice modela? Kao i granice Beograda, izvan njega, tamo gde počinju zone drugih uticaja.
Za turiste: Uran na aerodromu
Zamišljena granica na kojoj je u pravom solarnom sistemu balansiran pritisak Sunčevog vetra i pritisak čestica u međuzvezdanom prostoru naziva se linija terminalnog šoka. Ona je elipsoidnog oblika, najbliža u pravcu kretanja Sunca kroz međuzvezvdani prostor, najdalja u suprotnom pravcu.

U modelu je uzeto da se Sunce kreće u pravcu Novog Sada, koji je granica terminalnog šoka u ovom pravcu. Pogodni marker linije terminalnog šoka u suprotnom pravcu bi bila Istraživačka stanica Petnica pored Valjeva. Igrom slučaja, ovako izabrani markeri usmeravaju ceo sistem ka Briselu, odnosno ka Evropskoj uniji, koja se zatekla na tom pravcu.

Heliopauza

Neptun u Panèevu
Heliopauza, kao krajnja linija prostora koji kontroliše Sunce, nalazi se na do te mere logičnom mestu, da to izgleda kao sasvim neočekivana koincidencija u ovoj razmeri. Naime, heliopauza, koja karakteriše krajnji domet Sunčevog uticaja, prilično se dobro poklapa sa državnom granicom Srbije, što celoj ideji daje posebnu draž.

Linkovi

http://www.beogradjesistem.rs
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=840887
http://www.blic.rs/beograd.php?id=84561
http://www.danas.rs/vesti/srbija/beograd/jos_jedna_turisticka_atrakcija.39.html?news_id=156032
http://www.b92.net/video/video.php?nav_category=905&nav_id=350978
http://www.astronomija.co.rs/sunev-sistem/352-beograd-je-sistem.html

Ilustracije u tekstu: Igor Smolić.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

34 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: