damin gambit-u potrazi za novim pseudonimom
pre 8 godina
@neutralni felsh
Ovim komentarom ste me malo rastužili. I ja sam se setila onih koji su me naučili da igram. Naučila sam pravila gledajući igru svojih roditelja. Oboje su bili dosta dobri. Imala sam oko sedam kada sam ih dočekala s posla sa uredno poredjanim figurama i željom da posle ručka igramo šah.
(moja najdraža, mladja sestra, je još uvek "lečila lutke"; kasnije su nabavili i drugu tablu) Otac je preuzeo ulogu učitelja. Igrali smo svakodnevno. Kalkulisao je sa remijima, ali me nikad nije pustio da ga pobedim. ( Za to je bila zadužena majka). Prvi put sam ga pobedila sa dvanaest. Bio je to praznik za mene. Kasnije sam shvatila da je to bio i njegov praznik. Tek, TV je stajao u kući, uglavnom, bezveze.
Gde nadjoste baš Zagorku Golubović?:). Naravno da ima zezanja sa feminizmom, ali ne bez posledica. U vreme naših velikih feminističkih debata uvek bi se našao koji pametnjaković da potegne šah kao argument. Daj, dečko, da te vidimo. Nećeš mi tu tek tako izigravati Bobija Fišera. Ti skalpovi su mi najmiliji.Ovde završavam sa šahom.
Vaš stil komentarisanja mi se veoma dopada. Strpljiva sam, ali ponekad brinem da se ne zaletim. Imate spektakularne završnice, ponekad, prave minijature. Sad mi je jasnije otkuda. Razbarušenost je bio kompliment. Kad dodam fudbal, pa gotovo da ste renesansni tip. ( malo prejako, što da ne:)
67 Komentari
Sortiraj po: