Blazena Svetlost Nekomentarisanja
pre 6 godina
(Lud,zbunjen,normalan,Mane, 4. oktobar 2017 01:48)
(Lud,zbunjen,normalan,Mane, 4. oktobar 2017 10:44)
Gravitacioni talasi (GT) nastaju pri promeni rasporeda mase u prostoru, sto veca masa i sto brze kretanje, snaga emitovanih GT je veca. Gubitak orbitalne energije usled emisije GT je zabelezen jos pre nekoliko decenija kod jednog binarnog pulsara i bas je onakav kako predvidja OTR. Nas masivni Jupiter takodje gubi orbitalnu energiju emisijom GT, ali je snaga tih gubitaka nekoliko kilovati, sto je za takvo telo prakticno nista. Treba napomenuti da snaga gubitaka emisijom GT zavisi kao (v/c)^5, znaci merljivi efekat je vezan samo za ogromne mase i brzine bliske brzini svetlosti. Cak i tada talasi koji stizu do nas sa tolikih udaljenosti su toliko rasprseni u prostoru da su jedva merljivi.
Da bi se detektovali GT potrebno je da oprema bude dovoljno osetljiva i da moze da hvata talase periode karakteristicne za pojavu koja se istrazuje. Na primer, radio teleskopom merimo periodu pulsara i indirektno detektujemo GT sa karakteristicnom periodom 8 casova. Konstrukcija LIGO detektora omogucava merenje GT sa periodom reda ms do 1s, sto odgovara spiralnim sudarima srednje masivnih crnih rupa, supernovama, neureonskim zvezdama... Buduci svemirski interferometar LISA ce meriti GT sa periodom od sekunde do nekoliko sati, sto odgovara dogadjajima sa supermasivnim crnim rupama, a merenje polarizacije CMB daje uvid u GT sa periodom merljivom sa staroscu Svemira.
8 Komentari
Sortiraj po: