Miroslav Ristic
pre 9 godina
Vladimir i ja smo proveli one prve, najbezbriznije, dane detinjstva, zajedno. Bio mi je i ostao najbolji drug, zbog cijeg odlaska iz Zajecara sam naterao moje roditelje da me prebace u u drugu skolu. Cika Voju i tetka Maricu sam voleo (i dan danas) i postovao kao i moje rodjene.
Secam se velike serpe sa mlekom, u kredencu, iz koje smo zajedno srkali mleko - kad imas 5 - 6 godina, sve je dozvoljeno.
Secam se knjige "Tvinkl, Gokl i Gakelaja" koju sam obozavao da citam i koju sam cesto pozajmljivao.
A secam se i prvog, "tranzistorskog", radija koga sam video, kojeg je cika Voja, mislim, doneo iz Amerike. I prvog auta na baterije, iz robne kuce Kraljevica, koji nije dugo trajao jer smo "morali da vidimo sta ima unutra".
Na moju veliku zalost, Vladimir i njegovi mama i tata su se preselili za Beograd ali nase prijateljstvo se nikada nije prekinulo; vidjali smo se i dopisivali i, zahvaljujuci napretku tehnologije, relativno cesto se "gledamo" na Skype-u i izmenjujemo e-mail-ove.
Eto, moj mali doprinos istoriji velikog coveka.
14 Komentari
Sortiraj po: