Recepti

Prosto k’o proso!

Proso je žitarica poreklom iz Azije, gde se još uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinča. Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i veštica, pa se tako ugrađivalo u temelje - nađeno je u razvalinama naših starih gradova i utvrđenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoške, da bi bolje nosile jaja.Uz pomoć prosa možete i da prizovete budućeg partnera ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepšava i obnavlja organizam.

piše, kuva i slika: Nikola Pešić. kuvar od malih nogu

Četvrtak, 22.03.2007.

09:50

Izvor: B92

Default images

Podeli:

Prosto k’o proso! Proso je zitarica poreklom iz Azije, gde se jos uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinca. Iako je proso izuzetno lako za uzgajanje i uspeva cak na onim zemljistima gde druge zitarice ne rastu, danas je neopravdano retko na trpezi Evropljana i uglavnom se koristi za ishranu ptica i stoke. Zlatnozuto zrno prosa spada u one namirnice koje su nekada cinile sastavni deo ishrane naseg naroda. Cak je, kako pise Veselin Cajkanovic u knjizi “Recnik srpskih narodnih verovanja o biljkama” – nekada bilo glavna hrana. Kasnije su ga potisnuli psenica i narocito kukuruz, pa su na ove dve biljke prenesena verovanja i obicaji ranije vezivani za proso. Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i vestica, pa se tako ugradjivalo u temelje - nadjeno je u razvalinama nasih starih gradova i utvrdjenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoske, da bi bolje nosile jaja. Onaj koga pojure vestice, branio se tako sto bi iza sebe prosuo proso, da bi dobio na vremenu, jer vestice navodno vole da skupljaju rasuto zrno. Evo i jedne zanimljivosti za udavace: proso se preporucivalo narocito mladim devojkama, koje bi ga posejale oko plota i tri puta ponavljale: “Koliko ovde prosa i prostaca, onoliko me prosilo prosilaca!” proso sa bundevom Ali nije samo nas narod velicao ovo sicusno zrno. Stari Kinezi smatrali su proso za jednu od pet svetih biljaka (pored soje, pirinca, psenice i jecma) i jeduci ga, osecali su povezanost sa bozanskim svetom. Grcki filosof Pitagora, preporucivao ga je za jacanje zdravlja i imuniteta. Hunski kralj Atila hranio je svoje pocasne goste iskljucivo kasom od prosa. E sad ovo moze nekome da izgleda kao zanimljivost iz istorije, ali hej: Proso is not dead! Tako barem porucuju trendovi u savremenoj zdravoj ishrani. Ispostavilo se na kraju da narod i nije bio tako glup i lakoveran kad je smisljao sve ove price. Ako kao vestice modernog doba shvatite razne bolestine, ili vas proganjaju zli duhovi svaki put kad stanete na vagu, onda je proso idealna hrana za vas kao savremenog coveka! Ako ste single, mozete cak i da prospete koje zrno oko kuce, ako bas zelite da poput nasih starih prizovete buduceg partnera (cinite to do mile volje, jer proso je jeftin - 100 din/kg), ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepsava i obnavlja organizam. Nutricionsti tvrde da zaista blagotvorno deluje, pre svega na zeludac, slezinu i gusteracu, ali preporucuje se i onima koji piju antibiotike, zato sto pomaze obnavljanje crevne flore. Zbog znatnih kolicina vitamina (E, provitamin A, vitamin B, niacin) proso efikasno ulepsava nas ten, kosu i nokte. Takodje, dobro je za malokrvne osobe, jer ima puno magnezijuma i gvozdja. Od ukupno 4 % masnoce u prosu, cak 2/3 cine nezasicene masne kiseline, dakle one koje su dobre za nas organizam. Proso ima i zavidan broj kalorija, oko 320 na 100g – ali bez brige, kada ova kolicina nabubri tokom kuvanja, dobija se obilata kolicina hrane, koja ce vas dugo drzati sitim. Proso se sprema isto, ili cak jednostavnije u odnosu na beli pirinac. Ne morate da ga trebite i ruku na srce – ima bolji ukus. O tome koliko je zdravije od belog pirinca, koji se od zitarica u nasim domacinstvima najcesce koristi, izlisno je govoriti. Iako se za ljudsku ishranu prosu skida prva, spoljna crna ljuska, koja je nejestiva i ima 53 % celuloze, proso spada u integralne namirnice i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lek. Zbog kratkog vremena pripremanja u odnosu na intergalni pirinac, idealno je za one koji nemaju vremena, a zele zdravo da se hrane. Kupuje se u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane. Ponekad su u ponudi i gotovi deserti od prosa sa vocem ili ekspandirano proso (po principu kokica), kao zanimljiva zamena za kornflejks i musli. Mmm, ako ste ogladneli, krajnje je vreme da predjete sa teorije na praksu. Obucite kecelju i na posao! I ne mrstite se - nije uopste tesko, skoro kao kad pravite pire iz kesice, samo sto na kraju dobijete mnooogo zdraviji obrok! proso sa sargarepom i mladim lukom PRE KUVANJA: Pre svakog kuvanja, bitno je da proso isperete, jer ce se tako manje peniti tokom kuvanja. To cete uraditi ovako: sipate proso u serpu, nalijete ga hladnom vodom, promesate i pazljivo odlijete tecnost. Slobodno odlijte i zrnca koja plivaju na povrsini, jer su bajata. Ponovite postupak 5-6 puta i gotovo! OSNOVNI RECEPT: Osnovni recept je zaista jednostavan, kao za pirinac: isperite jednu kolicinu prosa, sipajte ga u serpu, prelijte sa dve kolicine hladne vode, posolite i kuvajte dok ne provri. Onda smanjite temperaturu na najnizi stepen i kuvajte polupoklopljeno, bez mesanja, oko 15 minuta. Kad ispari sva voda, proso rastresite kineskim stapicem ili tankim nozem (bolje je nego da ga “muljate” kasikom i tako napravite gnjeckavu kasu).Ostavite otklopljeno da se prohladi. Ovako pripremljeno proso je zdrav i jednostavan prilog uz sta god vec jedete (meso, tofu, povrce). PROSOTO: Ako volite rizoto, volecete i prosoto! Mozete ga, kao cuveni italijanski specijalitet od pirinca, pripremiti na hiljadu nacina, u zavisnosti od onoga sto nudi pijaca i vas frizider u datom trenutku. Nadamo se da uvek imate crnog i belog luka? OK, onda ih iseckajte i proprzite na ulju (maslinovom ili susamovom). Usitnite iI drugo povrce koje imate (bundeva, sargarepa, paskanat, celer, pecurke), pa dodajte luku i posolite. Kad se to prodinsta, dodajte isprano proso, malo proprzite sve zajedno i nalijte tri puta vise vode. Posolite, dodajte zacin po vasoj zelji (biber, origano, bosiljak) i kuvajte dok ne provri. Smanjite temperaturu i kuvajte polupoklopljeno 15 do 20 minuta. Kad ispari sva voda, iskljucite i ostavite otkopljeno da se prohladi. PLJESKAVICE OD PROSA: Prokuvajte 500 ml vode uz dodatak kasicice vegete ili kocke za supu (ako mozete, najbolje je da koristite domaci bujon umesto vode i ovih instant proizvoda). Isperite 150 g prosa i dodajte u supu. Kuvajte oko 10 minuta. Smanjite temperaturu na najnizi stepen i kuvajte jos 20 minuta, polako, da se zrna raskuvaju. Kad ispari sva voda i kad se proso prohladi, umesajte 150 g kackavalja (mozete da izostavite potpuno ovaj sastojak ako postite) i vezu sitno seckanog persuna. Napravite rukama pljeskavice, uvaljajte ih u prezle i przite na vrelom ulju oko 5 minuta sa svake strane. DESERT: Kuvajte isprano proso u tri do cetiri dela vode (ili obranog mleka), uz dodatak par zrnaca krupne morske soli, malo kosovog brasna, susenog voca (grozdja, kajsija, smokava) ili svezeg voca isecenog na kockice (jabuke, kruske ili banane). Kada se zrna raskuvaju, sipajte u cinijice i pospite krupno seckanim orasima, bademima ili lesnicima (najbolje kratko prepecenim u serpici bez dodatka ulja, tek da porumene i zamirisu). Ako volite mnogo slatko, prelijte sve medom ili malteksom (jecmenim sladom). CORBE, SUPE: Ako volite krem corbe, dodajte malo prosa na pocetku, da bi se do kraja kuvanja raspalo i tako zgusnulo tecnost – zdravije je od zaprske sa brasnom. Proso mozete da dodate i umesto testenine – 15 minuta pred kraj kuvanja supe ili corbe. Kako god da uradite, ne mozete da pogresite – rezultat je uvek zdrav i ukusan! PROJA OD PROSA: Pre nego sto je kukuruz poceo da se jede u Srbiji, proja se pravila od prosa. Evo jednog recepta koji miri staro i novo: izmesajte istu kolicinu skuvanog prosa (osnovni recept) i projinog brasna. Dodajte soli, malo ulja i vode, da se dobije retko testo, kao kad se pravi obicna proja. Razlijte testo po nauljenom plehu i stavite da se pece na 150 stepeni, oko15 minuta, a zatim na 180 stepeni do kraja (oko pola sata ili dok ne porumeni). Ovako pripremljena proja je mnogo sladja i laksa za stomak od uobicajene. Proso je zitarica poreklom iz Azije, gde se jos uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinca. Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i vestica, pa se tako ugradjivalo u temelje - nadjeno je u razvalinama nasih starih gradova i utvrdjenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoske, da bi bolje nosile jaja.Uz pomoc prosa mozete i da prizovete buduceg partnera ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepsava i obnavlja organizam. pise, kuva i slika: Nikola Pesic. kuvar od malih nogu Proso je zitarica poreklom iz Azije, gde se jos uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinca. Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i vestica, pa se tako ugradjivalo u temelje - nadjeno je u razvalinama nasih starih gradova i utvrdjenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoske, da bi bolje nosile jaja.Uz pomoc prosa mozete i da prizovete buduceg partnera ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepsava i obnavlja organizam.

Proso je žitarica poreklom iz Azije, gde se još uvek redovno upotrebljava za ljudsku ishranu, pored pirinča. Iako je proso izuzetno lako za uzgajanje i uspeva čak na onim zemljištima gde druge žitarice ne rastu, danas je neopravdano retko na trpezi Evropljana i uglavnom se koristi za ishranu ptica i stoke. Zlatnožuto zrno prosa spada u one namirnice koje su nekada činile sastavni deo ishrane našeg naroda. Čak je, kako piše Veselin Čajkanovic u knjizi “Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama” – nekada bilo glavna hrana. Kasnije su ga potisnuli pšenica i naročito kukuruz, pa su na ove dve biljke prenesena verovanja i običaji ranije vezivani za proso.

Po starim srpskim verovanjima, proso je dobro protiv zlih duhova i veštica, pa se tako ugrađivalo u temelje - nađeno je u razvalinama naših starih gradova i utvrđenja. Njime se posipala stoka, ali i kokoške, da bi bolje nosile jaja. Onaj koga pojure veštice, branio se tako što bi iza sebe prosuo proso, da bi dobio na vremenu, jer veštice navodno vole da skupljaju rasuto zrno. Evo i jedne zanimljivosti za udavače: proso se preporučivalo naročito mladim devojkama, koje bi ga posejale oko plota i tri puta ponavljale: “Koliko ovde prosa i proštaca, onoliko me prosilo prosilaca!”

Ali nije samo naš narod veličao ovo sićušno zrno. Stari Kinezi smatrali su proso za jednu od pet svetih biljaka (pored soje, pirinča, pšenice i ječma) i jedući ga, osećali su povezanost sa božanskim svetom. Grčki filosof Pitagora, preporučivao ga je za jačanje zdravlja i imuniteta. Hunski kralj Atila hranio je svoje počasne goste isključivo kašom od prosa.

E sad ovo može nekome da izgleda kao zanimljivost iz istorije, ali hej: Proso is not dead! Tako barem poručuju trendovi u savremenoj zdravoj ishrani. Ispostavilo se na kraju da narod i nije bio tako glup i lakoveran kad je smišljao sve ove priče. Ako kao veštice modernog doba shvatite razne boleštine, ili vas proganjaju zli duhovi svaki put kad stanete na vagu, onda je proso idealna hrana za vas kao savremenog čoveka! Ako ste single, mozete čak i da prospete koje zrno oko kuće, ako baš zelite da poput naših starih prizovete budućeg partnera (činite to do mile volje, jer proso je jeftin - 100 din/kg), ali bilo bi bolje da ga skuvate i pojedete. Naime, zna se da proso ulepšava i obnavlja organizam.

*ALT

Nutricionsti tvrde da zaista blagotvorno deluje, pre svega na želudac, slezinu i gušteraču, ali preporučuje se i onima koji piju antibiotike, zato što pomaže obnavljanje crevne flore. Zbog znatnih količina vitamina (E, provitamin A, vitamin B, niacin) proso efikasno ulepšava naš ten, kosu i nokte. Takođe, dobro je za malokrvne osobe, jer ima puno magnezijuma i gvožđa. Od ukupno 4 % masnoće u prosu, čak 2/3 čine nezasićene masne kiseline, dakle one koje su dobre za nas organizam. Proso ima i zavidan broj kalorija, oko 320 na 100g – ali bez brige, kada ova količina nabubri tokom kuvanja, dobija se obilata količina hrane, koja će vas dugo držati sitim.

Proso se sprema isto, ili čak jednostavnije u odnosu na beli pirinač. Ne morate da ga trebite i ruku na srce – ima bolji ukus. O tome koliko je zdravije od belog pirinca, koji se od žitarica u našim domaćinstvima najčešće koristi, izlišno je govoriti. Iako se za ljudsku ishranu prosu skida prva, spoljna crna ljuska, koja je nejestiva i ima 53 % celuloze, proso spada u integralne namirnice i koristi se redovno u makrobiotici, kao hrana i lek. Zbog kratkog vremena pripremanja u odnosu na intergalni pirinač, idealno je za one koji nemaju vremena, a žele zdravo da se hrane. Kupuje se u svim bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane. Ponekad su u ponudi i gotovi deserti od prosa sa voćem ili ekspandirano proso (po principu kokica), kao zanimljiva zamena za kornflejks i musli.

Mmm, ako ste ogladneli, krajnje je vreme da pređete sa teorije na praksu. Obucite kecelju i na posao! I ne mrštite se - nije uopšte teško, skoro kao kad pravite pire iz kesice, samo što na kraju dobijete mnooogo zdraviji obrok!

PRE KUVANJA:

Pre svakog kuvanja, bitno je da proso isperete, jer će se tako manje peniti tokom kuvanja. To ćete uraditi ovako: sipate proso u šerpu, nalijete ga hladnom vodom, promešate i pažljivo odlijete tečnost. Slobodno odlijte i zrnca koja plivaju na površini, jer su bajata. Ponovite postupak 5-6 puta i gotovo!

OSNOVNI RECEPT:

Osnovni recept je zaista jednostavan, kao za pirinač: isperite jednu količinu prosa, sipajte ga u šerpu, prelijte sa dve količine hladne vode, posolite i kuvajte dok ne provri. Onda smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte polupoklopljeno, bez mešanja, oko 15 minuta. Kad ispari sva voda, proso rastresite kineskim štapicem ili tankim nožem (bolje je nego da ga “muljate” kašikom i tako napravite gnjeckavu kašu).Ostavite otklopljeno da se prohladi. Ovako pripremljeno proso je zdrav i jednostavan prilog uz šta god već jedete (meso, tofu, povrće).

PROSOTO:

Ako volite rižoto, volećete i prosoto! Možete ga, kao čuveni italijanski specijalitet od pirinča, pripremiti na hiljadu načina, u zavisnosti od onoga što nudi pijaca i vaš frižider u datom trenutku. Nadamo se da uvek imate crnog i belog luka? OK, onda ih iseckajte i propržite na ulju (maslinovom ili susamovom). Usitnite iI drugo povrće koje imate (bundeva, šargarepa, paškanat, celer, pečurke), pa dodajte luku i posolite. Kad se to prodinsta, dodajte isprano proso, malo propržite sve zajedno i nalijte tri puta više vode. Posolite, dodajte začin po vašoj želji (biber, origano, bosiljak) i kuvajte dok ne provri. Smanjite temperaturu i kuvajte polupoklopljeno 15 do 20 minuta. Kad ispari sva voda, isključite i ostavite otkopljeno da se prohladi.

PLJESKAVICE OD PROSA:

Prokuvajte 500 ml vode uz dodatak kašičice vegete ili kocke za supu (ako možete, najbolje je da koristite domaći bujon umesto vode i ovih instant proizvoda). Isperite 150 g prosa i dodajte u supu. Kuvajte oko 10 minuta. Smanjite temperaturu na najniži stepen i kuvajte još 20 minuta, polako, da se zrna raskuvaju. Kad ispari sva voda i kad se proso prohladi, umešajte 150 g kačkavalja (možete da izostavite potpuno ovaj sastojak ako postite) i vezu sitno seckanog peršuna. Napravite rukama pljeskavice, uvaljajte ih u prezle i pržite na vrelom ulju oko 5 minuta sa svake strane.

DESERT:

Kuvajte isprano proso u tri do četiri dela vode (ili obranog mleka), uz dodatak par zrnaca krupne morske soli, malo kosovog brasna, sušenog voća (grožđa, kajsija, smokava) ili svežeg voća isečenog na kockice (jabuke, kruške ili banane). Kada se zrna raskuvaju, sipajte u činijice i pospite krupno seckanim orasima, bademima ili lešnicima (najbolje kratko prepečenim u šerpici bez dodatka ulja, tek da porumene i zamirišu). Ako volite mnogo slatko, prelijte sve medom ili malteksom (ječmenim sladom).

ČORBE, SUPE:

Ako volite krem čorbe, dodajte malo prosa na početku, da bi se do kraja kuvanja raspalo i tako zgusnulo tečnost – zdravije je od zaprške sa brašnom. Proso možete da dodate i umesto testenine – 15 minuta pred kraj kuvanja supe ili čorbe. Kako god da uradite, ne možete da pogrešite – rezultat je uvek zdrav i ukusan!

PROJA OD PROSA:

Pre nego što je kukuruz počeo da se jede u Srbiji, proja se pravila od prosa. Evo jednog recepta koji miri staro i novo: izmešajte istu količinu skuvanog prosa (osnovni recept) i projinog brašna. Dodajte soli, malo ulja i vode, da se dobije retko testo, kao kad se pravi obična proja. Razlijte testo po nauljenom plehu i stavite da se peče na 150 stepeni, oko15 minuta, a zatim na 180 stepeni do kraja (oko pola sata ili dok ne porumeni). Ovako pripremljena proja je mnogo slađa i lakša za stomak od uobičajene.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.